Zaklju čak
Zaklju čak
U radu je trebalo provizorno prikazati vezu izme đu političkih potreba SAD i filmske industrije u raznim fazama razvoja Holivuda. Ova veza nije imala konstantan intenzitet, ve ć je on varirao u zavisnosti od konkretnih društveno- istorijskih okolnosti. Spona politi čkog establišmenta i Holivuda bila je izuzetno snažna u periodima ve ćih društvenih kriza (Drugi svetski rat, prva decenija hladnog rata, postvijetnamski period, itd.). U ostalim periodima ova veza je imala posredniji karakter. Cela pri ča je upravo i počela sa Drugim svetskim ratom, tokom kojeg je uspostavljena tesna saradnja politi čkog establišmenta i holivudske industrije. Ova saradnja je bila najintenzivnija tokom hladnoratovskog sukoba, posebno tokom prve dve dekade, kada je filmska produkcija bila nekriti čki naklonjena prema skoro svim intervencionisti čkim postupcima države na međunarodnom planu. Ova okolnost je u velikoj meri bila rezultat pritisaka države preko razli čitih komisija i agencija, ali i aktivnosti holivudskih glavešina, koje su se trudile da sa čuvaju ideološku podobnost. Kada su stege države popustile, otvorio se prostor za kriti čko sagledavanje društvenopoliti čke realnosti. Kritička struja se javila tokom 1960-ih godina, uporedo sa liberalizacijom opšte društvene klime, da bi vrhunac dostigla u postvijetnamskom periodu. Kriti čki apsekt holivudske produkcije, koji je nastavio da se razvija paralelno sa preovla đujućim gledištima koja su uglavnom bila u skladu sa državnom politikom, nikada nije pripadao zvani čnom Holivudu, već je uvek dolazio od strane nezavisnih autora i stvaralaca. Snažne konzervativne tendencije koje su se javile po četkom 1980-ih u velikoj meri su obojile holivudsku produkciju, što se moglo jasno uo čiti na određenom broju filmova iz tog perioda. Devedesete nisu donele ništa novo u pogledu simbioti čke veze filma i politike, s obzirom da se uglavnom nastavilo sa obra đivanjem aktuelne političke tematike (s čime se, međutim, simptomati čno kasnilo još od vremena Vijetnamskog rata).
64 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N° 1 Pretpostavka da je svaku ameri čku intervenciju, kao jedan od oblika
spoljnopoliti 15 čke prakse, pratila produkcija odre đenog broja apologetskih filmova, nije do kraja dokazana. Ovako je bilo sve do vijetnamskog rata, kada su se
apologetskim filmovima priklju čili i oni sa kritičkim aspiracijama, što se nastavilo i kasnije. Zbog toga se inicijalna pretpostavka mora proširiti u smislu uzimanja u obzir koegzistencije apologetskog i kriti čkog prilikom filmskih inscenacija usmerenih ka odre đenim spoljnopolitičkim postupcima. Treba dodati da su odjek odre đene intervencije u javnosti SAD, njena veličina i ishod u velikoj meri uticali na to kada će i da li će biti filmski adaptirana (da li u toku samog intervencionističkog postupka, neposredno posle završetka ili tek u godinama koje dolaze). Ovo je bilo posebno vidljivo u slu čaju Vijetnamskog rata, ali se ovaj obrazac nastavio održavati
i u godinama koje su usledile. Ne ćemo pogrešiti ako na kraju istaknemo da je Holivud uspostavio relativno
standardan obrazac za nekriti čku filmsku inscenaciju spoljnopolitičkih postupaka. Karakteriše ga emotivno-narativna fragmentacija (izbegavanje šireg istorijskog konteksta i složenijih politi čkih poruka, kao i fokusiranje na pojedince), jasna i stereotipna podela na dobre i loše likove, povla đivanje društveno prihvatljivim shemama dželat–žrtva, tradicionalni moralizam i sl. Kraj svega re čenog, ostaje pitanje da li je prikazani politi čko-ideološki aspekt Holivuda njegova manje važna osobenost, ili je, pak, politika u toj meri prožela produkciju najve će svetske filmske industrije, da se ona ne može tuma čiti i objašnjavati ako se u vidu nema i jedan širi ideološko-politi čki kontekst.