Film kao povijesni izvor Filmski zurna

Film kao povijesni izvor – flmski žrnali
Tehnološki razvoj ž doba držge indžstrijske revolžcije od sredine 19.
stoljeća do početka 20. stoljeća značajno je promijenio svijet ž kojem se
ivjelo. Dolazi napžštanja žgljena i parnog stroja kao osnovnih energetskih
izvora koje zatim zamjenjžjž nafta i električna energija. Svijet postaje
''manji'' jer se s razvojem benzinskih motora pojavljžjž nova i br a
prijevozna sredstva popžt ažtomobila i zrakoplova, dok brodovi i eljeznice
postajž daleko br i. U skladž s tim cijelo držštvo se mijenja, postaje br e i
propžlzivnije, stvarajžći prostor za osnivanje novih nacionalnih dr ava
popžt Italije i Njemačke. To žzbždljivo i dinamično doba nam donosi i nove
mogžćnosti bilje enja te ž žrbane stvarnosti ž njenom realističnom oblikž
prvo otkrićem fotografje, zatim otkrićem snimanja zvžka, da bi pojava
flma i kinematografje konačno žspjela ostvariti vječni san bilje enja
pokreta ž pžnoj dinamici. Svi ti izžmi i otkrića prvotno sž imali ažrž
mističnih ''čžda'' no žbrzo zažzimajž svoje mjesto ž kžltžrnoj svakodnevici
kao žobičajene pojave koje već sredinom prošlog stoljeća čine dio
držštvenog standarda. Već tada postaje jasno da sž za sveobžhvatan žvid
ž određeno povijesno razdoblje žz standardnž pisanž arhivskž građž
potrebne i fotografje, zvžčni zapisi i flm, pa ova nekonvencionalna građa
postaje značajan izvor za istra ivanje. U ovom radž elio bih staviti
naglasak na flm, posebno na dokžmentarni flmski zapis poznatiji kao

flmski žrnal.
Film se od svog početka sžočio sa stvarnošćž. Prvi snimci braće Lžmière
prikazivali sž stvarni ivot sa kolodvora i žlica koji je zbog začždnosti
novog medija bio dovoljan da izazove interes pžblike. No žbrzo se
pokazalo da slike iz sžsjedstva nisž dovoljne pa podžzetna braća krećž sa
proizvodnjom ''l'actžalites'' vjerojatno prvog flmskog anra koji se bazirao
na prikazivanjž stvarnih događaja iz ivota. Ta prva forma dokžmentarnog
flma koristila je snimke stvarnih događaja, mjesta i stvari, no za razlikž od
klasičnog dokžmentarnog flma nije stržktžrirana ž većž koherentnž
cjelinž. Tijekom razdoblja ranog flma ''l'actžalites'' obično trajž ne više od
minžte ili dvije, a najčešće se prikazžjž ž programž koji je sastavljen od
više snimaka spojenih bez žnaprijed određenog rasporeda. Unatoč
tome''l'actžalites'' sž bili iznimno popžlarni, tim više što sž žbrzo počeli
koristiti snimke iz egzotičnih i ždaljenih krajeva, te prikazivati značajne
događaje koji nisž bili dostžpni široj javnosti. Tako braća Lžmière
organizirajž cijelž vojskž snimatelja koji im dostavljajž snimke iz cijelog
svijeta, popžt A. L. Promioa koji je na svojim pžtovanjima širom svijeta
žspio snimiti i prve kadrove na prostorž Dalmacije, najvjerojatnije ž
okolici Šibenika.
U ostavštini Lžmière koja je dio UNESCO-ovog projekta Memory of the

World od 2005. godine flmske snimke sž podijeljene ž sljedeće kategorije:
 vojni događaji
 scene iz svakodnevnice
 držštveni događaji
 igrane (komične ili povijesne)

 cirkžs ili operetna zabava
 obitelj Lžmière
Iz navedenog je vrlo lako zakljžčiti da sž prve tri kategorije one koje čine
osnovž flmskog žrnala kakvog danas poznajemo. Kako braća Lžmière
nisž nikada javno objavili ili prodali svoj patent kamere za 35mm flmskž
vrpcž sa okržglom perforacijom, konkžrentska kompanija Société Pathé
Frères žspijeva 1903. godine na tr ište plasirati svojž manjž kamerž. Pet
godina kasnije započinje i sa izdavanjem flmskog žrnala Pathé - Journal
koji ž početkž trajž oko 4 minžte i izdajž se dvotjedno da bi s vremenom
počeli izlaziti svaki tjedan ž epizodama ž trajanjž od desetak minžta.
Pathé - Journal sž svojim pojavljivanjem slž beno afrmirali flmski žrnal
kao vrstž dokžmentarnog flma kojž sž žbrzo prihvatile i držge kompanije.
Ubrzo nastajž i Gaumont Actualités, Éclair - Journal i Éclipse - Journal ž
Francžskoj, Messter Woche ž Njemačkoj, British Pathe i Topical Budget ž

Velikoj Britaniji, dok ž Sjedinjenim Američkim Dr avama flmske žrnale
počinjž proizvoditi kompanije popžt Edisona, Biographa i Vitagrapha.
Na samom početkž, žsporedo sa snimanjem ažtentičnih događaja razvija
se i snimanje insceniranih rekonstržkcija stvarnih događaja. Razlog tome
je potreba da se flmskim zapisom prika ž senzacije i novosti koje sž
stizale sa svih strana svijeta. Tako Ferdinand Zecca za Pathé 1902. godine
snima flm La Catastrophe de la Martinique o katastrofalnoj eržpciji
vžlkana Pelée na Martinikž koja je žsmrtila oko 30 000 ljždi, a dogodila se
iste godine. Pored prirodnih katastrofa Zecca rekonstržira političke
događaje popžt afere Dreyfžs iz 1902. i pobžne mornara ž Odesi iz 1905.,
koja će biti prikazana dvije godine kasnije ž flmž La Revoluiton en Odessa.
Do početka Prvog svjetskog rata ''l'actžalites'' prerastajž ž flmski žrnal
kakav danas poznajemo. Kako je flm ž to doba još žvijek bez zvžka,
međžnatpisi kao dodatna informacija vezana žz slikž postajž standard.
Početak Prvog svjetskog rata ž kojem reporteri bilje e gotovo sva va nija
događanja kako iz prvih borbenih redova tako i pozadine, razvija flmske
žrnale ž tehničkom smislž, ali dovodi i do njihove politizacije i ideološke
obojenosti. Filmski
žrnal ž tom razdobljž svojem osnovnom
dokžmentarističkom karakterž dodaje notž političke propagande koja

postaje glavna značajka pojmž flmskog žrnala kakvog mi danas
pamtimo.
Izmeđž dva svjetska rata dolazi do daljnjeg razvoja anra koji evolžira prvo
pojavom novih tendencija ž monta i proisteklih iz sovjetske
kinematografje. U tome najznačajnijž žlogž ima Dziga Vertov i njegova
gržpa Kino-oko koja proizvodi vrlo anga irane žrnale Kino -pravda
posvećžjžći pojedine brojeve određenim temama. Pojavom zvžka na flmž
dolazi do daljnjeg napretka flmskog žrnala koji se do tada već razvio ž
različite podvrste popžt mjesečnih magazina, tematskih serija i
dokžmentarnih kronika.

Razvoj flmske tehnologije bio je jedan od glavnih pokretača flmskog
žrnala, ali je kasnije nagovijestio njegov kraj, kada sa pojavom i sve
većom popžlarnošćž televizije završava vrijeme žrnala.
U Hrvatskoj je flmski žrnal prošao sličnž povijest kao i ž ostatkž Ežrope.
Prvim sžstavnim snimanjem akžtalnosti ž Splitž bavi se vlasnik lokalnog
kina Josip Karaman koji od 1911. godine snima i ž svom kinž prikazžje
Procesiju sv. Duje, Sokolski slet i držge flmske zapise. U Zagrebž je ž isto
vrijeme aktivan Josip Halla koji žjedno snima i reporta e iz balkanskih
ratova za francžskž frmž Éclair, dok ž Osijekž 1913. godine djelžje Star

flm
žrnal. Nestankom Ažstro-Ugarske stvarajž se predžvjeti za
pokretanje domaće flmske proizvodnje, posebice flmova domaće
tematike.
Pojavljžjž se prva flmska podžzeća od kojih sž najznačajnija Croatia i
Jugoslavija, te flmski entžzijasti popžt Franje Ledića koji 1925. osniva
flmsko podžzeće Ocean flm, kasnije Jadran-Film k.d., te po vlastitim
nacrtima gradi prvž ''flmskž tvornicž'' ž Horvaćanskoj žlici ž Zagrebž.
Nakon nežspjeha sa igranim flmovima Ledić pokreće filmski žrnal Zvono
koji je bio prvi privatno prodžciran žrnal ž Hrvatskoj koji se pojavljivao do
tridesetih godina prošlog stoljeća. Usporedo s njim pojavljžje se i flmski
žrnal Zora koji je prateći snimkama gospodarski i kžltžrni ivot Zagreba,
imao i va nž držštvenž žlogž.
Sžstavna proizvodnja flmskog
žrnala ž Hrvatskoj počinje 1942.
stvaranjem dr avnog proizvodnog podžzeća Hrvatski slikopis. Njegova
osnovna zadaća je propaganda, pa je žbrzo pokrenžt žrnal Hrvatska u
rieči i slici koji izlazi svakih petnaest dana, a od 1943. se počinje
pojavljivati svake sžbote pod imenom Hrvatski slikopisni tjednik. Snimljeno
je i nekoliko kratkih ''kžltžrnih'' flmova, međž kojima se isticao Barok u

Hrvatskoj (1942.) te prvi cjelovečernji zvžčni igrani flm Lisinski (1944.)
oba ž re iji Oktavijana Miletića.
Zbog propagandne va nosti flma ž doba NDH nabavljeno je iz Njemačke
dosta moderne flmske tehnike, koja krajem rata postaje baza nove
hrvatske kinematografje nastale pod Direkcijom za Hrvatsku, Državnog
flmskog preduzeća Demokratske Federativne Jugoslavije. Tom će
tehnikom namještenici Hrvatskog slikopisa potajno snimati povlačenje
njemačke i žstaške vojske i žlazak partizana ž Zagreb 1945. godine. Od
tog materijala Branko Marjanović (1909. - 1996.) montira prvi flmski
dokžmentarni zapis koji je žjedno i prvi flmski žrnal nove Jžgoslavije pod
naslovom Oslobođenje Zagreba.
Prve Filmske novosti tada se još žvijek snimajž ž Zagrebž, no već 1946.
godine sele ž Beograd da bi se ž Hrvatskoj započelo sa prizvodnjom
mjesečnog žrnala od ''repžbličkog značaja'' pod imenom Pregled. U
razdobljž od 1946. do 1950. snimljena sž žkžpno 34 broja Pregleda.
Prema Ivi Škrabalž takav razvoj događaja dovodi do procvata

dokžmentarizma ž hrvatskoj kinematografji jer je mjesečni karakter
Pregleda dozvoljavao da ''flmski zapisi bždž širi od žrnalske vijesti pa sž
mogli sadr avati i elemente dokžmentarnog flma''1.

Zahvaljžjžći Filmskim novostima i Pregledu flmski žrnali postajž redoviti
dio flmskih programa koji novi broj žrnala predstavljajž svaki tjedan. Pod
okriljem Komiteta za kinematografju Vlade FNRJ 1950. osniva se zaseban
Centralni studio flmskih novosti koji pet godina kasnije postaje Savezna
ustanova Filmske novosti. Ova žstanova nastavlja djelatnost svih ranijih
proizvođača flmskih žrnala te žjedno prežzima cjelokžpni fond flmskih
žrnala snimljenih od 1945. godine nadalje, ali i svž građž nastalž na
podržčjž Hrvatske do 1945. godine.
U tom razdobljž Filmske novosti postajž sastavni dio repertoara kina kojim
je počinjala svaka kino predstava, te taj statžs zadr avajž sve do šire
pojave televizije krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina
prošlog stoljeća. Unatoč svemž Filmske novosti se nastavljajž snimati i
prikazivati gotovo do samog kraja SFR Jžgoslavije iako ne više tako
redovito kao ranije.
Filmski žrnal kao flmska forma danas je, ž zasićenom aždio-vizžalnom
okrž enjž, ž potpžnosti nestao iz kino dvorana, ali njegov žtjecaj je više
nego vidljiv ž svakidašnjem ivotž. Televizijske vijesti, središnji TV
dnevnici, a ž određenoj mjeri i stržktžra internetskih portala sž ostavština
tog arhaičnog anra čija je pojava početkom prošlog stoljeća bila sigžran
znak da je stiglo novo vrijeme ž kojem se svijet kontinžirano smanjžje.

Mladen Bžrić

1

Škrabalo, Ivo, 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.-1997., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998., str. 150