Demografija Ernestinova o d naseljavanja
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Denis Njari, mag.
Osnovna škola Laslovo-Korog
UDK: 314(497.5 Ernestinovo)
Pregledni rad
Primljeno: 10.09.2012.
Prihvaćeno: 15.09.2012.
Demografija Ernestinova
od naseljavanja do kraja
Prvoga svjetskog rata
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih
knjiga i objavljenih izvora analizira demografski razvoj
naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su
osnovali njemački kolonisti 1865. godine, a u radu se donose
osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te svih
kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke
demografskih oscilacija, posebice povećanoga mortaliteta u
prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza
prvih pola stoljeća povijesti naselja, do raspada AustroUgarske Monarhije.
Ključne riječi: Ernestinovo, Ernestinenhof, Nijemci, druga
polovica 19. stoljeća, prva desetljeća 20. stoljeća, demografska
kretanja
259
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Uvod
U naseljima osječkoga kraja 1910. godine postojalo je 21 naselje u kojemu je
živjelo njemačko stanovništvo.1 Međutim, u samo pet naselja su Nijemci činili
apsolutnu etničku većinu. To su bili (Njemačka) Retfala (Rietdorf ), Sarvaš
(Sarwasch-Hirschfeld), Kravice2 (Krawitz), Ernestinovo (Ernestinenhof ) i Ivanovac
( Johannesdorf ).
U ovom je radu prikazan demografski razvoj Ernestinova od osnivanja naselja,
tj. 1865. godine do kraja Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije
te do prvog popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. godine.
O povijesti Ernestinova dosad je pisano u dva navrata: iseljeni Podunavski
Nijemci objavili su zavičajnu knjigu „Ernestin“ na njemačkom jeziku 1990. godine,3
a u okviru monografije „Povijest sela i župe Ivanovac“ na pedesetak stranica obrađena
je i povijest Ernestinova.4 Obje publikacije sadrže nadasve korisne podatke i građu o
povijesti toga naselja, no uglavnom se ne bave sustavnom historiografskom analizom
iznesenih podataka.
Izvori za pisanje ovoga rada uglavnom se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku;
prvenstveno su to rimokatoličke matične knjige rođenih,5 vjenčanih6 i umrlih7 župe
Nutarnji grad (Tvrđa),8 katastarske knjige s popisima vlasnika kuća9 te rezultati
službenih popisa stanovništva za 1869., 1880., 1890., 1900., 1910. i 1921. godinu.10
1
Aljmaš 109 Nijemaca, Bijelo Brdo 63, Čepin 647, Dalj 453, Dopsin 11, Erdut 191, Ernestinovo 816,
Hrastin 51, Ivanovac 803, Koprivna 35, Krawitz ( Josipovac) 858, Laslovo 23, Orlovnjak 126, Retfala
1.490, Sarvaš 1.144, Tenje 754, T. Antunovac 143, Vladislavci 71, Vuka 154 i Osijek 12381. Ukupno
u osječkom kraju (kotaru): 20.323 Nijemca. (Vidi opširnije: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva
Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998., 2083-2103.; Josip
Lakatoš, Narodna statistika, Zagreb 1914., 29.)
2
U to vrijeme zasebno selo, a danas krajnji istočni dio mjesta Josipovac kod Osijeka.
3
4
Hans Tisler, Sepp Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof. Eine Zusammenstellung von der
Ansiedlung(Gründung) bis zur Vertreibung und dem Schicksal der Landsleute bis heute.
Stjepan Sršan, Povijest sela i župe Ivanovac, Državni arhiv u Osijeku, Osijek 2004., 221-274.
5
Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAO), Zbirka matičnih knjiga (dalje: ZMK), 532R, 753R (1855-1874),
755R (1875-1888), 756R (1889-1900).
6
DAO, ZMK, 759V (1858-1899)
7
DAO, ZMK, 539M, 763M (1855-1873), 764M (1874-1900)
8
Župa sv. Mihaela - Nutarnji grad (Tvrđa) obuhvaćala je i Ernestinovo.
9
DAO, Zbirka katastra, 1009, VI. 11. Ernestinovo, D, Knjiga 2.
10
Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., Državni zavod za statistiku; Narodnosni i vjerski
sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998.,
2083-2103.
260
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Povijesni razvoj
Naselje Ernestinovo (Ernestinenhof )11 planski je naseljeno 1865. godine. Osječki
trgovci Herman Eisner i Julio Klein od prethodnog su posjednika Ivana Kapistrana II.
Adamovića, vlasnika čepinskog vlastelinstva, kupili uglavnom močvarno zemljište na
području desetak kilometara južno od grada Osijeka.12 Potom su u okolnom području
tražili naseljenike s ciljem uređenja i podvrgavanja tog zemljišta poljoprivrednoj
proizvodnji.
U matičnim knjigama vjenčanih i umrlih u analiziranom razdoblju jasno su
naznačene rubrike Locus originis i Locus domicilii et Nrus. Domalis odnosno mjesto
podrijetla i mjesto prebivališta za svaku od upisanih osoba te je iz tih podataka bilo
moguće rekonstruirati pravce doseljavanja prvih kolonista u Ernestinovo. Katoličko
stanovništvo Ernestinova u crkvenom je smislu pripadalo osječkoj župi sv. Mihaela
Arkanđela – odnosno Nutarnjem gradu (Tvrđi), tako da su svi podaci o rođenju,
vjenčanju i smrti zabilježeni u matične knjige te župe. Doduše, stanovnci Ernestinova
nisu vođeni u samostalnoj knjizi nego u zajedničkoj župnoj u kojoj je posebna rubrika
za mjesto prebivališta roditelja djeteta ukoliko se radi o matičnim knjigama krštenih,
zatim (posljednje) mjesto prebivališta pokojnika te mjesto prebivališta mladenke
odnosno ženika. Za dobivanje podataka potrebnih za analize bilo je potrebno izdvojiti
upise za koje je u navedenoj rubrici kao mjesto prebivališta navedeno „ex neocolonia
Ernestin“, „ex/e filiali Ernestin/Ernestinovo“ ili jednostavno “ex Ernestinovo“.
U prvome valu naseljavanja u mjesto se doselilo 55 obitelji iz Bačke, i to 39
iz Kerneija (današnji naziv: Kljajićevo), 12 Hanfhausena (Odžak), 2 Berauersheima
(Srpski Miletić), 1 Kidlingena (Filipovo) i 1 iz Sziváca (Sivac).
Grafikon 1. Pravci doseljavanja u Ernestinovo
11
Naselje je dobilo ime po Ernestini Klein, supruzi Julija Kleina.
12
S. Sršan, Povijest sela i župe…, n. dj., 222.
261
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Prema popisu tadašnjeg učitelja Andreasa Lutza radilo se o sljedećim „glavama
obitelji“ odnosno kućevlasnicima: Almendinger Andreas i Margaretha Neugebauer,
Almendinger Andreas i Margaretha Würtz, Bauer Franz i Elisabeth Schnaufer, Bauer
Johann i Margaretha Jauch, Bauer Johann i Anna Maria Riefner, Bauer Michael i
Katharina Schmidt, Bleier David i Regina Straub, Bün Mathias i Regina Almendinger,
Gauder Johann i Theresia Speer, Gauder Stefan i Magdalena Tufner, Gärtner Jakob
i Barbara Müller, Greif Paul i Theresia Oswald, Greif Wendelin i Anna Fath, Hahn
Wendelin i Theresia Stöckl, Haubrich Mathias i Katharina Turner, Hering Josef i
Marianna Penzinger, Holler Josef i Elisabeth Mifka, Kessler Anton i Katharina Würtz,
Koscher Mathias i Barbara, König Adam i Anna Gander, Kranzpiller Franz i Rosalia
Bleier, Kremer Mathias i Gertrud Mifka, Mutter Franz i Katharina Kaiser, Mutter
Jakob i Barbara Laibach, Oswald Josef i Gertrud Roth, Reinhart Josef i Apollonia
Toth, Valentin Anton i Johanna Bauer, Würtz Josef i Elisabeth Bischof, Würtz Peter
i Marianna Gauder, Würtz Peter i Marianna Ott, Würtz Peter i Theresia Bischof.13
Prilikom njihova naseljavanja u Ernestinovo svakoj je obitelji odnosno
kućevlasniku s obitelji obećana kuća s potkućnicom od 1 jutra zemlje, zatim 1 jutro
pašnjaka i 8 jutara oranice, sve zajedno na otplatu od 20 godina, uz godišnju ratu od 17
forinti. U naselju je odmah počela djelovati i škola, a budući da je većina doseljenika
bila katoličke vjeroispovijesti, duhovnu skrb nad Ernestinovom preuzeo je župnik
župe sv. Mihaela Arkanđela iz Osijeka. Međutim, razne su nepogode (suša, poplave,
epidemija kolere) dovele do stanja da naseljenici već nekoliko godina nakon dolaska
nisu mogli podmirivati svoje obveze te su znatno osiromašili i postali nadničari tj.
najamni radnici.14
Ekonomsko stanje naseljenika počelo se popravljati s ekonomskim
nazadovanjem veleposjednika Eisnera i Kleina, tj. od 1875. kada je Eisnerovih 900
jutara zemlje zaplijenila Đakovačka štedionica i po dvostruko većoj cijeni prodala
Ernestinovčanima. Oni su tu zemlju uspjeli otkupiti zahvaljujući zajmu koji im je
odobrila Zagrebačka hipotekarna banka uz 8% godišnjih kamata, a većina naseljenika
te je dugove otplaćivala po trideset godina. Zemlja drugog veleposjednika Kleina (869
jutara) istodobno je pripala Fridrichu i Robertu Reineru.15
U svjetovnom je pogledu od osnivanja pa do 1884. Ernestinovo pripadalo Upravnoj
općini Čepin,16 a tada se osniva samostalna Upravna općina Ernestinovo pod koju su
potpala i susjedna naselja Ivanovac (naseljen pretežno Nijemcima) i Laslovo (mjesto
13
Spomenica rkt. župe sv. Mihaela u Osijeku – Nutarnjem gradu 1904.-1934., Državni arhiv u Osijeku,
Osijek 2009., 121-123.; Tisler / Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof…, n. dj. 13.
14
Isto, 1.
15
Spomenica rkt. župe sv. Mihaela…, n. dj., 124-126.
16
Pregled političkoga i sudbenoga razdieljenja kraljevinah Hrvatske i Slavonije i uredjenja upravnih obćinah,
Tiskara Narodnih novinah, Zagreb 1877., 99.
262
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
naseljeno pretežno Mađarima). Cjelokupna Upravna općina Ernestinovo 1890.
prostirala se na 8.430 jutara zemlje.17 Od osnutka samostalne općine Ernestinovo
se počinje ubrzano razvijati te tako 1884. biva izgrađena tvrda cesta za Osijek, a još
znatniji razvoj mjesta počinje 1911. kada je u Ernestinovu otvoren i poštanski ured
i željeznička postaja na novoizgrađenoj željezničkoj pruzi Osijek-Vinkovci. Godine
1896. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je zbog neaktivnosti ubrzo
prestalo djelovati te ponovno osnovano poslije Prvoga svjetskog rata.
Tablica 1.
Popis kuća u Ernestinovu s vlasnicima po kućnim brojevima.
Stanje prije i nakon revizije 1897. godine18
17
18
Ime i prezime posjednika kuće
Raniji kbr.
Kbr. 1897. godine
Fridrih i Robert Reiner
Franjo Kranzpiler
Heinrich Reichardt
Petar Heger
Andrija Koscher
Antun Schermer
Johan Bauer
Vendel Halter
Matija Halter
Vendelin i Ana Halter
Johan Telles
Kristian Halter
Franjo Rausch
Paul Kiefer
Heinrich Woller
Antun Teiles
Franjo Berauer
Petar Gantner
Martin Mergl
Johan Tiessler
Stefan Kubala
Antun Kubala
Josef Mühl
Karl Hill
Kata Dobo
1
4
5
5
6
7a
7b
9a
9b
10
11a
11b
12
12
14a
14b
15
16
17a
17b
18a
18b
75
19
20b
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
Političko i sudbeno razdieljenje kralj. Hrvatske i Slavonije i repertorij prebivališta po posljedcih popisa godine
1890., Kr. zemaljski statistički ured u Zagrebu, Zagreb 1892., 124.
DAO, Zbirka katastra, 1009, VI. 11. Ernestinovo, D, Knjiga 2.
263
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Franjo Dobo
Eva Koscher
Franjo Mergl
Martin Walentin
Franjo Almadinger
Martin Walentin
Johan Halter
Josip Liščević
Josip Holler
Paul Walentin
Franjo König
Nikola Hauprich
Friedrich i Robert Reiner
Škola Ernestinovo
Općina Ernestinovo
Zajednica Ernestinovo
Regina Würtz
Mijo Würtz
Johan Almadinger
Andrija Almadinger
Josef Schäffer
Gašpar Hahn
Adam Halter
Gabriel Bleier
Jakob Woller
Petar Würtz st.
Petar Würtz ml.
Franjo Reininger
Jakob Gärtner
Eva Walentin
Rozalija Schmidt
Karl Bühn
Matija Bühn
Johan Laudenbach
Franjo Laudenbach
Mijo Mutter
Matija Bleier
Josef Hahn
Gertrud Blechl
Stefan Bauer
264
20a
21a
22
23
24a
26
27
28
30
31
32
33
34
38
39
43
41
42a
42b
43
44a
44b
45
46
47
48
48
49
50
51
52
53b
53a
54b
54a
55b
55a
56a
56b
57
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
43
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
52
63
64
65
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Jakob Bauer
Antun Mutter
Mihalj Zaun
Josef Bauer
Mijo Kessler
Johan i Josef Schmidt
Fridrich Schmidt
Johan Reininger
Josef Würtz ml.
Petar Würtz ml.
Jakob Bauer
Franjo Bleier
David Bleier ml.
Petar Mutter
Josef Laudenbach
Vendelin Greif
Josef Bleier
Kristian Maul
Lina Schwartz
Adam Häring
Antun Almadinger
Johan Bleier
Martin Reininger
57
58a
59a
59b
60a
61a
61b
62
63
64
65a
66b
66a
67a
67b
68
69a
69b
70
71
72a
73
74
66
67
68
69
70
71
82
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
Demografska kretanja
Prema drugom popisu stanovništva koji je diljem Kraljevine Hrvatske i Slavonije
proveden 1869. godine u Ernestinovu je živjelo 467 stanovnika, tj. prosječno 8,5
članova po obitelji. Taj prosjek uglavnom se nije mijenjao do kraja 19. stoljeća, a tek
će se u drugom desetljeću 20. stoljeća smanjiti na prosječno 6 članova po jednome
kućanstvu, koliko je u drugoj polovici 19. stoljeća primjerice bilo u obližnjim mjestima
Laslovu, Hrastinu, Dopsinu, Antunovcu i Vladislavcima.19
U desetljeću potom stopa nataliteta naselja bila je visoka – iznosila je 21,5
promila nasuprot stopi mortaliteta od 15,8 promila. Do sljedećeg popisa provedenog
31. prosinca 1880. stanovništvo se u Ernestinovu smanjilo za 7,2% na ukupno 431
stanovnika, a to je bio izravan rezultat nastalih neprilika između ta dva popisa kada je
u Slavoniji i Srijemu zavladala velika suša, te je prosječan broj umrlih u Ernestinovu u
tom razdoblju bio između 30% i 50% . Na taj je broj utjecala i velika poplava nastala
u proljeće 1870. nakon čestih i obilnih kiša i topljenja snijega što je izazvalo snažno
19
Denis Njari, Vladislavci, KUB Vladislavci – Općina Vladislavci, Vladislavci, 2012.,,134-135.
265
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
nabujanje rijeke Vuke i Ernestinovu obližnje močvare Palače. Sve je to uzrokovalo
poplavu zemljišta koja je trajala pune dvije godine. U tom razdoblju voda nije otjecala
s oranica, iz dvorišta kuća i gospodarskih objekata, te su harale bolesti, zaraze i glad
što je izazvalo opću bijedu i pomor stanovništva.20 Budući da se Ernestinovo nalazilo
u udolini došlo je 1871. godine i do urušavanja kuća izgrađenih šest godina prije
poplave.21
U tom razdoblju najveći demografski pad zabilježen je 1873. kada je u mjestu
zavladala epidemija kolere u kojoj je umrlo 44 osobe, odnosno 10% tadašnje ukupne
populacije naselja. Epidemija je u Ernestinovu trajala 34 dana.22 Istodobno je takva
stopa mortaliteta zabilježena je i u susjednim i obližnjim naseljima, primjerice
Hrastinu,23 Vladislavcima,24 Drenovcima25 i drugim mjestima. Uz navedeno
tom visokom udjelu smrtnosti znatno je pridonijelo i nepostojanje profesionalne
zdravstvene zaštite, nedovoljna osobna higijena i neodgovarajuće stambene i ine
životne prilike. Glede smrtnosti ostali uzroci u matičnim knjigama su najčešće opća
slabost, groznica, razne plućne bolesti i slično.26
Unatoč navedenim neprilikama i uvjetima življenja stanovništvo Ernestinova je
u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća bilo u stalnom porastu što ukazuje na
to da je mjesto bilo i imigracijsko područje te da u njemu nije provedena demografska
tranzicija. Budući da je izrazito mali broj stanovnika doživljavao visoku starost, a prva
ženidba se u pravilu sklapala u ranoj mladosti, uslijed velikoga mortaliteta bračnih
drugova broj ponovljenih brakova bio relativno velik. Stoga se stanovništvo od 1880.
do 1921. godine od 431 službeno popisane osobe povećalo na 942 stanovnika. Rast je u
desetljeću od 1880. do 1890. iznosio 24%, odnosno zabilježeno je 135 stanovnika više
nego u prethodnom razdoblju. Sljedeće desetljeće između novog popisa stanovnika
(1890. – 1900.) donijelo je porast od 20%, odnosno 139 stanovnika više, a razdoblje
od 1900. do 1910. godine 24% ili 214 stanovnika više. Potonje osmogodišnje razdoblje
(do raspada Austro-Ugarske Monarhije) donijelo je porast od samo 3% (23 stanovnika
više) što je bila posljedica Prvoga svjetskog rata. Tako je u razdoblju od naseljavanja do
kraja Prvoga svjetskog rata broj stanovnika u Ernestinovu porastao za 475 stanovnika
odnosno broj stanovnika sela se više nego udvostručio u razdoblju od 56 godina.
20
Isto, 42-43.
21
Ivan Nep. Spannbauer, Odvodnja sa slavonske Dravsko-dunavske nizine, Državni arhiv u Osijeku,
Osijek, 2006., 97.
22
Isto, 34.
23
DAOS, Zbirka matičnih knjiga, 462, MKU Hrastin, 1873.
24
D. Njari, Vladislavci…, n. dj, 100.
25
26
Irena Ipšić, „Demografske i društveno-gospodarske posljedice epidemije kolere: primjer epidemije u
Drenovcima 1873. godine“, Scrinia Slavonica, 10, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2010., 527.
Njari, Vladislavci…, n. dj., 30-31.; I. Ipšić, Demografske i društveno gospodarske posljedice…, n. dj., 538.
266
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Grafikon 2. Ukupan broj stanovnika Ernestinova od 1865. do 1921. godine
Tablica 2.
Ukupan broj stanovnika prema službenim popisima stanovništva
Godina
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
Stanovnika
0
467
431
566
705
919
942
Broj kuća
0
55
67
88
157
Tablica 3.
Ukupan broj rođenih, vjenčanih i umrlih od 1865. do 1900.
Godina
1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877
Rođeni
3
9
26
24
25
34
17
13
11
22
34
29
30
Vjenčani
0
4
3
4
14
8
4
3
6
7
4
7
5
Umrli
9
13
16
24
8
13
11
10
44
13
13
13
10
Godina
1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889.
Rođeni
31
31
21
Vjenčani
34
25
31
32
35
8
1
4
Umrli
6
6
6
Godina
1890.
1891.
1892.
1893.
1894.
1895.
1896.
Rođeni
29
31
32
33
34
41
Vjenčani
3
3
4
8
7
Umrli
17
25
12
25
22
39
33
30
30
5
4
2
7
7
1
1
7
3
19
12
8
17
13
10
19
20
13
1897.
1898.
1899.
1900.
32
41
31
40
41
9
7
4
4
10
18
21
12
29
34
34
267
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Grafikon 3. Rođeni, vjenčani i umrli od 1865. do 1900.
Tablica 4. Stanovništvo prema narodnosti27
1900.
1910.
Mađari
23
30
Nijemci
667
816
Hrvati
3
52
Srbi
10
17
Židovi
(6)
(4)
Ostali
2
4
Tablica 5. Stanovništvo prema narodnosti u postotcima28
G./ %
Mađari
Nijemci
Hrvati
Srbi
Ostali
1900.
3,3
94,6
0,4
1,4
0,3
1910.
3,3
88,8
5,7
1,8
0,4
Ukupno
705
919
Ukupno
100 %
100 %
Razmatrajući etničku odnosno narodnosnu strukturu stanovništva prema
službenim popisima, za godine u kojima ju je moguće pouzdano utvrditi, jasno je
da se radilo o gotovo isključivo njemačkom stanovništvu pa je tako u Ernestinovu je
prema popisu iz 1900. godine od 667 stanovnika bilo 94,6% Nijemaca. Deset godina
potom se od 816 stanovnika 88,8% izjasnilo da su Nijemci.
Grafikon 4. Stanovništvo
Ernestinova prema narodnosti
1900. godine
Kao kontrolna varijabla
službenim popisima stanovništva mogu poslužiti podaci iz
matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih te popisi kuće27
Izvor podataka za tablice 4-7: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima,
knjiga 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. 2090.
28
Od ostalih, 1900. godine zabilježeno je 2 Čeha, a 1910. godine 2 Čeha, 1 Slovak i 1 Slovenac.
268
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
vlasnika u katastarskim knjigama u kojima su praktično beziznimno sva prezimena
germanske etimologije, kao i apsolutna većina osobnih imena.
Tablica 6. Stanovništvo prema vjeroispovijesti
Rimokatolici Pravoslavci
Evangelici
1880.
425
1890.
546
12
2
Židovi
6
6
Ukupno
431
566
Židovi
1,4
1
Ukupno
100 %
100 %
Tablica 7.
Stanovništvo prema vjeroispovijesti u postotcima
G./ %
1880.
1890.
Rimokatolici Pravoslavci
98,6
96,5
2,1
Evangelici
0,4
Podaci o vjeroispovijesti stanovnika također ukazuju na točnost ranije iznesenih
podataka, jer su 1880. u popisima stanovništva kao rimokatolici navedeni 98,6%
stanovnika Ernestinova, a deset godina potom 96,5%.
Zaključak
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno nakon doseljenja
prošli su su iznimne poteškoće. Nakon prvih četiriju nerodnih (u poljoprivrednom
smislu) i sušnih godina nastupilo je razdoblje poplava koje su u potpunosti onemogućile
poljoprivredne radove i normalan život. Potom su nastavljene teškoće izbijanjem
epidemije kolere u kojoj je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno
10% ukupne tadašnje populacije. Sve te neprilike pogodile su i veleposjednike koji su
potaknuli kolonizaciju Ernestinova te su točno deset godina od osnutka Ernestinova
ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja. Ipak, za mještane se ta okolnost
u konačnici pokazala pozitivnom budući da su obročno sami otkupili dio obradivih
površina. Do raspada Austro-Ugarske Monarhije mjesto je zbog povoljnog položaja
postalo jedno od gospodarski razvijenijih naselja osječkoga kotara prometno dobro
povezano s obližnjim gradovima Osijekom i Vinkovcima.
Promatrajući nacionalnu i demografsku strukturu, naselje je kao katoličko i
njemačko bilo vrlo homogeno. Do kraja navedenog razdoblja demografska tranzicija
nije bila provedena te se broj rođenih kretao između 20 i 30 godišnje u trećoj četvrtini
19. stoljeća do između 30 i 40 godišnje u posljednjoj četvrtini toga stoljeća. Broj
vjenčanja uglavnom se kretao između 5 i 10 godišnje, a broj umrlih u pravilu između 10
i 25 preminulih mještana godišnje. U radu su izneseni samo najosnovniji demografski
pokazatelji, a matične knjige i dalje predstavljaju vrijedno vrelo za istraživanje,
primjerice, prosječne dobi umrlih, starosti mladenke i ženika prilikom sklapanja
braka, učestalosti rođenja, vjenčanja i smrti po mjesecima i godišnjim dobima i dr.
269
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Sažetak
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih knjiga i objavljenih izvora analizira
demografski razvoj naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su osnovali njemački
kolonisti 1865. godine, a u radu se donose osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te
svih kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke demografskih oscilacija, posebice
povećanoga mortaliteta u prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza prvih pola stoljeća
povijesti naselja, do raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno po doseljenju doživjeli su u
prvih nekoliko godina života u novostvorenom naselju iznimne poteškoće. Poslije prvih četiriju
razočaravajuće slabih (u poljoprivrednom smislu) i sušnih godina 1870. godine dogodila se poplava
koja je u potpunosti onemogućila poljoprivredne radove i normalan život tijekom sljedeće dvije
godine, a usto je i uništila i novoizgrađene kuće. Zatim je, kada se poplava povukla, izbila epidemija
kolere, pa je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno 10% ukupne tadašnje populacije.
Sve te nesreće pogodile su i investitore – veleposjednike koji su potaknuli kolonizaciju Ernestinova te
su točno deset godina od osnutka Ernestinova ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja.
Ipak, za mještane se ta okolnost u konačnici pokazala pozitivnom budući da su sami otkupili dio
obradivih površina (na otplatu). Do raspada Austro-Ugarske Monarhije svi su mještani otplatili
svoje dugove, a Ernestinovo je postalo jedno od najrazvijenijih i ekonomski najbolje pozicioniranih
naselja osječkoga kotara. Razlozi tomu dijelom su ležali i u dobroj prometnoj povezanosti, cestom i
željeznicom, s obližnjim Osijekom i nedalekim Vinkovcima.
Promatrajući nacionalnu i demografsku strukturu, naselje je kao katoličko i njemačko bilo vrlo
homogeno. Do kraja proučavanoga razdoblja demografska tranzicija nije bila provedena te se broj
rođenih kretao između 20 i 30 godišnje u trećoj četvrtini devetnaestoga stoljeća do između 30 i 40
godišnje u posljednjoj četvrtini devetnaestoga stoljeća. Broj vjenčanja uglavnom se kretao između 5 i
10 godišnje, a broj umrlih u pravilu između 10 i 25 preminulih mještana godišnje.
Demographie von Ernestinenhof von der Ansiedlung bis zum
Ende des Ersten Weltkrieges
Zusammenfassung
Die Arbeit analysiert aufgrund der Angaben aus den Matrikeln, Katasterbücher und
veröffentlichten Quellen die demographische Entwicklung der Siedlung Ernestinenhof
unweit von Osijek. Ernestinenhof wurde im Jahre 1865 von deutschen Ansiedlern gegründet,
in der Arbeit werden Grundangaben über die Gründung der Siedlung, das Verzeichnis der
ersten Ansiedlern sowie aller Hausbesitzer im Jahre 1897 dargestellt. Sie weist auch auf die
grundlegenden Gründe zu demographischen Schwankungen hin, besonders auf die erhöhte
Sterbensrate in den ersten Jahren nach der Gründung, im weiteren wird die erste Hälfte des
Jahrhundertes der Siedlungsgeschichte, bis zum Zerfall der Österreichisch-Ungarischen
Monarchie, analysiert.
Die Ansiedler, welche 1865 Ernestinenhof gründeten, erlebten unmittelbar nach
der Ansiedlung in den ersten Jahren des Lebens in der neugegründeten Siedlung große
270
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Schwierigkeiten. Nach den ersten vier, enttäuschend schwachen (in landwirtschaftlichem
Sinne) und trockenen Jahren, geschah im Jahre 1870 eine Überschwemmung, welche in den
kommenden zwei Jahren landwirtschaftliche Arbeiten und ein normales Leben vollkommen
unmöglich machte, dazu zerstörte sie auch die neugebauten Häuser. Danach brach, als sich
das Wasser zurückzog, eine Choleraepidemie aus, während des Jahres 1873 verstarben 44
Bewohner bzw. 10 % der damaligen gesamten Bevölkerung. All diese Unglücke trafen auch
die Investoren – Großbesitzer, welche die Ansiedlung von Ernestinenhof anregten, so blieben
sie genau zehn Jahre von der Gründung von Ernestinenhof ohne ihren eignen Besitz auf dem
Gebiete dieser Siedlung. Doch für die Bewohner wirkte sich dieser Umstand im Endeffekt
positiv aus, da sie einen Teil der urbaren Flächen selbst abkauften (auf Abzahlung). Bis zum
Zerfall der Österreichisch-Ungarischen Monarchie zahlten alle Bewohner ihre Schulden
ab und Ernestinenhof wurde eines der am meisten entwickelten und wirtschaftlich bestens
positionierten Siedlungen des Osijeker Bezirkes. Die Gründe dazu lagen auch bei der
guten Verkehrsverbindung mit dem benachbarten Osijek und Vinkovci durch Straßen und
Bahnstrecken.
Die nationale und demographische Struktur beachtend war die Siedlung als katholisch und
deutsch sehr homogen. Bis zum Ende der behandelten Zeitspanne wurde die demographische
Transition nicht durchgeführt, so schwankte die Zahl der Geborenen zwischen 20 und 30
jährlich in dem dritten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes bis zu zwischen 30 und 40
jährlich in dem letzten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes. Die Zahl der Trauungen
bewegte sich meistens zwischen 5 und 10 jährlich und die Zahl der Verstorbenen in der Regel
zwischen 10 und 25 Verstorbenen jährlich.
Schlüsselwörter: Ernestinovo, Ernestinenhof, Matrikel, geschichtliche Demographie
271
272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Denis Njari, mag.
Osnovna škola Laslovo-Korog
UDK: 314(497.5 Ernestinovo)
Pregledni rad
Primljeno: 10.09.2012.
Prihvaćeno: 15.09.2012.
Demografija Ernestinova
od naseljavanja do kraja
Prvoga svjetskog rata
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih
knjiga i objavljenih izvora analizira demografski razvoj
naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su
osnovali njemački kolonisti 1865. godine, a u radu se donose
osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te svih
kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke
demografskih oscilacija, posebice povećanoga mortaliteta u
prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza
prvih pola stoljeća povijesti naselja, do raspada AustroUgarske Monarhije.
Ključne riječi: Ernestinovo, Ernestinenhof, Nijemci, druga
polovica 19. stoljeća, prva desetljeća 20. stoljeća, demografska
kretanja
259
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Uvod
U naseljima osječkoga kraja 1910. godine postojalo je 21 naselje u kojemu je
živjelo njemačko stanovništvo.1 Međutim, u samo pet naselja su Nijemci činili
apsolutnu etničku većinu. To su bili (Njemačka) Retfala (Rietdorf ), Sarvaš
(Sarwasch-Hirschfeld), Kravice2 (Krawitz), Ernestinovo (Ernestinenhof ) i Ivanovac
( Johannesdorf ).
U ovom je radu prikazan demografski razvoj Ernestinova od osnivanja naselja,
tj. 1865. godine do kraja Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije
te do prvog popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. godine.
O povijesti Ernestinova dosad je pisano u dva navrata: iseljeni Podunavski
Nijemci objavili su zavičajnu knjigu „Ernestin“ na njemačkom jeziku 1990. godine,3
a u okviru monografije „Povijest sela i župe Ivanovac“ na pedesetak stranica obrađena
je i povijest Ernestinova.4 Obje publikacije sadrže nadasve korisne podatke i građu o
povijesti toga naselja, no uglavnom se ne bave sustavnom historiografskom analizom
iznesenih podataka.
Izvori za pisanje ovoga rada uglavnom se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku;
prvenstveno su to rimokatoličke matične knjige rođenih,5 vjenčanih6 i umrlih7 župe
Nutarnji grad (Tvrđa),8 katastarske knjige s popisima vlasnika kuća9 te rezultati
službenih popisa stanovništva za 1869., 1880., 1890., 1900., 1910. i 1921. godinu.10
1
Aljmaš 109 Nijemaca, Bijelo Brdo 63, Čepin 647, Dalj 453, Dopsin 11, Erdut 191, Ernestinovo 816,
Hrastin 51, Ivanovac 803, Koprivna 35, Krawitz ( Josipovac) 858, Laslovo 23, Orlovnjak 126, Retfala
1.490, Sarvaš 1.144, Tenje 754, T. Antunovac 143, Vladislavci 71, Vuka 154 i Osijek 12381. Ukupno
u osječkom kraju (kotaru): 20.323 Nijemca. (Vidi opširnije: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva
Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998., 2083-2103.; Josip
Lakatoš, Narodna statistika, Zagreb 1914., 29.)
2
U to vrijeme zasebno selo, a danas krajnji istočni dio mjesta Josipovac kod Osijeka.
3
4
Hans Tisler, Sepp Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof. Eine Zusammenstellung von der
Ansiedlung(Gründung) bis zur Vertreibung und dem Schicksal der Landsleute bis heute.
Stjepan Sršan, Povijest sela i župe Ivanovac, Državni arhiv u Osijeku, Osijek 2004., 221-274.
5
Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAO), Zbirka matičnih knjiga (dalje: ZMK), 532R, 753R (1855-1874),
755R (1875-1888), 756R (1889-1900).
6
DAO, ZMK, 759V (1858-1899)
7
DAO, ZMK, 539M, 763M (1855-1873), 764M (1874-1900)
8
Župa sv. Mihaela - Nutarnji grad (Tvrđa) obuhvaćala je i Ernestinovo.
9
DAO, Zbirka katastra, 1009, VI. 11. Ernestinovo, D, Knjiga 2.
10
Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., Državni zavod za statistiku; Narodnosni i vjerski
sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998.,
2083-2103.
260
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Povijesni razvoj
Naselje Ernestinovo (Ernestinenhof )11 planski je naseljeno 1865. godine. Osječki
trgovci Herman Eisner i Julio Klein od prethodnog su posjednika Ivana Kapistrana II.
Adamovića, vlasnika čepinskog vlastelinstva, kupili uglavnom močvarno zemljište na
području desetak kilometara južno od grada Osijeka.12 Potom su u okolnom području
tražili naseljenike s ciljem uređenja i podvrgavanja tog zemljišta poljoprivrednoj
proizvodnji.
U matičnim knjigama vjenčanih i umrlih u analiziranom razdoblju jasno su
naznačene rubrike Locus originis i Locus domicilii et Nrus. Domalis odnosno mjesto
podrijetla i mjesto prebivališta za svaku od upisanih osoba te je iz tih podataka bilo
moguće rekonstruirati pravce doseljavanja prvih kolonista u Ernestinovo. Katoličko
stanovništvo Ernestinova u crkvenom je smislu pripadalo osječkoj župi sv. Mihaela
Arkanđela – odnosno Nutarnjem gradu (Tvrđi), tako da su svi podaci o rođenju,
vjenčanju i smrti zabilježeni u matične knjige te župe. Doduše, stanovnci Ernestinova
nisu vođeni u samostalnoj knjizi nego u zajedničkoj župnoj u kojoj je posebna rubrika
za mjesto prebivališta roditelja djeteta ukoliko se radi o matičnim knjigama krštenih,
zatim (posljednje) mjesto prebivališta pokojnika te mjesto prebivališta mladenke
odnosno ženika. Za dobivanje podataka potrebnih za analize bilo je potrebno izdvojiti
upise za koje je u navedenoj rubrici kao mjesto prebivališta navedeno „ex neocolonia
Ernestin“, „ex/e filiali Ernestin/Ernestinovo“ ili jednostavno “ex Ernestinovo“.
U prvome valu naseljavanja u mjesto se doselilo 55 obitelji iz Bačke, i to 39
iz Kerneija (današnji naziv: Kljajićevo), 12 Hanfhausena (Odžak), 2 Berauersheima
(Srpski Miletić), 1 Kidlingena (Filipovo) i 1 iz Sziváca (Sivac).
Grafikon 1. Pravci doseljavanja u Ernestinovo
11
Naselje je dobilo ime po Ernestini Klein, supruzi Julija Kleina.
12
S. Sršan, Povijest sela i župe…, n. dj., 222.
261
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Prema popisu tadašnjeg učitelja Andreasa Lutza radilo se o sljedećim „glavama
obitelji“ odnosno kućevlasnicima: Almendinger Andreas i Margaretha Neugebauer,
Almendinger Andreas i Margaretha Würtz, Bauer Franz i Elisabeth Schnaufer, Bauer
Johann i Margaretha Jauch, Bauer Johann i Anna Maria Riefner, Bauer Michael i
Katharina Schmidt, Bleier David i Regina Straub, Bün Mathias i Regina Almendinger,
Gauder Johann i Theresia Speer, Gauder Stefan i Magdalena Tufner, Gärtner Jakob
i Barbara Müller, Greif Paul i Theresia Oswald, Greif Wendelin i Anna Fath, Hahn
Wendelin i Theresia Stöckl, Haubrich Mathias i Katharina Turner, Hering Josef i
Marianna Penzinger, Holler Josef i Elisabeth Mifka, Kessler Anton i Katharina Würtz,
Koscher Mathias i Barbara, König Adam i Anna Gander, Kranzpiller Franz i Rosalia
Bleier, Kremer Mathias i Gertrud Mifka, Mutter Franz i Katharina Kaiser, Mutter
Jakob i Barbara Laibach, Oswald Josef i Gertrud Roth, Reinhart Josef i Apollonia
Toth, Valentin Anton i Johanna Bauer, Würtz Josef i Elisabeth Bischof, Würtz Peter
i Marianna Gauder, Würtz Peter i Marianna Ott, Würtz Peter i Theresia Bischof.13
Prilikom njihova naseljavanja u Ernestinovo svakoj je obitelji odnosno
kućevlasniku s obitelji obećana kuća s potkućnicom od 1 jutra zemlje, zatim 1 jutro
pašnjaka i 8 jutara oranice, sve zajedno na otplatu od 20 godina, uz godišnju ratu od 17
forinti. U naselju je odmah počela djelovati i škola, a budući da je većina doseljenika
bila katoličke vjeroispovijesti, duhovnu skrb nad Ernestinovom preuzeo je župnik
župe sv. Mihaela Arkanđela iz Osijeka. Međutim, razne su nepogode (suša, poplave,
epidemija kolere) dovele do stanja da naseljenici već nekoliko godina nakon dolaska
nisu mogli podmirivati svoje obveze te su znatno osiromašili i postali nadničari tj.
najamni radnici.14
Ekonomsko stanje naseljenika počelo se popravljati s ekonomskim
nazadovanjem veleposjednika Eisnera i Kleina, tj. od 1875. kada je Eisnerovih 900
jutara zemlje zaplijenila Đakovačka štedionica i po dvostruko većoj cijeni prodala
Ernestinovčanima. Oni su tu zemlju uspjeli otkupiti zahvaljujući zajmu koji im je
odobrila Zagrebačka hipotekarna banka uz 8% godišnjih kamata, a većina naseljenika
te je dugove otplaćivala po trideset godina. Zemlja drugog veleposjednika Kleina (869
jutara) istodobno je pripala Fridrichu i Robertu Reineru.15
U svjetovnom je pogledu od osnivanja pa do 1884. Ernestinovo pripadalo Upravnoj
općini Čepin,16 a tada se osniva samostalna Upravna općina Ernestinovo pod koju su
potpala i susjedna naselja Ivanovac (naseljen pretežno Nijemcima) i Laslovo (mjesto
13
Spomenica rkt. župe sv. Mihaela u Osijeku – Nutarnjem gradu 1904.-1934., Državni arhiv u Osijeku,
Osijek 2009., 121-123.; Tisler / Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof…, n. dj. 13.
14
Isto, 1.
15
Spomenica rkt. župe sv. Mihaela…, n. dj., 124-126.
16
Pregled političkoga i sudbenoga razdieljenja kraljevinah Hrvatske i Slavonije i uredjenja upravnih obćinah,
Tiskara Narodnih novinah, Zagreb 1877., 99.
262
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
naseljeno pretežno Mađarima). Cjelokupna Upravna općina Ernestinovo 1890.
prostirala se na 8.430 jutara zemlje.17 Od osnutka samostalne općine Ernestinovo
se počinje ubrzano razvijati te tako 1884. biva izgrađena tvrda cesta za Osijek, a još
znatniji razvoj mjesta počinje 1911. kada je u Ernestinovu otvoren i poštanski ured
i željeznička postaja na novoizgrađenoj željezničkoj pruzi Osijek-Vinkovci. Godine
1896. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je zbog neaktivnosti ubrzo
prestalo djelovati te ponovno osnovano poslije Prvoga svjetskog rata.
Tablica 1.
Popis kuća u Ernestinovu s vlasnicima po kućnim brojevima.
Stanje prije i nakon revizije 1897. godine18
17
18
Ime i prezime posjednika kuće
Raniji kbr.
Kbr. 1897. godine
Fridrih i Robert Reiner
Franjo Kranzpiler
Heinrich Reichardt
Petar Heger
Andrija Koscher
Antun Schermer
Johan Bauer
Vendel Halter
Matija Halter
Vendelin i Ana Halter
Johan Telles
Kristian Halter
Franjo Rausch
Paul Kiefer
Heinrich Woller
Antun Teiles
Franjo Berauer
Petar Gantner
Martin Mergl
Johan Tiessler
Stefan Kubala
Antun Kubala
Josef Mühl
Karl Hill
Kata Dobo
1
4
5
5
6
7a
7b
9a
9b
10
11a
11b
12
12
14a
14b
15
16
17a
17b
18a
18b
75
19
20b
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
Političko i sudbeno razdieljenje kralj. Hrvatske i Slavonije i repertorij prebivališta po posljedcih popisa godine
1890., Kr. zemaljski statistički ured u Zagrebu, Zagreb 1892., 124.
DAO, Zbirka katastra, 1009, VI. 11. Ernestinovo, D, Knjiga 2.
263
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Franjo Dobo
Eva Koscher
Franjo Mergl
Martin Walentin
Franjo Almadinger
Martin Walentin
Johan Halter
Josip Liščević
Josip Holler
Paul Walentin
Franjo König
Nikola Hauprich
Friedrich i Robert Reiner
Škola Ernestinovo
Općina Ernestinovo
Zajednica Ernestinovo
Regina Würtz
Mijo Würtz
Johan Almadinger
Andrija Almadinger
Josef Schäffer
Gašpar Hahn
Adam Halter
Gabriel Bleier
Jakob Woller
Petar Würtz st.
Petar Würtz ml.
Franjo Reininger
Jakob Gärtner
Eva Walentin
Rozalija Schmidt
Karl Bühn
Matija Bühn
Johan Laudenbach
Franjo Laudenbach
Mijo Mutter
Matija Bleier
Josef Hahn
Gertrud Blechl
Stefan Bauer
264
20a
21a
22
23
24a
26
27
28
30
31
32
33
34
38
39
43
41
42a
42b
43
44a
44b
45
46
47
48
48
49
50
51
52
53b
53a
54b
54a
55b
55a
56a
56b
57
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
43
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
52
63
64
65
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Jakob Bauer
Antun Mutter
Mihalj Zaun
Josef Bauer
Mijo Kessler
Johan i Josef Schmidt
Fridrich Schmidt
Johan Reininger
Josef Würtz ml.
Petar Würtz ml.
Jakob Bauer
Franjo Bleier
David Bleier ml.
Petar Mutter
Josef Laudenbach
Vendelin Greif
Josef Bleier
Kristian Maul
Lina Schwartz
Adam Häring
Antun Almadinger
Johan Bleier
Martin Reininger
57
58a
59a
59b
60a
61a
61b
62
63
64
65a
66b
66a
67a
67b
68
69a
69b
70
71
72a
73
74
66
67
68
69
70
71
82
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
Demografska kretanja
Prema drugom popisu stanovništva koji je diljem Kraljevine Hrvatske i Slavonije
proveden 1869. godine u Ernestinovu je živjelo 467 stanovnika, tj. prosječno 8,5
članova po obitelji. Taj prosjek uglavnom se nije mijenjao do kraja 19. stoljeća, a tek
će se u drugom desetljeću 20. stoljeća smanjiti na prosječno 6 članova po jednome
kućanstvu, koliko je u drugoj polovici 19. stoljeća primjerice bilo u obližnjim mjestima
Laslovu, Hrastinu, Dopsinu, Antunovcu i Vladislavcima.19
U desetljeću potom stopa nataliteta naselja bila je visoka – iznosila je 21,5
promila nasuprot stopi mortaliteta od 15,8 promila. Do sljedećeg popisa provedenog
31. prosinca 1880. stanovništvo se u Ernestinovu smanjilo za 7,2% na ukupno 431
stanovnika, a to je bio izravan rezultat nastalih neprilika između ta dva popisa kada je
u Slavoniji i Srijemu zavladala velika suša, te je prosječan broj umrlih u Ernestinovu u
tom razdoblju bio između 30% i 50% . Na taj je broj utjecala i velika poplava nastala
u proljeće 1870. nakon čestih i obilnih kiša i topljenja snijega što je izazvalo snažno
19
Denis Njari, Vladislavci, KUB Vladislavci – Općina Vladislavci, Vladislavci, 2012.,,134-135.
265
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
nabujanje rijeke Vuke i Ernestinovu obližnje močvare Palače. Sve je to uzrokovalo
poplavu zemljišta koja je trajala pune dvije godine. U tom razdoblju voda nije otjecala
s oranica, iz dvorišta kuća i gospodarskih objekata, te su harale bolesti, zaraze i glad
što je izazvalo opću bijedu i pomor stanovništva.20 Budući da se Ernestinovo nalazilo
u udolini došlo je 1871. godine i do urušavanja kuća izgrađenih šest godina prije
poplave.21
U tom razdoblju najveći demografski pad zabilježen je 1873. kada je u mjestu
zavladala epidemija kolere u kojoj je umrlo 44 osobe, odnosno 10% tadašnje ukupne
populacije naselja. Epidemija je u Ernestinovu trajala 34 dana.22 Istodobno je takva
stopa mortaliteta zabilježena je i u susjednim i obližnjim naseljima, primjerice
Hrastinu,23 Vladislavcima,24 Drenovcima25 i drugim mjestima. Uz navedeno
tom visokom udjelu smrtnosti znatno je pridonijelo i nepostojanje profesionalne
zdravstvene zaštite, nedovoljna osobna higijena i neodgovarajuće stambene i ine
životne prilike. Glede smrtnosti ostali uzroci u matičnim knjigama su najčešće opća
slabost, groznica, razne plućne bolesti i slično.26
Unatoč navedenim neprilikama i uvjetima življenja stanovništvo Ernestinova je
u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća bilo u stalnom porastu što ukazuje na
to da je mjesto bilo i imigracijsko područje te da u njemu nije provedena demografska
tranzicija. Budući da je izrazito mali broj stanovnika doživljavao visoku starost, a prva
ženidba se u pravilu sklapala u ranoj mladosti, uslijed velikoga mortaliteta bračnih
drugova broj ponovljenih brakova bio relativno velik. Stoga se stanovništvo od 1880.
do 1921. godine od 431 službeno popisane osobe povećalo na 942 stanovnika. Rast je u
desetljeću od 1880. do 1890. iznosio 24%, odnosno zabilježeno je 135 stanovnika više
nego u prethodnom razdoblju. Sljedeće desetljeće između novog popisa stanovnika
(1890. – 1900.) donijelo je porast od 20%, odnosno 139 stanovnika više, a razdoblje
od 1900. do 1910. godine 24% ili 214 stanovnika više. Potonje osmogodišnje razdoblje
(do raspada Austro-Ugarske Monarhije) donijelo je porast od samo 3% (23 stanovnika
više) što je bila posljedica Prvoga svjetskog rata. Tako je u razdoblju od naseljavanja do
kraja Prvoga svjetskog rata broj stanovnika u Ernestinovu porastao za 475 stanovnika
odnosno broj stanovnika sela se više nego udvostručio u razdoblju od 56 godina.
20
Isto, 42-43.
21
Ivan Nep. Spannbauer, Odvodnja sa slavonske Dravsko-dunavske nizine, Državni arhiv u Osijeku,
Osijek, 2006., 97.
22
Isto, 34.
23
DAOS, Zbirka matičnih knjiga, 462, MKU Hrastin, 1873.
24
D. Njari, Vladislavci…, n. dj, 100.
25
26
Irena Ipšić, „Demografske i društveno-gospodarske posljedice epidemije kolere: primjer epidemije u
Drenovcima 1873. godine“, Scrinia Slavonica, 10, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2010., 527.
Njari, Vladislavci…, n. dj., 30-31.; I. Ipšić, Demografske i društveno gospodarske posljedice…, n. dj., 538.
266
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Grafikon 2. Ukupan broj stanovnika Ernestinova od 1865. do 1921. godine
Tablica 2.
Ukupan broj stanovnika prema službenim popisima stanovništva
Godina
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
Stanovnika
0
467
431
566
705
919
942
Broj kuća
0
55
67
88
157
Tablica 3.
Ukupan broj rođenih, vjenčanih i umrlih od 1865. do 1900.
Godina
1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877
Rođeni
3
9
26
24
25
34
17
13
11
22
34
29
30
Vjenčani
0
4
3
4
14
8
4
3
6
7
4
7
5
Umrli
9
13
16
24
8
13
11
10
44
13
13
13
10
Godina
1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889.
Rođeni
31
31
21
Vjenčani
34
25
31
32
35
8
1
4
Umrli
6
6
6
Godina
1890.
1891.
1892.
1893.
1894.
1895.
1896.
Rođeni
29
31
32
33
34
41
Vjenčani
3
3
4
8
7
Umrli
17
25
12
25
22
39
33
30
30
5
4
2
7
7
1
1
7
3
19
12
8
17
13
10
19
20
13
1897.
1898.
1899.
1900.
32
41
31
40
41
9
7
4
4
10
18
21
12
29
34
34
267
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Grafikon 3. Rođeni, vjenčani i umrli od 1865. do 1900.
Tablica 4. Stanovništvo prema narodnosti27
1900.
1910.
Mađari
23
30
Nijemci
667
816
Hrvati
3
52
Srbi
10
17
Židovi
(6)
(4)
Ostali
2
4
Tablica 5. Stanovništvo prema narodnosti u postotcima28
G./ %
Mađari
Nijemci
Hrvati
Srbi
Ostali
1900.
3,3
94,6
0,4
1,4
0,3
1910.
3,3
88,8
5,7
1,8
0,4
Ukupno
705
919
Ukupno
100 %
100 %
Razmatrajući etničku odnosno narodnosnu strukturu stanovništva prema
službenim popisima, za godine u kojima ju je moguće pouzdano utvrditi, jasno je
da se radilo o gotovo isključivo njemačkom stanovništvu pa je tako u Ernestinovu je
prema popisu iz 1900. godine od 667 stanovnika bilo 94,6% Nijemaca. Deset godina
potom se od 816 stanovnika 88,8% izjasnilo da su Nijemci.
Grafikon 4. Stanovništvo
Ernestinova prema narodnosti
1900. godine
Kao kontrolna varijabla
službenim popisima stanovništva mogu poslužiti podaci iz
matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih te popisi kuće27
Izvor podataka za tablice 4-7: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima,
knjiga 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. 2090.
28
Od ostalih, 1900. godine zabilježeno je 2 Čeha, a 1910. godine 2 Čeha, 1 Slovak i 1 Slovenac.
268
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
vlasnika u katastarskim knjigama u kojima su praktično beziznimno sva prezimena
germanske etimologije, kao i apsolutna većina osobnih imena.
Tablica 6. Stanovništvo prema vjeroispovijesti
Rimokatolici Pravoslavci
Evangelici
1880.
425
1890.
546
12
2
Židovi
6
6
Ukupno
431
566
Židovi
1,4
1
Ukupno
100 %
100 %
Tablica 7.
Stanovništvo prema vjeroispovijesti u postotcima
G./ %
1880.
1890.
Rimokatolici Pravoslavci
98,6
96,5
2,1
Evangelici
0,4
Podaci o vjeroispovijesti stanovnika također ukazuju na točnost ranije iznesenih
podataka, jer su 1880. u popisima stanovništva kao rimokatolici navedeni 98,6%
stanovnika Ernestinova, a deset godina potom 96,5%.
Zaključak
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno nakon doseljenja
prošli su su iznimne poteškoće. Nakon prvih četiriju nerodnih (u poljoprivrednom
smislu) i sušnih godina nastupilo je razdoblje poplava koje su u potpunosti onemogućile
poljoprivredne radove i normalan život. Potom su nastavljene teškoće izbijanjem
epidemije kolere u kojoj je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno
10% ukupne tadašnje populacije. Sve te neprilike pogodile su i veleposjednike koji su
potaknuli kolonizaciju Ernestinova te su točno deset godina od osnutka Ernestinova
ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja. Ipak, za mještane se ta okolnost
u konačnici pokazala pozitivnom budući da su obročno sami otkupili dio obradivih
površina. Do raspada Austro-Ugarske Monarhije mjesto je zbog povoljnog položaja
postalo jedno od gospodarski razvijenijih naselja osječkoga kotara prometno dobro
povezano s obližnjim gradovima Osijekom i Vinkovcima.
Promatrajući nacionalnu i demografsku strukturu, naselje je kao katoličko i
njemačko bilo vrlo homogeno. Do kraja navedenog razdoblja demografska tranzicija
nije bila provedena te se broj rođenih kretao između 20 i 30 godišnje u trećoj četvrtini
19. stoljeća do između 30 i 40 godišnje u posljednjoj četvrtini toga stoljeća. Broj
vjenčanja uglavnom se kretao između 5 i 10 godišnje, a broj umrlih u pravilu između 10
i 25 preminulih mještana godišnje. U radu su izneseni samo najosnovniji demografski
pokazatelji, a matične knjige i dalje predstavljaju vrijedno vrelo za istraživanje,
primjerice, prosječne dobi umrlih, starosti mladenke i ženika prilikom sklapanja
braka, učestalosti rođenja, vjenčanja i smrti po mjesecima i godišnjim dobima i dr.
269
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Sažetak
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih knjiga i objavljenih izvora analizira
demografski razvoj naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su osnovali njemački
kolonisti 1865. godine, a u radu se donose osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te
svih kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke demografskih oscilacija, posebice
povećanoga mortaliteta u prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza prvih pola stoljeća
povijesti naselja, do raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno po doseljenju doživjeli su u
prvih nekoliko godina života u novostvorenom naselju iznimne poteškoće. Poslije prvih četiriju
razočaravajuće slabih (u poljoprivrednom smislu) i sušnih godina 1870. godine dogodila se poplava
koja je u potpunosti onemogućila poljoprivredne radove i normalan život tijekom sljedeće dvije
godine, a usto je i uništila i novoizgrađene kuće. Zatim je, kada se poplava povukla, izbila epidemija
kolere, pa je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno 10% ukupne tadašnje populacije.
Sve te nesreće pogodile su i investitore – veleposjednike koji su potaknuli kolonizaciju Ernestinova te
su točno deset godina od osnutka Ernestinova ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja.
Ipak, za mještane se ta okolnost u konačnici pokazala pozitivnom budući da su sami otkupili dio
obradivih površina (na otplatu). Do raspada Austro-Ugarske Monarhije svi su mještani otplatili
svoje dugove, a Ernestinovo je postalo jedno od najrazvijenijih i ekonomski najbolje pozicioniranih
naselja osječkoga kotara. Razlozi tomu dijelom su ležali i u dobroj prometnoj povezanosti, cestom i
željeznicom, s obližnjim Osijekom i nedalekim Vinkovcima.
Promatrajući nacionalnu i demografsku strukturu, naselje je kao katoličko i njemačko bilo vrlo
homogeno. Do kraja proučavanoga razdoblja demografska tranzicija nije bila provedena te se broj
rođenih kretao između 20 i 30 godišnje u trećoj četvrtini devetnaestoga stoljeća do između 30 i 40
godišnje u posljednjoj četvrtini devetnaestoga stoljeća. Broj vjenčanja uglavnom se kretao između 5 i
10 godišnje, a broj umrlih u pravilu između 10 i 25 preminulih mještana godišnje.
Demographie von Ernestinenhof von der Ansiedlung bis zum
Ende des Ersten Weltkrieges
Zusammenfassung
Die Arbeit analysiert aufgrund der Angaben aus den Matrikeln, Katasterbücher und
veröffentlichten Quellen die demographische Entwicklung der Siedlung Ernestinenhof
unweit von Osijek. Ernestinenhof wurde im Jahre 1865 von deutschen Ansiedlern gegründet,
in der Arbeit werden Grundangaben über die Gründung der Siedlung, das Verzeichnis der
ersten Ansiedlern sowie aller Hausbesitzer im Jahre 1897 dargestellt. Sie weist auch auf die
grundlegenden Gründe zu demographischen Schwankungen hin, besonders auf die erhöhte
Sterbensrate in den ersten Jahren nach der Gründung, im weiteren wird die erste Hälfte des
Jahrhundertes der Siedlungsgeschichte, bis zum Zerfall der Österreichisch-Ungarischen
Monarchie, analysiert.
Die Ansiedler, welche 1865 Ernestinenhof gründeten, erlebten unmittelbar nach
der Ansiedlung in den ersten Jahren des Lebens in der neugegründeten Siedlung große
270
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 259-272
Denis Njari, mag.: Demografija Ernestinova od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog...
Schwierigkeiten. Nach den ersten vier, enttäuschend schwachen (in landwirtschaftlichem
Sinne) und trockenen Jahren, geschah im Jahre 1870 eine Überschwemmung, welche in den
kommenden zwei Jahren landwirtschaftliche Arbeiten und ein normales Leben vollkommen
unmöglich machte, dazu zerstörte sie auch die neugebauten Häuser. Danach brach, als sich
das Wasser zurückzog, eine Choleraepidemie aus, während des Jahres 1873 verstarben 44
Bewohner bzw. 10 % der damaligen gesamten Bevölkerung. All diese Unglücke trafen auch
die Investoren – Großbesitzer, welche die Ansiedlung von Ernestinenhof anregten, so blieben
sie genau zehn Jahre von der Gründung von Ernestinenhof ohne ihren eignen Besitz auf dem
Gebiete dieser Siedlung. Doch für die Bewohner wirkte sich dieser Umstand im Endeffekt
positiv aus, da sie einen Teil der urbaren Flächen selbst abkauften (auf Abzahlung). Bis zum
Zerfall der Österreichisch-Ungarischen Monarchie zahlten alle Bewohner ihre Schulden
ab und Ernestinenhof wurde eines der am meisten entwickelten und wirtschaftlich bestens
positionierten Siedlungen des Osijeker Bezirkes. Die Gründe dazu lagen auch bei der
guten Verkehrsverbindung mit dem benachbarten Osijek und Vinkovci durch Straßen und
Bahnstrecken.
Die nationale und demographische Struktur beachtend war die Siedlung als katholisch und
deutsch sehr homogen. Bis zum Ende der behandelten Zeitspanne wurde die demographische
Transition nicht durchgeführt, so schwankte die Zahl der Geborenen zwischen 20 und 30
jährlich in dem dritten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes bis zu zwischen 30 und 40
jährlich in dem letzten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes. Die Zahl der Trauungen
bewegte sich meistens zwischen 5 und 10 jährlich und die Zahl der Verstorbenen in der Regel
zwischen 10 und 25 Verstorbenen jährlich.
Schlüsselwörter: Ernestinovo, Ernestinenhof, Matrikel, geschichtliche Demographie
271
272