Krunidba srpskog kralja i Sibenska luka

Krunidba srpskog kralja i Šibenska luka
ili
Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Povod ....................................................................................................... 1
Otvaranje zaboravljenih filmskih limenki ................................................... 1
Šibenska luka – prvi hrvatski film.............................................................. 4
Stanislaw Noworyta .................................................................................. 5
Jugoslovenska kinoteka i Luka Šibenik .................................................... 6
Živuće fotografije i Šibenska luka ............................................................. 7
Šibenska luka, film br. 1 Hrvatske kinoteke .............................................. 9
Jedan kadar nedostaje, a možda i više od toga...................................... 10
Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića i više od toga............................ 11
O kameri, 17,5 mm ili 35 mm .................................................................. 14
Pokretne slike i kamera u pokretu, stativ i panoramska glava ................ 16
O nabavci i ponovnom pronalasku i restauraciji filmskog gradiva........... 17
I na kraju................................................................................................. 19
Literatura ................................................................................................ 20
Filmovi .................................................................................................... 21

U Zagrebu, 14. svibnja 2006.

Krunidba srpskog kralja i Šibenska luka
ili
Arheološko istraživanje prazne filmske limenke
Povod
Promjena atribucija, imena autora i
godine snimanja filma Šibenska luka
najstarijeg poznatog i sačuvanog
filma snimljenog u Hrvatskoj, prošla
je skoro neprimjetno u iznimno
značajnoj knjizi i dokumentu Filmovi
u Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom
državnom arhivu 1904 – 1940.
Komentar kojim je taj ispravak
unesen intervencijom recenzenta dr.
Dejana Kosanovića, povjesničara
filma iz Beograda, i njegovo šturo
obrazloženje, otvara mnoga pitanja.

"ŠIBENSKA LUKA", SNIMKA S BRODA

Iako je od toga prošlo tri godine to nažalost nije baš u našoj javnosti izazvalo
potrebu za pobližim istraživanjem. O toj filmskoj snimci, koja se svojedobno na
čudan način, "od privatnog imatelja" ipak našla u prekasno osnovanoj
Hrvatskoj kinoteci, izgleda da srpski povjesničari filma znaju duže i mnogo
više.
Upravo je to poticaj i putokaz za ovo arheološko istraživanje jer film Šibenska
luka zasigurno više nije film kakvim smo ga smatrali.
Otvaranje zaboravljenih filmskih limenki
U propitivanju nedovoljno istražene filmske povijesti u Hrvata susrećemo se s
najmanje dvije prepreke: ili u limenci nema filma ili nema dovoljno ljudi koji bi
se time svojevoljno bavili. Nadalje, ukoliko u limenci ima filma zasigurno je
pred nama neumitna sudbina njegovog propadanja koje se jedino velikim
novcima i sustavni radom može spriječiti.
Bauk fizičkog propadanja filmova i sindroma vinskog octa kruži filmskim
arhivima. U limenim se kutijama zapaljivi nitratni film pretvara u eksplozivni
1
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

prah, a vrpca na acetatnoj podlozi polagano se uz miris octa pretvara u

amorfnu masu, baš kao što priliči stalnoj mijeni nakon umiranja.
Tom se polaganom i nezaustavljivom procesu pridružuje i nedovoljna briga za
istraživanje, vrednovanje i čuvanje te baštine, slikovnog svjedočanstva naših
malih kultura. Ono malo poznate i nepoznate baštine izgleda da nije dovoljno
istraženo, a to je posebno teško kada nacionalna filmska građa koju treba
istražiti nije dostupna.
Nakon što je nova vlast poslije Drugog svjetskog rata svjesno uništila veliku
količinu filmskog gradiva, značajna je preostala filmska građa iz Hrvatske, što
zakonskom odredbom, što stjecajem okolnosti, što političkim i policijskim
intervencijama prebačena u Beograd. Radi se o oko 800.000 metara filma 1
(koji nakon uzaludnih zahtjeva za povrat postaju predmet razgovora u
postupku sukcesije SFR Jugoslavije) 2 .
U tim su uvjetima istraživanja dobrim dijelom ovisila o dostupnosti gradiva
pohranjenog u Centralnoj jugoslovenskoj kinoteci, koja je utemeljena 1949., a
preimenovana 1952. u Jugoslovensku kinoteku. Ta ustanova, koja je
godinama zakonski i institucionalno bila prepreka osnutku nacionalnih
kinoteka, od 1972. nacionalni je arhiv Republike Srbije. Hrvatska kinoteka
danas, ni nakon više od dvadeset godina rada, nije u posjedu velike količine
filmskog gradiva koje je nacionalno vlasništvo, a koje zasigurno polako
propada u nebrizi pohrane u Jugoslovenskoj kinoteci.

Istraživanja o hrvatskoj filmskoj povijesti, prvim danima i godinama filma, iz
mnogo je razloga dugi niz desetljeća bilo zapušteno. Znanstveno i umjetničko
područje filma nije u Hrvatskoj imalo vlastitu institucionalnu potporu niti
infrastrukturu. Nedostajale su bitne institucije, što je očito bila posljedica
ideološkog i političkog određenja u pristupu, razvoju i strategiji onodobne
kulturne politike, čije se posljedice tragično prenose i do današnjih dana.

1

Oko 3.500 stranih filmova od 1945. do 1978. koje otkupili uvoznici iz Hrvatske; klasična djela filmske
umjetnosti, nastala od 1895. do 1973.; fond 16 mm dubl-negativa Filmoteke 16 (304 naslova, 334.000
m); hrvatski filmovi nastali od 1947. do 1985. pohranjeni u Institutu za film u Beogradu (22 igrana i 40
animiranih filmova, 63.800 m); fond Filmoteke 16 s kopijama hrvatskih i stranih filmova, nastalih od
1945. do 1980. na 16 mm vrpci (376 igrana, 52 dokumentarna i 44 animirana filma, 438.720 m); kopije
hrvatskih filmova (1947. do 1990.) u bivšem Jugoslavija filmu.
2

Hrvatski sabor je 3. ožujka 2004. donio Zakon o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije koji je
potpisan je 29. lipnja 2001. u Beču. U Aneksu D, koji se odnosi na arhive, utvrđeni su točni rokove
njegove provedbe (bez vidljiva napretka).

2
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

- Studij filma je na Akademiji kazališne umjetnosti uvodi se postupno tek od
1967., da bi se riječ film u njenom naslovu pojavila 1974.
- Hrvatska kinoteka nakon otpora i niza prijepora utemeljena je tek 1979.
Zakonom o filmu iz 1974. Nažalost to nije samostalna ustanova već se radi o
Hrvatskom filmskom arhivu (Hrvatska kinoteka) pri Hrvatskome državnom
arhivu. Kako su se samo vješto zakonodavci i vlastodršci dosjetili da tim
statusom (koji traje do današnjih dana) onemoguće nužni samostalni život
jedne takve institucije.
- Institut za film ili slična institucija ne postoji.
- Na Filozofskom fakultetu nije bilo moguće doktorati s filmskom temom u
znanstvenom području filma ili bar u području znanosti o umjetnosti, već je
uključen u znanstveno područje filologije (ili informacijskih znanosti). To su
postigli tek četvorica: dr. sc. Ante Peterlić, dr. sc. Hrvoje Turković, dr. sc.
Vjekoslav Majcen i dr. sc. Mato Kukuljica. Konačno i filmaši koji su pisali o
povijesti filma (između ostaloga) dr. sc. Branko Belan i mr. sc. Ivo Škrabalo
stekli su svoje znanstvene stupnjeve u pravnim znanostima, a film im je poziv i
vokacija. Ipak izgleda da se nešto i kreće: dr Nikica Gilić doktorirao je u

novouspostavljenoj znanstvenoj grani filmologije (a ne filologije).
- U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU/HAZU) nije bilo i nema niti
jednog akademika kojem je film poziv. Ni Babaje, Bauera, Belana, Berkovića,
Golika, Marjanovića, Miletića, Papića, Peterlića, Pintera, Tadića, Tanhofera itd.
Mlađe i one u punoj snazi se ne usuđujem ni spomenuti. Filmskim umjetnicima
i filmašima mjesta tamo za sada nema.3
U takvoj se društvenoj i kulturnoj situaciji, u kojoj uz 'slobodne' filmske radnike
postoje samo poduzeća za proizvodnju i promet filmova, poviješću filma u
Hrvatskoj bavili su se tek rijetki pojedinci koji to shvaćaju kao osobnu misiju.
Najčešće se radilo o novinarima i publicistima.
Fragmentarna filmska zbivanja u Hrvatskoj, koja su započela pred 110 godina,
nisu javnosti poznata čak godinama poslije II Svjetskog rata. France Brenk, u
Nacrtu za povijest jugoslavenskog filma (1962.) ne otvara jasni prostor o prvim
danima filma u Hrvatskoj, ali spominje usput Noworytu. Dr. Branko Belan,
znameniti filmaš i profesor na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti u
3

Ipak, unatrag nekoliko godina oformljeno je Znanstveno vijeće za kazalište, film, radio i televiziju
kojem je predsjednik akademik Nikola Batušić.
3

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Zagrebu, u svojoj osebujnoj povijesti filma Sjaj i bijeda filma (1966.), ni ne
spominje Hrvatsku kao mjesto filmskih snimanja i projekcija u prvim danima
filma. U drugom dijelu te knjige u pregledu povijesti jugoslavenskog filma, a
pod naslovom Balada o trubi i maglama, dr. Petar Volk jedva da daje koji
podatak o počecima filma u Hrvatskoj u 19. st. To je prvo razdoblje naznačeno
tek sredinom krajem 70-ih i početkom 80-ih godina radovima srpskih filmaša i
povjesničara dr. Dejana Kosanovića i dr. Srđana Kneževića. Oni su, baveći se
filmom na prostorima tadašnje Jugoslavije, istražujući u Jugoslovenskoj
kinoteci, arhivama Zagreba, Rijeke i Trsta opisali same početke filma u
Hrvatskoj.
Prva cjelovita povijest filma u Hrvata, koja otvara i prostore istraživanja,
pojavljuje se radovima Ive Škrabala krajem 70-ih u časopisu Forum i konačno
u njegovoj knjizi Između publike i države, Povijest hrvatske kinematografije
1896 – 1980. (1984.). To je bilo toliko značajno da Centralni komitet saveza
komunista Hrvatske kupuje 50 knjiga, organizira Marksističku tribinu, koja
prepuna novopečenih filmskih historičara, uz bjesomučne je javne napade
raščlanjivala knjigu, hrvatsku kinematografiju i Škrabala. Tako je svima postalo

jasno da je povijest hrvatskog filma područje kojim se ne treba baviti.
Šibenska luka – prvi hrvatski film
Film Šibenska luka, čiji je izvornik
pohranjen u Beogradu, prvi je
poznati i dostupni film snimljen u
Hrvatskoj. Mnogi će znalci filma
navesti godinu nastanka kao i ime
autora: Stanislaw Noworyta, 1903.
Osim povijesne i dokumentarne
vrijednosti, film je zapažen po
panoramskim pokretima kamere
kojima je snimana luka i lučki život.
"ŠIBENSKA LUKA", SNIMKA S BRODA
Ti su pokreti svojom preciznošću i
dugim sigurnim panoramama, za ono vrijeme, iskazivali rad vješta i vrsna
snimatelja, ali i predstavljali rijetko viđen način snimanja.
Dugi je niz godina ta snimka pripisivana hrvatskom snimatelju poljskoga
podrijetla, ili Poljaku koji se skrasio u Hrvatskoj Stanislawu Noworyti. Kako je
Noworita radom i životom utjelovljen u hrvatsku kinematografiju ta snimka je
4

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

od višestruke nacionalne važnosti. Vođeni tom činjenicom, kao i mjestom i
vremenom snimanja, smatralo se da nam je taj film izuzet iz vlasništva.
Uvriježilo se u novinskim napisima o filmskom blagu koje potražujemo od
Jugoslovenske kinoteke navoditi upravo taj film, ali nismo baš previše
istraživali oko toga.
U povijesno značajnoj kulturnoj i umjetničkoj izvornoj filmskoj građi koju s
pravom potražujemo taj nam film po građi, povijesno i kulturno pripada, ali
nažalost, po svemu sudeći, ne i zakonski. Izgleda da smo godinama bili u
zabludi, i o autorstvu filma i o vlasništvu izvornog materijala.
Kako hrvatskim autorima u načelu nije bilo dostupno odgovarajuće filmsko
gradivo, zbivanja u prvim danima filma i ona koja tome slijede razrađuju se
uglavnom uz prihvaćanje već objavljenih podataka srpskih povjesničara o
prvim godinama filma. Iz tih je razloga i bilo moguće da su podaci o najranije
sačuvanoj snimci s područja Hrvatske nedovoljno istraženi.
Stanislaw Noworyta
Stanislaw Noworyta (Dolina kraj Lwowa, Poljska, 1880. Trst, 1963. ?) s 15 godina izučava fotografski zanat i kao
mladić je krenuo u svijet. U Tunisu 1901. godine radi sa
snimateljem Delacroixom a u Africi boravi oko godinu dana.

S putujućim kinematografom Urania mađarskog snimatelja
Ferdinanda Somogya, radi na Malti i u Italiji, a 1903.
godine i u Hrvatskoj. Tada su vjerojatno snimljeni filmovi
Bura kod Opatije i Crikvenica koji nisu sačuvani. Odlazi u
Marseilleu, kupuje kameru i 1904. godine kao
S. NOWORYTA
snimatelj-reporter za tvrtke Gaumont iz Pariza i Raleing &
Robert iz Londona snima u Kini i Indokinu. Neko vrijeme
živi u Hanoju i obolijeva od malarije te se 1905. godine vraća u Poljsku. Pri
ponovnom dolasku u Opatiju 1906. godine ženi se s djevojkom koju je ranije tu
upoznao. Potom putuje u Brazil, a zatim 10-ak godina živi u Italiji. U
Bordighieri dok je bio ravnatelj kina patentira sustav zvučnog filma i stroja za
brzo kopiranje, ali tvrtka koja je to trebala proizvoditi propada uoči Prvog
svjetskog rata. Za vrijeme rata Noworyta je u Italiji kao austrijski državljanin
interniran na Sardiniji, a 1919. godine vraća u Lwow gdje je proboravio tri
godine. U Hrvatsku se vraća 1922. godine i zapošljava u Jugoslavija filmu za
koji snima dokumentarne filmove i reportaže i vodi tvrtkino predstavništvo u
Splitu do 1926. godine. Iz tog je razdoblja i film Solin i njegove iskopine (1926.)
5
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

iz serije Lijepa naša domovina. Potom se zapošljava u Školi narodnog zdravlja
kao snimatelj i trik snimatelj. Godine 1930. utemeljuje Noworyta film i snima
za institucije kao što su Strossmayeova galerija, Arheološki muzej, Etnografski
muzej, Zdrastveni muzej, Moderna galerija, Putnik i dr. Iste godine realizira
svoj prvi zvučni film Domaći ton film (1930.) s pjevačima i sviračima. Uz to
gostuje u Beogradu kao jedan je od snimatelja dugometražnog filma Sokolski
slet u Beogradu koji u Zagrebu montira Milan Marjanović. Prema svom patentu
iz 1908. godine Noworyta ozvučuje s gramofonskim pločama dugometražni
dokumentarni film Durmitor (1930.) koji su snimili kinoamateri i planinari dr.
Branimir Gušić i Marjana Gušić-Heneberg. Za vrijeme Drugog svjetskog rata
snima u Hrvatskom slikopisu, a poslije rata nakon kraćeg rada u Jadran filmu
odlazi 1950. godine iz Hrvatske. Noworyti se u Italiji gubi trag, a prema navodu
Oktavijana Miletića prodavao je poluslijep balone u Trstu.
Jugoslovenska kinoteka i Luka Šibenik
U doktorskoj disertaciji dr. Dejana
Kosanovića iz 1982. a kasnije i knjizi
Počeci
kinematografije
na
tlu
Jugoslavije
do
1918.
godine
izneseno je da najstariji snimljeni
materijal na području Hrvatske, koji
se čuva u Jugoslovenskoj kinoteci
pod naslovom Luka Šibenik, "moglo
bi se pripisati" Stanislawu Noworyti.
Prema dr. Kosanoviću, ta snimka
nastala 1903. ili 1904., možda je rad i
nekog drugog snimatelja.

"ŠIBENSKA LUKA", PRIZOR S OBALE

Iznesena pretpostavka o Noworiti kao mogućem snimatelju vjerojatno je
proistekla iz činjenice da je 1903. godine snimao na Kvarneru i radio neko
vrijeme s mađarskim poduzetnikom Ferdinandom Somogyem, vlasnikom
putujućeg kina Urania, a koje je te godine putovalo i po Dalmaciji. Doduše,
prema navodima Duška Kečkemeta u knjizi Počeci kinematografije i filma u
Dalmaciji internacionalno kazalište Urania, pod rukovodstvo Ferdinanda
Somogya projiciralo je 1903. u Zadru dijapozitive snimljene u Dalmaciji i Crnoj
Gori, a o filmskim projekcijama i snimanjima nema niti riječi. Međutim ni sam
Noworyta ne govori o tom snimanju ništa u intervjuu koji je dao u Hrvatskom
slikopisu br. 7 od 1. prosinca 1942., u kojem prilično detaljno govori i o prvim
danima svoje snimateljske karijere. Nema spomena Šibenika, a ni Zadra.
6
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Nadalje, dr. Kosanović govori o dužini filma od 25 m, a mi ga za sada
poznajemo u dužini od 52 m na 35 m vrpci. Pitanje je da li se dr. Kosanović
referira na 17,5 mm vrpcu, na kojoj je možda taj filmski fragment snimljen (što
je malo vjerojatno) ili na 16 mm redukcijsku kopiju 35 mm filmskog izvornika,
kojoj bi ta dužina odgovarala ili se pak naprosto radi o previdu.
Živuće fotografije i Šibenska luka
Najveći dio filmskog fragmenta pod nazivom Šibenska luka javno je prikazan i
prezentiran filmom Živuće fotografije (Mladen Juran, 1983.). Istražujući u
Jugoslovenskoj kinoteci arhivsko filmsko gradivo Juran je upućen od Stevana
Jovćića i montažera 'Šerifa' na jednu kutiju s filmom u kojoj su snimke kavane,
koju prepoznaje kao kavanu Korzo te snimke luke Šibenik. U relativnoj
materijalnoj oskudici naručuje 16 mm kopiju snimaka luke Šibenik za svoj film.
Hrvatskoj je javnosti tada taj filmski
fragment po prvi puta djelomično
prikazan kao "najstariji sačuvani
filmski zapis snimljen na teritoriji
Hrvatske i Jugoslavije". Film je kod
Jurana strukturiran u tri manje
cjeline, odvojene s dva naknadno
snimljena međunaslova, a započinje
sa snimkama s broda odnosno s
mora, a nakon toga i prizora iz same
MEĐUNASLOV IZ FILMA "ŽIVUĆE FOTOGRAFIJE"
luke i s obale. U kasnijim se
prikazima taj filmski fragment strukturira drugačije. Smjela tvrdnja o 1903. kao
godini nastanka, a time i o najstarijem sačuvanim filmom s područja
Jugoslavije, već je narednom međunaslovom poljuljana, ali ostala je praktički
uvriježena činjenica sve do današnjih
dana.
Zanimljivo je da scenaristi filma mr.
Ivo Škrabalo i Mladen Juran otvaraju
mogućnost da je snimatelj Šibenske
luke netko drugi, a ne Noworyta:
"Pretpostavku
prema
kojoj
je
snimatelj
Stanislaw
Noworyta
zamijenila je nova prema kojoj je
autor ovog dokumenta Englez Arnold
MEĐUNASLOV IZ FILMA "ŽIVUĆE FOTOGRAFIJE"
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

7

Muir Willson" napisano je u kadru međunaslova.
Za Wilsona se već tada zna da je krajem 1904. godine on s nekim snimateljem
u Srbiji snimio film Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića. Upravo taj je film
identificiran kao najstariji sačuvani film s područja Srbije. Ako je Willson
povezan sa snimanjem Šibenske luke morao je godinu dana ranije boraviti
nekim poslom u Hrvatskoj. Ta pretpostavka ostaje iz nepoznatih razloga u
hrvatskoj kinematografiji neistražena, a začudo od srpskih povjesničara nema
nekih reakcija, iako se može pretpostaviti da znaju više. Osim dr. Kosanovća
filmom su se o krunidbi bavili i drugi srpski autori, kao npr. Bosa Sljepčević,
Stevan Jovičić, Srđan Knežević i drugi, od kojih je mogla doći pretpostavka o
Willsonu, kao jednom od mogućih snimatelja Šibenske luke.
Ipak u svojoj knjizi Između publike i države, koja predstavlja prvu cjelovitu
povijest hrvatskoga filma, mr. Škrabalo ne spominje Šibensku luku. Kaže, ni
sam nije vjerovao u taj podatak. Pa i dr. Branko Belan koji spominje Noworytu
u tekstu Film u Hrvatskoj – od Lumiera do partizanskih kamera (1973.) ne
dovodi ga u vezu sa snimanjima u Šibeniku.
U nekim se kasnijim napisima pojavio i lapidarni podatak da je Šibensku luku
snimio na 17,5 mm vrpci "tajnik britanskog konzula Beogradu", koji je bio na
proputovanju po Dalmaciji, na koje je krenuo iz Kotora.
Za razliku od Juranova prikaza u kojem je Šibenska luka prikazana u tri dijela
odvojena natpisima komentara, i ne sa svim kadrovima, cjelovitiji prikaz te
snimke predočen je u televizijskom serijalu Zlatka Sudovića Sto godina filma,
Sto godina hrvatske kinematografije, Počeci (1995.). Ta se inačica Šibenske
luke skoro u cijelosti podudara s onom koja je presnimljena za Hrvatsku
kinoteku. Prema tom prikazu autor filma je Stanislaw Noworyta.
Pretpostavku o Noworyti kao snimatelju filma Šibenska luka navode svi kasniji
publicisti, pisci i autori povijesti filma u Hrvatskoj, a mnogi to navode kao
izvjesnu činjenicu, posebice u popularnim napisima.
Tvrdnja da je Noworyta autor filma Šibenska luka iznesena je na dva mjesta u
Filmskoj enciklopediji (1986., 1990.).
Trebalo je
Hrvatskom
promijenio.
Moguće je

čekati jednu dragocjenu knjigu, Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri
državnom arhivu 1904 – 1940 (2003.), da bi se taj podatak
Ali ni njome nisu činjenice o tom filmu do kraja razjašnjene.
da prerana smrt dr. Majcena, iza kojeg je ostao tek ne sasvim
8

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

sređen rukopis knjige odnosno popisa filmova, ostavila taj prostor i tu zadaću
drugim istraživačima.
Šibenska luka, film br. 1 Hrvatske kinoteke
Šibenska luka, HR : 1904. - k. Frank S. Mottershaw. - c/b. nt. - dok., 35 mm,
52 m. - DN 15858/3599; NTK 15870/3881; NTK 15871/3881; NTK 15872/3881
16 mm, 21 m. - DN 15859/3599; NTK 13953/3663; NTK 15869/3881; Hrvatska
kinoteka.
Na temelju presnimke materijala "privatnog imatelja" (Mladena Jurana) za
potrebe Hrvatske kinoteke iz tehnički je loše 16 mm kopije Šibenske luke,
dužine 21 m, napravljena 35 mm kopija u odgovarajućoj dužini od 52 m.
Filmsku kopiju restaurirao i presnimio
Ernest Gregl.
Prema toj kopiji, koja je napravljena u
više tehnika i tehnologija (35 mm, 16
mm, VHS), napravljen je i opis filma
koji se pod brojem 1 nalazi u knjizi
Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri
Hrvatskom državnom arhivu 1904 –
1940. Nažalost taj je opis prilično
neprecizan
i
ne
odgovara
postojećem materijalu, već je opis
tek nekih kadrova bez pravog
redoslijeda. Nije navedeno i opisano
KINOTEKIN PRIKAZ
više kadrova snimljenih s broda koji
se udaljava od obale, kao i kadrova kojima je ta vožnja kombinirana s
panoramskim pokretom. To je zasigurno posljedica nedovršenog rukopisa.
Međutim ono čime je ovo 'arheološko' istraživanje potaknuto krije se u
napomeni koja je iznesena još na početku ovog osvrta. Pripremajući nakon
smrti dr. Majcena knjigu za tisak dr. Kukuljica, urednik knjige i voditelj Hrvatske
kinoteke, obraća se dr. Dejanu Kosanoviću koji u recenziji upućuje na nova
istraživanja beogradskog povjesničara dr. Srđana Kneževića. Prema tim
istraživanjima snimatelj filma Šibenska luka je Frank S. Mottershaw. I ništa
više, a ima se o tome toliko toga reći.
Dakle, film nije snimio Noworyta već Mottershaw (tko je on, zašto i kako?),
godina snimanja nije 1903. već 1904. A Willson? Zar je to sve? Nije. U
9
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

komentaru priređivača se navodi da je film snimljen izvorno na 17,5 mm
filmskoj vrpci, što otvara i druga pitanja. O njima kasnije.
Novu atribuciju filma preuzima dr. Mato Kukuljica u svojoj knjizi Zaštita i
restauracija filmskog gradiva (2004.) te redatelj Mladen Juran u svom filmu
Živuće fotografije II (2006.).

"ŠIBENSKA LUKA", DIO PANORAMSKE SNIMKE

Jedan kadar nedostaje, a možda i više od toga
Međutim to ipak nije sve, bar što se tiče priče iz Hrvatske. Ni mi se sami nismo
tim filmom dovoljno bavili. Zaintrigiran tim novim podacima pregledavam stare
snimke i emisije o povijesti filma u Hrvatskoj u kojima nalazim još jednu
nepodudarnost s našim vlastitim podacima. Ti su nam podaci bili dostupni i
vidljivi ali ih nismo uočili. Gledali smo ih ali ne i vidjeli.
U televizijskoj emisiji od pred deset
godina Sto godina filma, Prvo
stoljeće hrvatske kinematografije (3),
Oktavijan Miletić (red. Z. Sudović,
1996.) pojavljuje se još jedan kadar
Šibenske luke kojeg nema ni kod
Jurana, a ni u inačici u Hrvatskoj
kinoteci. Nakon zadnjeg poznatog
kadra kinotekine inačice filma u
kadar ulazi parobrod. Očito je da film
"ŠIBENSKA LUKA", KADAR KOJI NEDOSTAJE
nije u potpunosti kompletiran, što
začuđuje za dokument te povijesne
vrijednosti. Očito u arhivi HRT-a ima nešto više, ali začudo to nije zamijećeno.
Treba tražiti dalje. Konačno dr. Kosanović govori o novim istraživanjima,
možda su ona objavljena. Zašto su svojedobno Juran i Škrabalo spominjali
Mottershawa i povezivali ga sa Šibenskom lukom? Krenimo od tiska u Srbiji i
10
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

napisa koji se bave filmskom poviješću. Spominje li se negdje Šibenik ili
Dalmacija, Noworyta (Novorita), Willson (Vilson) ili Mottershaw (Moteršo).
Od napisa koji su dostupni Internetom ističe jedan o filmu koji ima već svoje
određeno mjesto u povijesti filma, onaj o krunjenju srpskog kralja Petra I
Karađorđevića. Po čemu je on ponovo aktualan, po tome što su je prikazan
pretendentima na srpsko ili jugoslavensko prijestolje ili po nekim filmološkim
otkrićima? Neka su se imena počela vezati uz taj film. Moteršo, Vilson i
Šibenik. Valja to pročitati.
Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića i više od toga
U beogradskim je novinama Glas javnosti 21. rujna 2004. objavljen članak koji
je nažalost (ali sasvim razumljivo) nezapažen od ljudi koji su zainteresirani za
povijest filma u Hrvatskoj.

Glas javnosti, Internet izdanje, Sreda, 22. 9. 2004.
U Kinoteci na stogodišnjicu krunisanja kralja Petra Karađorđevića

Najstariji film o Beogradu i Srbiji
Dvadeset prvog septembra pre sto godina krunisan je Kralj Petar I
Karađorđević, za koga se vezuje epitet najdemokratskijeg srpskog vladara. Filmski
materijal snimljen tim povodom najstariji je filmski dokument snimljen kod nas i
proglašen je za kulturno blago srpskog naroda.
U Muzeju jugoslovenske kinoteke prikazana je upravo restaurisana kopija
Krunisanja kralja Petra I Karađorđevića, a ovom izuzetno značajnom kulturnom
događaju, jer malo je naroda koji se mogu pohvaliti filmom snimljenim pre jednog
veka, prisustvovale su visoke zvanice iz javnog života. Porodica
prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, supruga Katarina i kraljević Filip,
dolazeći u Kinoteku, prvo su se srdačno pozdravili i izljubili (tri puta) sa
predsednikom Borisom Tadićem, proćaskali na engleskom, a potom i rukovali sa
ministrom za kulturu Draganom Kojadinovićem i ostalim gostima. (…….)
Najstariji sačuvani filmski dokument o Beogradu i Srbiji snimio je 1904.
godine povodom krunisanja Kralja Petra I počasni srpski konzul u Šefildu Arnold
Mjur Vilson i Frenk Storm Moteršo, koji je početkom dvadesetog veka u Britaniji
važio za jednog od najpoznatijih filmskih stvaralaca. Materijal koji se čuva u JK
svrstava se u takozvanu veliku filmsku reportažu i sadrži šest scena: ulične prizore
u Beogradu, kolona koja ide ka Sabornoj crkvi na dan krunisanja i potom ka
Dvoru, paradu vojske, pogled na beogradsku tvrđavu i pristanište, smotru oružja
na Banjici. Pored scena snimljenih u Beogradu, autori su ovekovečili na svom
putovanju i Kraljevo, Žiču, Studencu, Rašku, Novi Pazar, Andrijevicu, Cetinje,
Zadar i Šibenik. (…….)
Prema rečima profesora Marka Babca, izuzetan film, neobičan po formi,
originalan po montažnim i dramaturškim rešenjima, sjajnim likovnim
kompozicijama i smelim pokretima kamere.
V. Milivojević11
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Onima kojima je taj članak nepoznat, promaknuo je i jedan drugi podatak:
program filmova Svjetskog festivala nijemog filma, Pordenone, Sacile, Italija,
listopad 2004. To je već moglo zaintrigirati profesionalne pratitelje festivalskih
zbivanja. Svjetska premijera restauriranog britanskog filma, koji je vlasništvo
Jugoslovenske kinoteke, otkrila je nove i značajne podatke o ranim
snimanjima na području Hrvatske. Na festivalu je prikazan film koji je
predstavio dr. Kosanović:
Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića i putovanje kroz Srbiju, Novi
Pazar, Crnu Goru i Dalmaciju / The coronation of king Peter I of Serbia
and a ride trough Serbia, Novi-Bazar, Montenegro and Dalmatia
[Incoronazione di re Pietro primo di Serbia ed il viaggio attreverso la
Serbia, Novi-Bazar, il Montenegro e la Dalmazia]
(GB, 1904). Prod: Arnold Muir Willson; ph: Frank Mottershaw, Jr.; 35 mm,
1480 m., 54’ (25 fps), virato / toned, Jugoslovenska Kinoteka. Didascalie in
serbo e inglese / Serbian & English intertitles.
(Velika Britanija 1904., Producent: Arnold Muir Willson; snimatelj: Frank
Mottershaw, Jr.; 35 mm; 1480 m; 54' (25 sl/s/); toniran, Jugoslovenska
kinoteka. Međunaslovi na srpskom i engleskom).
U tom su filmu, koji je s novim
materijalima bitno proširen od
prethodne inačice Krunisanje kralja
Petra I Karađorđevića, i kadrovi
nama poznate Šibenske luke. Tom je
prezentacijom, koja je promijenila
atribuciju
filmskog
fragmenta
Šibenska luka, otvoren prostor za
unošenje novih podataka o filmskim
snimanjima u Hrvatskoj. Ono što mi
zovemo filmom Šibenska luka tek je
mali dio materijala, fragment tog
KRUNISANJE KRALJA PETRA I KARAĐORĐEVIĆA
velikog
dokumentarnog
filma
britanske produkcije u kojom osim snimaka šibenske luke postoje i snimke
Zadra.
Na koji je način svojedobno u Jugoslovenskoj kinoteci izdvojen iz jedne veće
cjeline zasebni materijal Luka Šibenik (Šibenska luka) nije poznato. Taj je
12
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

fragment kao i cjelokupni materijal, kasnije rekonstruiran iz većih i manjih
cjelina koje su nam nažalost bile izvan vidokruga.
Svečanost krunjenja novog srpskog kralja Petra I Karađorđevića odvija se
1904., godinu dana nakon preuzimanja vlasti, zbog negativnih reakcija iz
Europe. I tu svečanost međunarodna zajednica bojkotira zbog ubojstva
prethodnog srpskog kralja Aleksandra I Obrenovića i njegove supruge 1903.
godine. Od krunjenih glava samo je ona iz Crne Gore.
Među uzvanicima i rijetkim gostima iz inozemstva je
Arnold Muir Willson (1857. – 1909.), advokat, političar,
etnograf, publicist i počasni konzul Kraljevine Srbije u
Scheffieldu. Willson, koji se bavio novinarstvom i
fotografijom angažira Franka Motherrshawa kako bi
snimili svečanost krunjenja. Izbor tog filmaša zasigurno
nije slučajan. Za taj pothvat potreban je iskusan snimatelj
i redatelj. Svečanost krunjenja zasigurno je ne samo
sjajan filmski prizor već i dokument koji može u javnosti
prekriti dio negativnih reakcija.

A. M. WILLSON

Frank Motherrshaw (1882. – 1930.) pionir je britanskoga
filma i utemeljitelj Sheffield Photographic Company. S
prvim se filmovima pojavljuje 1901., a s do tada 20-ak
snimljenih filmova najveći uspjeh postiže filmom Daring
Daylight Roberry (1903.), koji je distribuiran u Americi
kroz Edisonovu tvrtku. Taj je film po svojoj strukturi bitno
utjecao i na klasični američki film The Great Train
Roberry (Edwin S. Porter, 1903.).
Willson i Mottershaw su doputovali u Beograd 21. rujna
F. MOTTERSHAW
1904. godine, snimili krunidbene svečanosti novog
srpskog kralja. Film je strukturiran kao velika filmska reportaža iznimne dužine
za ono vrijeme, u kojoj je sama svečanost krunidbe prikazana u šest cjelina:
ulični prizori Beograda, kolona koja kreće ulicama prema Sabornoj crkvi te
prema dvoru, parada vojske, pogled na beogradsku tvrđavu i pristanište,
smotra oružja na Banjici. Samo krunjenje obavljeno je u manastiru u Žići, koje
je i razlog putovanja po Srbiji (Kraljevo, Žića, Studenica, Raška). Nakon toga
slijedi putopisni materijal. Willson i Mattershav su snimali u Novom Pazaru, koji
je tada pripadao Turskoj, zatim Andrijevicu u Crnoj Gori i paradu crnogorske
vojske u Cetinju te su u Hrvatskoj snimali luku Šibenik i Zadar. Upravo te
snimke Šibenika poznajemo kao Šibenska luka, o one Zadra treba još vidjeti.
13
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Snimljeni film Willson prikazuje uz predavanja o Srbiji u Londonu, a 1905. u
Narodnom pozorištu Beogradu.
Osim bjelodano zanimljivog i atraktivnog dokumentarnog materijala film je
imao tada (a i danas) snažnu propagandnu ulogu. O tome piše jedan od
najzaslužnijih ljudi u istraživanju i kompletiranju i restauraciji tog filma, a to se
vjerojatno odnosi na kraću inačicu:
Film je prikazan u Londonu decembra 1904. godine uz predavanje advokata
Vilsona, koji je pokušao da stvori o Srbima drugačije mišljenje nego što ih je u to
vreme žuta štampa predstavljala zbog ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage
Obrenović. Film je rekonstruisan i 90 godina kasnije kao značajno ostvarenje
prikazan je u Parizu pod pokroviteljstvom UNESCO-a kada je Srbija ponovo bila
pod embargom, a Srbi predstavljeni kao narod ubica.
Stevan Jovičić, Od kamere opskure do video-filma

Rekonstruirani film je prikazan i na otvaranju Prvog festivala srpskog filma u
Parizu, koji je održan od 8. do 13. lipnja 2005. u prostoru Piere Carden.
O kameri, 17,5 mm ili 35 mm
Prigodom pronalaska filma Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića u
beogradskom časopisu Vreme je 1937. objavljeno da je film sniman s Bristol
kamerom. Kako se radi o sjećanju u kojem je i počasni konzul iz Schefielda
proglašen britanskim poslanikom u Beogradu, navođenje vrste kamere je pod
upitnikom, posebice što takva nije poznata.
Prema nekim ne sasvim jasnim navodima, film Willsona i Mottershawa je
snimljen na 17,5 mm formatu. Ako je tako tada se najvjerojatnije se radi o
Biokam sustavu koji se na tržištu nalazi od 1899., a možda i o Birtac kameri,
što bi bilo moguće utvrditi tek uvidom u izvorni negativ. Izbor tog formata i
kamere zasigurno bi bio rezultat promišljanja o dugom putovanju, reportažnom
snimanju. U tom se slučaju postavlja pitanje: kada, gdje i za čije je potrebe
napravljena 35 mm kopija cjelokupnog materijala? Da li je sam Willson dao
kopirati sa 17,5 mm na 35 mm format i prikazivao 35 mm kopiju, što je
moguće, ili je to učinjeno po otkupu materijala (što je malo vjerojatno) ostaje
neodgovoreno.
Jedan od prvih sustava namijenjen amaterskoj uporabi pojavljuje se sa 17,5
mm sustavom Birtac kamere i projektora, koji je razvio engleski filmaš Birt
Acres 1898. godine. Uz jedan fotogram postavljene su jednostrano po dvije
14
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

perforacije, te je njegova površina bila prilično mala. Taj format, koji je nastao
prepolovljavanjem neperforirane 35 mm vrpce, nije bio dužega vijeka, ali su ga
s drugačije postavljenim perforacijama koristili mnogi proizvođači za svoje
sustave.
Naredne godine tvrtka Wrench & Son
predstavila je sustav Biokam, koji je
razvio Alfred Darling, također sa 17,5
mm filmom, ali s perforacijom po
sredini filma i na razdjelnom prostoru
između dva susljedna fotograma. Na
taj je način povećana širina i
površina fotograma, ali su i moguća
oštećenja i ogrebotine slike bila veća.
Kamera je istodobno služila kao
projektor, kopirka, fotoaparat i aparat
za povećavanje slika.

OGLASNI PRIKAZ BIOKAMA

Stevan Jovičić tvrdi da je film sniman
35 mm kamerom Roberta Paula, a to
učvršćuje tvrdnjom da je Mottershaw
bio njegov učenik. Ima elemenata po
kojima je to vjerojatno, ali ne zbog
same kamere koliko zbog Paulovog
stativa kojim je upravo bilo moguće
izvesti duže panoramske pokrete koji
karakteriziraju sam film.
Britanski pionir filma Robert William
Paul (1869. - 1943.), po zanimanju
optičar, značajan je britanski filmaš
koji je mnogo pridonio tehničkom
ANIMATOGRAPHE S MOTOROM I NA STATIVU (1897.)
razvoju filma i kinematografije.
Započevši karijeru kopiranjem Edisonovih kinetoscopa Paul razvija svoj vlastiti
sustav snimanja pokretnih slika, Theatrograph, koji je poslije nazvan
Animatographe (1896.). Taj je uređaj uz male preinake služio i kao kamera i
kao projektor. Animatographe je kamera kod koje se film nalazi unutar tijela
kamere. Kamera je pokretana je elektromotorom, opskrbljena tahometrom 4 , a
4

Grč. tachýs – brz + grč. métron – mjera; tahometar – sprava za mjerenje brzine.
15

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

učestalost snimanja regulirana je reostatom 5 . Sustav dvostrukog malteškog
križa upravljao je intermitentnim kretanjem filma kroz kameru. Tražilo je
postavljeno iznad objektiva i prolazilo je kroz kameru, a slika je kontrolirana na
mutnom staklu. Tu kameru oprema elektromotorom i stativom s panoramskom
glavom.
Pokretne slike i kamera u pokretu, stativ i panoramska glava
Bez obzira kojom je kamerom
snimano, Paulovom ili nečijom
drugom, na 17,5 mm ili 35 mm
formatu, značajke filma proizlaze iz
načina snimanja. Pokretne slike s
kamerom u pokretu. Uporaba stativa
i panoramske glave su novost.
Paulov
stativ
koji
Mottershav
najvjerojatnije koristi, je prvi filmski
stativ s panoramskom glavom koja
omogućava vodoravne i djelomično
okomite
pokrete
kamere
te
vodoravno
izravnanje
kamere.
ANIMATOGRAPHE NA STATIVU (1897.)
Vodoravna panorama izvodi se
okretanjem ručice koja pužnim prijenosom pokreće obodni zupčanik glave. Pri
konstrukciji je primijenjeno iskustvo stativa i glava s početka razvoja
fotografije, kod kojih je polukuglasto ležište omogućavalo jednostavnije
kadriranje. Polukuglasta baza Paulove stativske panoramske glave je
slobodno usađena u polukuglasto ležište i u njemu je pokretna. Na taj je način
omogućeno stanovito izvođenje i okomitih panoramskih pokreta. R. W. Paul je
stativ koristio pri snimanju procesije proslave dijamantnog jubileja kraljice
Victorije 22. lipnja 1897. godine. U poznatom materijalu nema panoramskih
snimaka, i može se pretpostaviti da je R. W. Paul koristio panoramsku glavu
za lakše namještanje kamere te jednostavnije i brže kadriranje u uvjetima
reportažnog dokumentarnog snimanja. U tadašnjem opisu Paulova stativa i
panoramske glave kaže se:

5

Grč. rhéos – što teće, struja + grč. statós – postavljen, stojeći. Otpornik za električke promjenljive
otpore namijenjen regulaciji struje, napona.
16

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

"...kamera u vodoravnom kružnom slijedu, pomoću volana s pužnim
prijenosom, prati objekt i drži ga u središtu vidnog polja kamere. Isto tako
može se naginjati u svim pravcima uz pomoć sfernog ležišta kojim je
opskrbljen kratki tronožac" 6 .
Prihvaćajući Jovičićeve navode, koji je zasigurno upućen, film je sniman na 35
mm formatu. Da li se zaista radi o Paulovoj kameri nije za film presudno, ali
upravo stativska glava, koja je omogućila i obilježila način snimanja, temeljna
je indikacija da se o njima radi.
O nabavci i ponovnom pronalasku i restauraciji filmskog gradiva
Tijekom se vremena zaboravilo na film o krunidbi i on je završio kod
Willsonovih nasljednika. Srpski književnik Vojislav Jovanović - Marambo, jedan
od gledatelja na beogradskoj projekciji 1905., za vrijeme svog diplomatskog
boravka u Velikoj Britaniji otkupio je od Willsonovih nasljednika sve materijale,
koje je privatno prikazivao 1937. godine u Beogradu. Jovanović je namjeravao
od materijala napraviti film o krunjenju kralja Petra I Karađorđevića te jednu
kopiju filma ustupa poduzeću Jugoslovenski prosvetni film.
Jugoslovenska kinoteka 1950. godine otkupljuje, neovisno o Jovanoviću oko
600 metara filma o krunjenju kralja Petra I Karađorđevića od srpskog političara
Dragiše Stojadinovića. Po svemu sudeći, taj je materijal tek dio cjelokupne
građe koja je bila u posjedu Jovanovića. Kako je Stojadinović, bivši šef
Kinematografske sekcije Srpske vojske u Prvom svjetskom ratu i bivši političar
došao do tog materijala nije objašnjeno.
Film Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića dužine 550 m proglašen je
kulturnim dobrom srpskog naroda, a njegove kopije tadašnji direktor
Jugoslovenske kinoteke Milenko Karanović 7 poklanja mnogim kinotekama.
Iako nije objašnjeno tko je tu kraću inačicu montirao, jer govori se o filmu
izvorne dužine 1.156 m. Ta kraća inačica, prema navodima Stevana Jovičića,
ušla je kao primjer montažnih postupaka u izlaganju priče:
Ovde je možda, po prvi puta primenjena klasična demonstracija tehnike pri
saopštavanju neke vesti putem filma. Po tome film bi kao "dobru priču" prihvatili ne
samo montažeri iz vremena nemih i zvučnih filmskih žurnala, već i montažeri vesti
iz bilo koje televizijske stanice danas.
Prema S. J. iz knjige: Historičar i film (The Historian and Film) na str. 101
6

Cassell's Family Magazine, srpanj 1897. godine.
17

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Prema kasnijim istraživanjima smatralo se da je film snimio sam Willson,
premda je bilo naznaka iz predratnog tiska, a i kod dr. Kosanovića, da je to rad
nekog angažiranog snimatelja.
Ponudivši pet godina kasnije cjelokupni materijal Jugoslovenskoj kinoteci
Jovanović saznaje da ga ona već ima (dio) i prekida pregovore. Možda je tome
razlog upravo prijepor zbog Stojadinovića i pitanja porijekla materijala.
Jovanovićev i Stojadinovićev put su prepleteni jer Jovanović je tijekom prvog
Svjetskog rata bio član ratnog Presbiroa srpske Vrhovne komande i šef
Presbiroa srpske vlade u Londonu te od 1924. do 1950., s kraćim prekidima,
bio načelnik u Istorijskom odeljenju ministarstva inostranih dela. U svakom
slučaju Jovanović izvorni materijal ostavlja Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Taj je
materijal oštećen zbog neadekvatnog čuvanja.
Stevan Jovičić, upravnik arhiva Jugoslovenske kinoteke, istražujući fond
Jugoslovenskog prosvetnog filma nalazi kopije Willsonova materijala koje im je
Jovanović svojedobno dao. Jovičić s dr. Markom Babcem rekonstruira i u
cijelosti obnavlja prvotnu građu Willsona i Mottershawa. Film, kojem su
napravljeni novi međunaslovi na srpskom i engleskom, restauriran je u tvrtci
L'Immagine Ritrovata iz Bolonje i u Rimu (1999. – 2004.). Film ima sada
dužinu od 1.480 m. Kako se za izvornu građu govorilo da ima 1.156 m dio
produžetka može se odnositi na međunaslove, ali i na neke materijale.
Prema službenim navodima restauriranje filma je financiralo ministarstvo
kulture Republike Srbije, a zanimljiva je informacija o restauraciji ovog filma
objavljena 22. lipnja 1999. godine u beogradskim novinama i na Internetu:

"Glas javnosti", Beograd, Godina II, Obnovljeno izdanje, Utorak 22. jun 1999.
Italijanski filmski radnici će, u okviru programa "Film za mir" koji se održava u
Rimu u utorak i sredu, obeležiti Dan Jugoslovenske kinoteke, u znak počasti ovoj
značajnoj instituciji naše i svetske kulture, izjavio je Radoslav Zelenović, direktor
Kinoteke.
Dan Kinoteke (6. jun), koja ove godine slavi 50 godina osnivanja, obeležen je u
našoj zemlji skromno. Italijanskom programu pod nazivom "Omaž Jugoslovenskoj
kinoteci" prisustvovaće poznati italijanske reditelji, kao i naš Emir Kusturica. Zatim
će biti prikazan dokumentarni film "Krunisanje kralja Petra Prvog Karađorđevića" iz
1904. godine. Na programu je i italijanski film "Dante" iz 1921. godine, koji je dugo
smatran izgubljenim i čija je jedina kopija nedavno pronađena u našoj kinoteci i
poklonjena italijanskim kolegama. U znak zahvalnosti italijanski stručnjaci su
rekonstruisali našu kopiju filma "Krunisanje kralja Petra Prvog Karađorđevića".
7

Otac redatelja Srđana Karanovića.
18

Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

I na kraju
Šibenska luka neprijeporno je u
Hrvatskoj kinoteci, za sada, najstarija
filmska snimka iz Hrvatske. To je
dokument od nacionalne važnosti.
Kako
tom
filmskom
fragmentu
nedostaje kadar poznat iz serijala Sto
godina filma, i kako se radi o dijelu
cjelovitog filma u kojemu se govori i o
snimkama Zadra, bilo bi dobro i nužno
doći u posjed kopije filma Krunisanje
"ŠIBENSKA LUKA", PRIZOR S OBALE
kralja Petra I Karađorđevića i
putovanje kroz Srbiju, Novi Pazar, Crnu Goru i Dalmaciju / The coronation of
king Peter I of Serbia and a ride trough Serbia, Novi-Bazar, Montenegro and
Dalmatia (Velika Britanija 1904.).
Taj iznimni filmski dokument britanskih filmaša mora naći svoje mjesto i u
hrvatskoj povijesti filma. Taj film ne treba miješati s kraćom necjelovitom
inačicom Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića dužine 550 m, koja se odnosi
na samo krunjenje iako ponekad iz napisa nije ni danas jasno o kojoj se inačici
radi.

19
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

_______________________________________________

Literatura
**Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu 1904 – 1940, Prilozi za povijest
hrvatskog filma i kinematografije, sv. 6, Hrvatski državni Arhiv – Hrvatska kinoteka, Zagreb
2003.
** Filmska enciklopedija, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb 1986. i 1990.
Branko Belan, Sjaj i bijeda filma, Epoha, Zagreb 1966.
Branko Belan, Film u Hrvatskoj – od Lumiera do partizanskih kamera, Filmska kultura br. 8485, Zagreb 1973.
France Brenk, Nacrt povijesti jugoslavenskog filma, u knjizi: Georges sadoul, Povijest filmske
umjetnosti, Naprijed, Zagreb 1962.
Petar Volk, Balada o trubi i maglama, u knjizi: Branko Belan, Sjaj i bijeda filma, Epoha,
Zagreb 1966.
Stevan Jovičić, Krunisanje kralja Petra I 1904. godine, u knjizi: Fotografije Vojislava M.
Jovanovića, Internet izdanje, Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković, Beograd, 2001
Stevan Jovičić, Od kamere opskure do video-filma, Centar film - Prizma, Beograd Kragujevac 1998.
Duško Kečkemet, Počeci kinematografije i filma u Dalmaciji, Izdanja Muzeja grada Splita,
Split 1969.
Dejan Kosanović, Leksikon pionira i filmskih stvaralaca na tlu Jugoslavenskih zemalja 1896 –
1945, Institut za film – Jugoslovenska kinoteka – Feniks film, Beograd 2000.
Dejan Kosanovic, KRUNISSANJE KRALJAA PETRA I KARADJORDJEVICA I PUTOVAWE
KROZ SRBIJU, NOVI PAZAR, CRNU GORU I DALMACIJU / THE CORONATION OF KING
PETER I OF SERBIA AND A RIDE THROUGH SERBIA, NOVI-BAZAAR, MONTENEGRO
AND DALMATIA / [INCORONAZIONE DI RE PIETRO PRIMO DI SERBIA ED IL VIAGGIO
ATTRAVERSO LA SERBIA, NOVI-BAZAAR, IL MONTENEGRO E LA DALMAZIA],
http://www.cinetecadelfriuli.org/gcm/previous_editions/edizione2004/FuoriQuadro04.html
Dejan Kosanović, Počeci kinematografije na tlu Jugoslavije do 1918. godine, Institut za film –
Univerzitet umetnosti, Beograd 1985.
Mato Kukuljica, Kratki pregled povijesti hrvatskog filma (1896 – 1990), Zapis br. 465, 2005/9,
Hrvatski filmski savez 2005.
Mato Kukuljica, Zaštita i restauracija filmskog gradiva, Hrvatski državni Arhiv – Hrvatska
kinoteka, Zagreb 2004.
20
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Enes Midžić, Profesija snimatelj, Hrvatski filmski ljetopis br. 7/1996.
V. Milivojević, Najstariji film o Beogradu i Srbiji, Glas javnosti, Beograd, Internet izdanje, 22.
9. 2004.
Paul Smith, The Historian and Film, Cambridge University Press, 1976.
Ivo Škrabalo, Između publike i države, Povijest hrvatske kinematografije 1896 – 1980.,
Znanje, Zagreb 1984.
Ivo Škrabalo, 101 godina filma u Hrvatskoj (1896 - 1997), Nakladni zavod Globus, Zagreb
1998.

Filmovi
Daring Daylight Burglary, red. F. Motthershaw, Scheffield Photo company 1903.
Early Cinema, Primitives and pioneers, British Film Institute, DVD
Sto godina filma, Prvo stoljeće hrvatske kinematografije (3), Oktavijan Miletić, red. Z.
Sudović, Hrvatska radio-televizija 1996.
Sto godina filma, Sto godina hrvatske kinematografije, Počeci, red. Z. Sudović, Hrvatska
radio-televizija 1995.
Šibenska luka, HR : 1904. - k. Frank S. Mottershaw. - c/b. nt. - dok., 35 mm, 52 m. - DN
15858/3599; NTK 15870/3881; NTK 15871/3881; NTK 15872/3881 16 mm, 21 m. - DN
15859/3599; NTK 13953/3663; NTK 15869/3881; Hrvatska kinoteka
Živuće fotografije, red. M. Juran, Jadran film 1983.
Živuće fotografije II, red. M. Juran, Inter film 2006.

21
Enes Midžić: Krunidba srpskog kralja i "Šibenska luka" ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke