Romi u jasenovačkom logoru
Romi u jasenovačkom logoru
Za razliku od drugih zatočenika, Rome se prilikom deportacije u logore nije službeno bilježilo pojedinačno, već kao dio određenoga “željezničkog vagona.” Osim toga, Romi su u jasenovački logor dolazili pješice u dugotrajnim marševima. Svima njima dolaskom u Jasenovac oduzeta je (opljačkana) sva osobna imovina. Neki preživjeli neromski zatočenici, poput Zorka Goluba i Daniela Kovačevića, spominju kako je Romima tada oduzeta znatna količina dukata, novaca, nakita, glazbala, konja i dr. 81 Dolaskom u jasenovački logor, Romi su bili podijeljeni na dvije skupine: nemoćni, bolesni, žene i djeca nalazili su se u skupini 3b, a “jači i izdržljiviji” Romi u skupini 3c. 82 Romi su unutar jasenovačkoga logorskog sustava bili smješteni u sjeveroistočnom dijelu logora, koji se nalazio na vrlo močvarnom i poplavnom području, što ga je činilo teško osvojivim od strane partizana. Logorski prostor bio je veličine 30 m x 60 m (prema nekima obuhvaćao je oko 400 kvadrata), ograđen žicom
78 HR-DAKA-10, kut. 1944., br. 1 – 8927 / br. 181/44 (br. 15104/42) 79 HR-DAKA-10, kut. 7, br. 18655/1942. 80 HR-HDA-246, kut. 325, bez br. 81 Daniel KOVAČEVIĆ, “Prvi dan u logoru Jasenovac,” u: Riječi koje nisu zaklane, ur. Simo Brdar, Jasenovac, 1989., 117-118., 120. 82 Mario KEVO, “Počeci logora Jasenovac,” Scrinia Slavonica, III/2003, 480; N. LENGEL-KRIZMAN, Genocid nad Romima , 67-68.
Danijel Vojak: Zaboravljene žrtve Drugog svjetskog rata ili o stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj...
sa stražarskim kontrolama. Taj dio logora nazvan je Logor III C [C = ciganski]. 83 Upravo
ga je zapovjednik Vjekoslav Luburić namjeravao oblikovati kao radni logor i logor nami- jenjen likvidaciji zatočenika. Logorske su vlasti u tome dijelu ostavljale teške bolesnike.
Drugi dio Roma u početku je bio smješten u selu Uštica u iseljenim srpskim kućama, no ubrzo je zbog njihova prekomjernog broja dio premješten u prekosavsko selo Gradina, u kojemu su se provodile najmasovnije likvidacije. 84 Dio Roma je bio kratko smješten i u Ciglanu o čemu svjedoči Vladimir Čerkez, navodeći kako je ujesen 1941. prilikom ulaska u jasenovački dio logora Ciglana tamo zatekao veliku skupinu Roma “zvanih Parapatići,” koji su bili “odrpani, prestravljeni, mršavi, izgladnjeli.” 85 Dio Roma unutar jasenovačkog logora podignuo je šatore ili stupove s krovovima, no mnogi su od njih ostavljeni bez ikakve zaštite. Prehrana romskih zatočenika bila je lošija od ostalih, a njihov je broj varirao između nekoliko stotina i nekoliko tisuća. Svjedoci navode kako na području tog logora nije bilo mjesta za spavanje te su se zatočenici “ugušili sjedeći.” Nakon iscrpljivanja romskih zato- čenika glađu, uslijedile su njihove masovne likvidacije. Osim toga, dio romskih logoraša bio je prisiljen pjevati i zabavljati ustaške stražare. 86 U srpnju 1942. navodi se kako je zapovjednik logora Vjekoslav Luburić odredio da se od skupine romskih glazbenika osnuje poseban orkestar, koji je svake nedjelje trebao zabavljati logorske vlasti i zatočenike. Drugi svjedoci govore kako se u tom slučaju radilo o 30 zemunskih Roma, koji su u predratno vrijeme svirali u hotelu. 87 Dio Roma iskorištavali su kao radnu snagu u izgradnji tamoš- njeg nasipa, što su neki od logoraša smatrali najtežim poslom u logoru, no i oni su ubrzo ubijeni. 88 O životu Roma u jasenovačkom logoru prisjetio se Zorko Golub navodeći kako:
(…) Poslije jela legneš malo u stranu na zemlju uz 3 C. U njem su cigani, oni koji rade na nasipu i logorski kažnjenici. Otvoreni prostor, spavaju na zemlji, kad sunce prži, znoje se, kada kiša pada, cijelu noć u kiši i blatu. A cijeli dan rad na Savskom nasipu, guraj kolica
83 Milko RIFFER, Grad mrtvih: Jasenovac 1943, Zagreb, Nakladni zavod Hrvatske, 1946., 38. 84 N. LENGEL-KRIZMAN, Genocid nad Romima, 47-48. 85 Vladimir ČERKEZ, “Riječi o ljudskoj patnji,” u: Sarajevo u revoluciji, sv. 4: U borbi do punog oslobođenja (novembar 1943 - april 1945), ur. Nisim Albahari. Sarajevo, 1981., 558. 86 M. RIFFER, Grad mrtvih, 154; Zločini u logoru Jasenovac, Zagreb, 1946., 49. 87 N. LENGEL-KRIZMAN, Genocid nad Romima, 53; N. LENGEL-KRIZMAN, “Genocid nad Romima,” 166. 88 Milan BULAJIĆ, Jasenovac: ustaški logori smrti: srpski mit?: hrvatski ustaški logori genocida nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, Beograd, 124-125; M. RIFFER, Grad mrtvih, 20, 25; Mladen IVEKOVIĆ, Nepokorena
zemlja: zapisi iz IV i V neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Zagreb, 1986., 14-15.
Jasenovac - manipulacije, kontroverze i povijesni revizionizam
puna zemlje i čem zateturaš kundak po glavi i štapom u neku rupu ili u Savu. Jedu samo jednom na dan, onu smrdljivu grahovu čorbu. Za deset dana svaki umre (…). 89
Slično su svjedočili i drugi preživjeli logoraši, navodeći kako su upravo Romi činili najnezaštićeniji dio logoraša zato što:
“(…) ubiješ li Ciganina, učinio si korisno djelo, kao da si prignječio noktom stjenicu (…).” 90
Svjedoci i službena izvješća nakon Drugoga svjetskog rata često spominju kako su vlasti NDH “poštedjele” grupu od stotinjak Roma iz Like, koja je stanovala u seoskim kućama, imala je dobru hranu te se “opijala do besvijesti.” Drugi svjedoci govore kako se radilo o “ličkim Ciganima” (“Ciganima slobodnjacima”), koji su zajedno s drugim zatoče- nicima činili “grupu D,” a njih su logorske vlasti iskorištavale za ubijanje i sahranjivanje logoraša, kao i za izgradnju nasipa i zidova oko logora. Logorske su ih vlasti sve pogubile početkom 1945. 91
Većina preživjelih jasenovačkih svjedoka slaže se kako je većina romskih zatočenika ubijena u svega nekoliko mjeseci. Jedan od svjedoka zločina u Jasenovcu, Jovan Živković, primjećuje sljedeće:
“…ako ćemo govoriti o nečemu, o genocidu, onda su Cigani imali prvenstvo i nijedan nije ostao živ. Onoga koji nije mogao raditi, ubijali su odmah i nisu imali nikakvu šansu. Još Jevreji i Srbi u okviru ostatka logora su imali šansu, ne znam kakvu. Cigani nisu imali nikakvu šansu….” 92