Narodnoj slozi potekla je od mene, a Slavko Perovi ć ju je iznenađujuće brzo prihvatio“.

Narodnoj slozi potekla je od mene, a Slavko Perovi ć ju je iznenađujuće brzo prihvatio“.

Kao neko priznanje reda radi, makar da se nešto od „istine“ kaže Kilibarda „priznaje“ da je mijenjao svoja politi čka mišljenja ali odmah nalazi razloge zbog kojih je to često činio i tu su njegova opravdanja. „ Činjenica je da sam svoja prvobitna politička uvjerenja mijenjao ne radi politi čke karijere nego analogno saznanjima“. U svemu tome od svega je najčudnije kako nije svoje zablude na vrijeme vidio nego je uz pomo ć ambasadora na „seansi“ sve objašnjeno i utuvljeno u njegovu politi čku tintaru - glavu, tako da je sada potpuno čist, bez ikakvih zabluda!? „Kada sam god uvidio svoju zabludu, podastirao sam to činjenicama. Da nijesam smijenjen, bolje re ći potjeran iz Narodne stranke, vjerujem da bi danas drukčije izgledala politička scena Crne Gore“. „Dobro“ je što politi čki umni Kilibarda podastire „zablude“ činjenicama!? Njegove su zablude decenijske i kao takav zablu đeli intelektualac ne bi mogao izvoditi nastavu na visokoškolskim ustanovama, jer je njegov intelekt zarobljen njima pa mu je potrebno lije čenje, terapija makar od nekog ambasadora! Priznanje N. Kilibarde da je bio u „snovima i zabludama“ ne osloba đa ga odgovornosti za ono što je činio u „ratu za mir“. Nadamo se da je toga (ne)svjestan!

Žali Kilibarda što je smijenjen odnosno istjeran - potjeran iz Narodne stranke, a mijenjao bi on mnogo toga na politi čkoj sceni Crne Gore i pošao bi još dalje da u nastavim programima izmijeni mnogo toga što nije „suptilno“ i na „druga čiji“ način ispričano počevši od osnovne škole, preko srednje pa sve do visokoškolskih ustanova - do univerziteta! Mijenjao bi mnoge stihove ili bi ih galantno izbacio i preuredio mnoge romane, književna djela po čevši od Stjepana Mitrova Ljubiše pa do kralja Nikole, i tako redom. Skra ćivao bi sve ono što njemu smeta, a što može da smeta susjedstvu i regionu posebno onima koji su druge kulture, vjere i nacije, jer nijesu svi Srbi, a što je tek sada utvrdio!?

Podstrigao bi N. Kilibarda gdje god mu se u čini da je predugačko, zakinuo tamo gdje ga je premnogo, ispravio gdje mu se u činilo da je krivudavo, zamijenio gdje misli da treba mijenjati, zatro tamo gdje mu ne odgovara iz „pragmati čnih“ njemu razloga. Kod Kilibarde je sve bilo nepostojano i zato je on nedosljedan odnosno dosljedno nedosljedan i ne može mu se vjerovati, jer se on u „hodu mijenja“ i prilago đava „vremenu i promjenama“ koje njegov „nerv“ osjeća i predvi đa shodno njegovome čulu i „uslužnoj“ djelatnosti. Ima on sposobnost i „senzore“ koji mu (na)javljuju promjene pa bi dobro bilo da se takvi ugrade za ona mjesta gdje vjetrovi ne duvaju, jer je zatvoren prostor! Smiješan je Kilibarda u svojoj „ispovijesti“ i opisivanju, a posebno u svojoj „naivnosti“ i „zabludama“ koje uvijek „podastire činjenicama“! Postojan je kao ono muklo slovo „a“ ili „e“ u engleskom ili njema čkom jeziku, koje još nije standardizovano u crnogorskome jeziku, a možda toga i nema ili je arhaizam?!

Žali N. Kilibarda što nije „katalizator“ u strankama u parlamentarnom životu Crne Gore pa i samoj državi, jer bi mogao da izaziva reakcije, koje bi samo njemu godile i sa kojima bismo u Evropu bili bez čekanja, a u NATO bi nas primili trčeći već odavno. A tek demokratija, reforme, životni standard gra đana! Pitanje je veliko da li bi nešto ostalo a da ne bude reformisano „katalizatorom“ Kilibardinim, kako re če „kao u hemijskom procesu“!? Šta sve neće Kilibardi panuti na um i žali bože što nije ro đen sto godina ranije da ispravi sve ovo što se od tada dešavalo, a posebno kod dinastije Petrovi ć i u Njegoševom „Gorskome vijencu“, a tek dalje Žali N. Kilibarda što nije „katalizator“ u strankama u parlamentarnom životu Crne Gore pa i samoj državi, jer bi mogao da izaziva reakcije, koje bi samo njemu godile i sa kojima bismo u Evropu bili bez čekanja, a u NATO bi nas primili trčeći već odavno. A tek demokratija, reforme, životni standard gra đana! Pitanje je veliko da li bi nešto ostalo a da ne bude reformisano „katalizatorom“ Kilibardinim, kako re če „kao u hemijskom procesu“!? Šta sve neće Kilibardi panuti na um i žali bože što nije ro đen sto godina ranije da ispravi sve ovo što se od tada dešavalo, a posebno kod dinastije Petrovi ć i u Njegoševom „Gorskome vijencu“, a tek dalje

i izgra đivati dobrosusjedske odnose, a tek danas integracije i tranziciju!? Sve bi Kilibarda ispravio shodno današnjim „evropskim procesima“ i svojim politi čkim interesima i uvjerenjima! Šta bi tek bilo sa srpstvom i crnogorstvom o tome danas ne ćemo pretpostavljati, jer svakako da naslu ćujete šta bi N. Kilibarda mogao unijeti u istorijske procese i događaje, a tek bi njegova ekonomija bila posebna pri ča“!?

Vjerujem da sa njegovim promjenama, izmjenama i vizijama parlamentarizam bi odavno bio u Crnoj Gori, a demokratskim reformama ne bi bilo kraja iha-ha-ha-iha-haaaa! Njega su svi „oštetili“, iako je sa svima njima u dobrim odnosima i svi ti koji su ga „oštetili“ vratili su mu mnogostruko unapre đujući ga ne nekim nezasluženim položajima i funkcijama, već na primjer „diplomatskom“ karijerom, što je presedan, iako nije bio ni tako mlad da zapo čne diplomatsku karijeru, sa prisukanih sedamdeset ljeta. Naravno da bio je „mla đani“ penzioner, mada u Crnoj Gori nije bio jedini koji je kao penzioner na nekoj državni čkoj visokoj funkciji. To nije bio slučaj niti kakvo čudo neviđeno, već je to bio običaj da te vlast stavlja đe ti hoćeš, ako si joj po volji i ako (ho) ćeš da slušaš kako ti se kaže.

Nema toga zakona u državi Crnoj Gori što se ne može mimo njega, pa ne pomažu svi pravnici

i advokati, jer ro đak je u pitanju, brat, stric, ujak, svastika, kum, tetak, zet i ko zna sve koja bliža ili dalja rodbina, jednom rije čju nepotizam visokoga stepena na sceni u „(p)ravnoj“ demokratskoj, reformisti čkoj državi kao što je sada nezavisna Crna Gora! Ajde majčin sine, što bi rekao Kilibarda nekada, suprotstavi se sili i vlasti u Crnoj Gori ! Me đutim, za Kilibardu mjesta i funkcija koliko ho će(š) i to u periodu za njega najplodnijem višestranačkom životu u kojem se on dobro snalazio sve sa fotelje na fotelju ili tu malo s kraja, ali uvijek u vlasti.

Opozicija i pozicija je „kao rasije čena jabuka“ rekao bi Kilibarda za DPS i SNP, ali se to može re ći i za današnju parlamentarnu opoziciju i to je činjenica nepobitna. Svi se „bore“ i ubiše se da smijene režim, a njima dobro sa istom tom vlaš ću pa jadni narod zamajavaju kao ono Kilibarda mase, gra đane i pojedince što je znao zavoditi. Sve je isto „kao rasječena jabuka“ Kilibarda i vlast, opozicija i vlast. Novak Kilibarda, ponovio sam to nekoliko puta, vješto nastoji

da plasira svoja pravdanja da bi ona bila tako (ne)postojana, ali ipak dovoljna da bi se mogla osjetiti tokom čitanja „(is)povijesti“, pa će na jednom mjestu reći: „Uvjeren sam bio da je savez sa liberalima bio potreban i čitavoj Narodnoj stranci, da bi bukvalno oprala svoj obraz“. Za njega ništa ne zna či što riječi tako iznijete u javnost imaju i drugu konotaciju, bolje reći mogu se tuma čiti na pravi način onako kako je uistinu mislio nekadašnji lider Narodne stranke! Nijesu valjda LSCG i njegov lider pristali da se preko njihove stranke pere ono što se kod lidera Narodne stranke ne može nikako oprati i to N. Kilibarda baš preko njih da pere, a da se gospodin Slavko Perovi ć ne dosjeti šta to hoće tada moćni Srbin N. Kilibarda!?

Čudna li je to zahvalnost i podizanje LSCG na političke ljestvice i to od jednoga do tada Srbina i srbovanja Kilibardinog koji gleda samo da se opere!? U osnovi njegove sveukupne politike jeste politi čko pranje svega onoga što je on činio u „ratu za mir“. Takvu politiku pranja svoje politi čke ličnosti i djelatnosti on je započeo krajem posljednje decenije XX vijeka u koalicijama naro čito. Eto, to je ono šta se u „(is)povijesti“ Kilibardinoj otkriti može kao debela crvena nit za koju je on mislio da će ostati neotkrivena ili čak da će ostati nekoliko decenija vješto sakrivena. Isto tako i u mnogim govorima, koalicijama ili izjavama i intervjuima, a nešto i u „Crnogorskoj hronici“ Kilibarda nastoji po svaku cijenu da spere blato koje nosi od po četka posljednje decenije XX vijeka. I to se ne može sprati ma kako nastojao da to odradi a posebno ne sa strankom Liberalnog saveza Crne Gore. Vješto je to Kilibarda podmetnuo i smislio da na taj na čin prenese dio svojega političkoga obraza i na koalicionog partnera u Narodnoj slozi.

Da li je to primije ćeno od strane LSCG i njegovoga nekadašnjeg lidera nije mi poznato, a vjerovatno da jeste, i nije u ovom slu čaju ni bitno za ovo što pišemo i nije to bila naša namjera ve ć naglašavamo takvu činjenicu, kojoj nije mjesto tu i koja ne stoji onako kako je data od Kilibarde. Šta je mislio to je i rekao u „novoj“ ispovijesti ili hronici, a vjerovatno će ispraviti sve ono na što smo ukazali u cjelokupnom prikazivanju i portretisanju njegove politi čke ličnosti.

Njegovu „ispovijest“ možete prevesti i kao ratnik i osvetnik ili od istine preko „snova i zabluda“ do podmetanja i pranja politi čke biografije Kilibarde. To je naše ubjeđenje koje je zasnovano na obimnom činjeničnom materijalu i postignuto detaljnom analizom brojnih govora, izjava, intervjua i svega onoga što je Kilibarda saopštio ili je prenijeto u elektronskoj štampi i štampanim medijima, a da je nama poznato.

Sigurno da je ostalo mnogo toga nepro čitanog od brojne štampe, koja je prenosila njegove izjave i onako u cjelosti ili u izvodima donosila na svojim stranicama saopštavaju ći ih izvorno ili sa komentarima svojim cijenjenim čitaocima. Iako, dakle, nije kompletirano sve što je objavljeno, ipak, na osnovu velikog dijela pregledane dokumentacije, izvorne gra đa ili zapisa objavljenih u štampi, suština onoga što bi se pojavilo poslije našega pisanja i prikazivanja politi čkog portreta N. Kilibarde ne bi mogla biti izmijenjena, kao ni naše konstatacije ili zaklju čci koje smo saopštili.