Crna Gora je, prvo, samu sebe izmislila, a potom povjerovala u vlastitu izmišljotinu“!

Crna Gora je, prvo, samu sebe izmislila, a potom povjerovala u vlastitu izmišljotinu“!

Da li Kilibarda živi u stilu novoga životnoga mota i modernoga doba, da može „prije podne biti ku čka a poslije podne vitez“? Smatra li da može jedno vrijeme raditi ono što hoće da bi u drugom vremenu opet radio nešto drugo, a ono prethodno negirao ili ga pravdao zabludama? „Zna či, možeš juče biti običan skutodrža dedinjskog kasapina, i svesrdno raditi na likvidaciji Crne Gore, i uzeti joj obraz na Dubrovniku, i biti, i ju če kao i danas, najobičniji švercer, a da te ipak Crnogorci smatraju legendom“! Kilibardi Novaku sada jeste „blagoš“, a bilo mu je i u onom vremenu „blagoš“ i tako stalno mu je mnogo dobro. „I nek' mu je „blagoš“! Kilibarda u jednom intervjuu veli kako je, traže ći i desno i lijevo oprost zbog onog što su do juče radili on i njegova stranka, imitirao Vilija Branta! E pa to vam je klasi čan obrazac crnogorske megalomanije: On, Kilibarda, niko i ništa, obi čna vega ispod Tupana, imitira nikoga manjeg od Vilija Branta“! Preobražaj - metamorfoze politi čara Novaka Kilibarde su takve da u njegovom „evolutivnom“ procesu iziskuju od njega mali napor na koji je on odavno navikao i upravo je to njegov moto i ambicija sa kojom dolazi do vrhunca svojega ega i nadgradnje da se pokaže i iskaže kao čovjek „velikih“ evropskih shvatanja!

„Kilibarda, doduše, kaže da je Srbin, ali je o čekivati, koliko sjutra, da s desetkom diplomira za Crnogorca. Jer Kilibardi fali „tek jedan korak do svijesti da je Crnogorac“! N. Kilibarda se odri če srpskoga sna „Dubrovačke republike“, učešća u „ratu za mir“ i sve će nabrojiti bilo čega se bude (do)sjetio, pa je „upe čobrazio“ da javno govori kako je za „nezavisnu“ Crnu Goru gotovo bezmalo cijeli svoj život, i još malo pa onaj dio iz njegovih zabluda i „rata za mir“ da odbaci ili

ga prebriše. Bio bi onda politi čki „čistunac“ kakvoga nije Crna Gora rađala, niti će roditi za sva vremena budu ća. „Objašnjenje“ Kilibarde o svojoj transformaciji ili „evoluciji“ shodno „hodu vremena i promjenama“ i protivljenja onih koji su ga napadali i mrzjeli pa mu nijesu dali da se „pokaje“ je veoma interesantno i na putu vlastite „osebujne transformacije“. „... Ja sam priznao svoje greške i javno se pokajao. Poput Vilija Branta... To nijesu mogli da prihvate samo moji Srbi, pravoslavci. Na jednoj strani se izdaju za hriš ćane, a nijesu mi dali da se pokajem. To je hipokrizija i bezobrazluk...“.

Dakle, ostvario je Kilibarda „veliku moralnu pobjedu“ upravo zbog velike mržnje koju su prema njemu „protivnici“ njegovi izražavali „napadaju ći“ ga i mrzeći!? Zbog svega što je radio i gdje je god se kretao „me đu Bošnjacima“ Novak je čak „doživljavao ovacije“!? Da li je Kilibarda Dakle, ostvario je Kilibarda „veliku moralnu pobjedu“ upravo zbog velike mržnje koju su prema njemu „protivnici“ njegovi izražavali „napadaju ći“ ga i mrzeći!? Zbog svega što je radio i gdje je god se kretao „me đu Bošnjacima“ Novak je čak „doživljavao ovacije“!? Da li je Kilibarda

„Nošo Pošteni“ doživio je politi čki kredo ovjenčan „ovacijama“ koje je dobio od „bošnjačke elite“. Naravno da ga je podržala „...Akademska, kulturna, moralna...“ elita, barem je tako Kilibarda sve shvatio i prihvatio, a da li je ostao zbog svega toga zbunjen? Da li se zapitao kada? N. Kilibarda ima paranoi čnu moć izvrtanja činjenica i prilagođavanja svojim željama i namjerama. Za sve Kilibardine izjave, objašnjenja i tuma čenja, mijene, preobraženja, evolucije i promjene u kojima on reterira iz „pragmati čnih“ razloga dobro bi došli stihovi „Što se mrčiš kad kovat ne ćeš, što zbor kupiš kad zborit ne smiješ“!

Novak Kilibarda pominje zlo čine u Srebrenici koji su učinjeni prema Muslimanima, ali sa druge strane zaboravlja ili namjerno to čini za zločine koji su učinjeni prema Srbima, srpskom dijelu stanovništva prema porodicama u Republici Srpskoj, prije nego se dogodila Srebrenica, koji su činjeni od strane Hrvata ili Muslimana. Zar to nije jedna vrsta zločina kada se namjerno spominju žrtve na jednoj strani dok na drugoj strani u tom istom ratu „nema“ ili se namjerno zaboravljaju žrtve rata na srpskoj strani? Kilibarda sve čini u svojoj ispovijesti, poluistini i selektivnoj istini samo da se opere prema onoj strani protiv koje je bio u „ratu za mir“.

„Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj u potpunosti podržava zahtjeve studentskih i nevladinih organizacija iz BiH i Srbije da se Novak Kilibarda, savjetnik u Ambasadi SiCG u Sarajevu, proglasi personom non grata... „Novak Kilibarda je iako iskusni univerzitetski profesor bio jedan od najve ćih ratnih huskača na ovim prostorima, koji je svojim najjačim oružjem - govorom mržnje podstrekavao ljude na zlo čine i druga brutalna nedjela i kršenja ljudskih prava. Osim toga, njegova politi čka partija je formirala dobrovoljačke odrede koje je Kilibarda obilazio na hercegova čkom ratištu, nazivajući ih svojim ratnicima”. Da li u Kilibardinoj ispovijesti ima govora mržnje na na čin što se ređaju žrtve zločina na jednoj strani a na drugoj strani se pre ćutkuju. Šta je to i ima li tu mržnje ili koja je to vrsta zločina?

„Podržao je „mlade, lijepe i pametne“ posle „Žute grede“, ali dogodilo mu se da se, kako kaže, razo čara u Mila i Momira i Sveta. Zato je 12. maja 1990, na dan Svetog Vasilija Ostroškog, osnovao NS - srpsku stranku usred Crne Gore“... za Crnogorce isti če da je Srbin, za Srbe da nije Srbijanac... tužio je i bio tužen. Prvi je, kako isti če, od Periklovog doba do danas, političar kažnjen u sudu za „nanesene duševne boli Momiru Bulatovi ću i Svetozaru Maroviću“, izjavama „da je dati njima da upravljaju državom isto što ostaviti jarca da čuva kupus... Često je menjao stavove, mnogi mu upravo to najviše i zameraju. Govorio je 1992. uo či žabljačkog ustava: