„narodnjaka“ treba biti dozvoljeno da daje izjave: „koje imaju i vidljivo i nevidljivo zna čenje“

„narodnjaka“ treba biti dozvoljeno da daje izjave: „koje imaju i vidljivo i nevidljivo zna čenje“

ili je time taj isti lider imao namjeru da zaplaši javnost i privu če je za svoje interese u cilju osvajanja vlasti ili „Bi ću iskren: ja sam imao namjeru da jednostavno malo zaplašim DPS da više pazi na koalicioni red...“. E, sa takvim izjavama nije se igrati posebno ne u zrelim godinama, pa bez obzira da li je „(ne)svjestan“ zna čenja tih riječi, a posebno kao javna ličnost i političar od uticajne opozicione stranke, pa makar to bila i njegova nekadašnja Narodna stranka. Za svaki javni rad kao čovjek na javnoj funkciji mora imati i ličnu odgovornost, pored one službene u stranci, tako da se Kilibarda ne može od toga osloboditi time što će se izviniti, reći da ga je „stid“ ili tražiti pro forme oprost za politiku i pokret kojem je pripadao, jer u pitanju su ne samo javne obmane nego i ljudski životi njegovih i drugih gra đana prije i iznad svega.

„Savez studenata Federacije Bosne i Hercegovine i Unija studenata Univerziteta u Tuzli danas su podržali zahtjev studenata sarajevskog Univerziteta da se diplomata Srbije i Crne Gore u Sarajevu Novak Kilibarda zbog svoje ratne prošlosti proglasi personom non grata. „Opšte je poznato da se radi o ratnom huška ču koji je u toku rata na našim prostorima bio blisko povezan sa osobama optuženim za ratne zlo čine i dobitnik je i Njegoševog ordena, kojim ga je odlikovao Radovan Karadži ć... Unija studenata Univerziteta u Tuzli koja predstavlja 16 hiljada visokoškolaca zahtijeva od bosansko-hercegova čkih zvaničnika da Kilibardu udalje iz Bosne i Hercegovine. Opštim zahtjevima bosanskih studenata da se Kilibarda protjera iz Sarajeva „Savez studenata Federacije Bosne i Hercegovine i Unija studenata Univerziteta u Tuzli danas su podržali zahtjev studenata sarajevskog Univerziteta da se diplomata Srbije i Crne Gore u Sarajevu Novak Kilibarda zbog svoje ratne prošlosti proglasi personom non grata. „Opšte je poznato da se radi o ratnom huška ču koji je u toku rata na našim prostorima bio blisko povezan sa osobama optuženim za ratne zlo čine i dobitnik je i Njegoševog ordena, kojim ga je odlikovao Radovan Karadži ć... Unija studenata Univerziteta u Tuzli koja predstavlja 16 hiljada visokoškolaca zahtijeva od bosansko-hercegova čkih zvaničnika da Kilibardu udalje iz Bosne i Hercegovine. Opštim zahtjevima bosanskih studenata da se Kilibarda protjera iz Sarajeva

N. Kilibarda i njegovi saradnici „eksperti“ bili su i za saradnju sa vlaš ću i za saradnju sa opozicijom samo da bi bili u vlasti i to im je bilo jedni cilj i ništa više, zato su i svoju stranku doveli na mjesto gdje joj i pripada na opozicionu stranku koja više ne predstavlja ništa drugo sem jednu opozicionu stranku sa veoma malim brojem članova i bez ikakvog značaja na političkoj sceni Crne Gore ili kako neko re če danas je riječ o „navodnoj stranci“.

Ako je nekada zaista bila stranka koja je mogla da dobrim dijelom uti če na opoziciono tijelo Crne Gore i povu če neke značajne poteze na tom planu u smislu mijenjanja političkog miljea, smjene ili bolje re ći doprinosa demokratizaciji i reformama u crnogorskom društveno-političkom bi ću ona je sada samo obična stranka statista, koja zavisi o drugih stranaka u opozicionom bloku i kako joj se odredi odigravanje uloga. Doprinos takvoj snazi današnje Narodne stranke naravno da su dali Novak Kilibarda, Predrag Drecun, Dragan Šo ć, i donekle Predrag Popović, koji je ipak bio protivan takvom djelovanju stranke, iako ne kategori čan, ali bio je prinuđen da čuvajući svoju politi čku poziciju u stranci povinuje se stavovima lidera i partijskih drugara „eksperata“.

„Crnogorci su skloni da gledaju crno-bijelo, znao je da kaže Dragan Šo ć... nijesu mu smetale koalicije sa Liberalima (Narodna sloga) ili sa partijom na vlasti u koaliciji „Da živimo bolje“, koristili su privilegije koje nosi vlast na Balkanu... Kada je Novak Kilibarda sa Koštunicom 1993. godine predložio „ četvrtu Jugoslaviju“, Šoć je to okarakterisao i kvalifikovao kao „nešto između unitarizma i separatizma“. ...Priznajemo gra đanski i ljudski integritet, ako neko želi da bude Marsovac, za nas je to relevantna činjenica“... Kada Kilibarda u crnogorskom parlamentu, marta 1996. godine, sadašnju Jugoslaviju nazove „krvavim vanbra čnim djetetom“, a Šoć najavi da će „sve preduzeti da se ova država sruši“, ...to je metafora na reformsko demokratskom kursu... kao opozicionar zalagao se za demokratizaciju medija, a kada je bio dio vlasti htio je da preuzme kontrolu državne TV... bio je nekad antisekretar i antikomunista, pa kada zatreba - ustreba i četnik i početnik...“.

Šta sada zapravo rade nekadašnji lider i njegovi „eksperti“ koji više nijesu aktivni politi čari, ve ć lica koja javno djeluju kao analitičari i reaguju na društvena zbivanja tumačeći „prave“ poteze vlasti protiv koje su nekad bili, a sada se sa njom slizali i ne mogu se prepoznati, jer su politi čki „čistunci“ kao i njihov nekadašnji vođa-lider, koji danas kao slobodan i „samostalan p(oli)ti čar“, sebe tako naziva i promoviše da bi se što visočije digao, „aktivno čuči“ i ukoliko ne u čini nešto „pod sobom“ od dugoga čučanja i čekanja može se desiti da mu se udijeli kakva uloga na politi čkoj sceni Crne Gore „na daskama koje život znače“. Takva politika čučavca bivših „eksperata“ iz nekadašnje Narodne stranke dovela je tu stranku na tanke ili najtanje grane od svoga postojanja do danas.

Lutkarsko pozorište najistaknutijih članova Narodne stranke predvođeni njihovim bivšim liderom imalo bi i mnogo posjetilaca na predstavama koje bi mogli organizovati i gledalištu saopštiti šta su sve bili spremni da u čine samo da bi se domogli vlasti i to pomoću onih koji su bili njihovi okoreli protivnici. Aktivni politi čki čučavac već je odavno na sceni nekadašnjih članova Narodne stranke na čelu sa Kilibardom, koji je njihov predvodnik i dizajner buduće scene u sopstvenoj režiji, a sve u cilju obezglavljenja kakve takve postoje će Narodne stranke i onemogu ćavanja da se ona povrati ili makar da stane na svoje noge.

Dok je N. Kilibarde i njegovih „eksperata“ bilo u Narodnoj stranci teško da se išta moglo u činiti na planu obnavljanja, organizacionog jačanja i povećanja broja članova i simpatizera. Veliki lomovi koji su pratili tu stranku, a čijim doprinosom je uveliko „pomogao“ njen lider sa „ekspertima“, zakovali su Narodnu stranku za dno politi čke crnogorske scene i teško da će se tako brzo uspjeti podi ći na sopstvene noge. Vječiti padobranac bez padobrana Kilibarda je obavljao skokove sa velikih politi čkih visina, a sve znaveno sa njegovim profesorskim iskustvom

i brojnim prisustvom njegovih studenata tako da je znao kada treba ukinuti struju ili vodu vojsci i brojnim prisustvom njegovih studenata tako da je znao kada treba ukinuti struju ili vodu vojsci

Znao se obra čunavati sa svima i to uvijek sa pobjedničkim uspjehom pa i kada je trebalo disertaciju na Filozofskom fakultetu u Nikši ću prihvatiti ili osporiti za odbranu, naravno uz tjelohranitelje koji su mu obezbje đivali siguran prolaz do učionice ili kabineta njegovog. Tako je znao „štititi“ autonomiju univerziteta i zalagati se za reforme visokoškolskih ustanova na kojima će on biti doživotni profesor! U svom naumu nije uspio da se domogne titule „profesor(a) emeritus(a)“ još uvijek, iako je u penziji i istovremeno aktivan predava č na privatnom univerzitetu. Mogu će da će se nekako dosjetiti svojom doskočicom i „pra(v)nom“ normom koja će se naknadno unijeti pa će se dograbiti i te titule, samo da ga njegovi „zlobnici“ ne prozivaju.

Nije Kilibarda imao potrebe da bude zabrinut za svoju sudbinu politi čara i popularnost koju je stekao i uživao dok je bio lider Narodne stranke, Narodne sloge i nekoliko koalicija ili kao predsjednik komisija ili upravnih odbora. Tako đe, nema razloga da se žali da mu je nedostajalo politi čke popularnosti koju je imao i izvan granica Crne Gore zbog svog političkog djelovanja i visokog rejtinga u plasiranju svojih ideja. Sa druge strane, tako đe, ne treba da ga brinu ni kritike ili hvalospjevi za ono što je činio u proteklom političkom periodu ili se pripremao da učini. „Dajmo si glas protiv - Kaj bu delal Kilibarda u CNK?!... zblanuti tragikomi čnom obaviješću da je za stožernika Upravnog odbora CNK (Crnogorsko Narodno kazalište) izabran niko drugi do ravnatelj one otpelane k vragu Narodne stranke i kontrolor crnogorskog časništva, stanoviti gospar N. Kilibarda!... Mi u Lipoj Našoj, štovatelji koji štovat znademo kazalište, ako zatreba

da ćemo si protestirati v znak solidarnosti ispred našeg HNK i Splitskog kazališta... Vaš crnogorski „nepomenik“ dao se deklarirati kao stanoviti destruktivac... „Lele tebe, kazalište naše, ne no nama za tobom“!... Nakon što je sebi dal za pravo prah i pepel Narodnu stranku, drugo, Narodnu slogu, i tre će sve čega bu se dotakal, ka i ukinuti dotur, strujni i vodeni, armijskim doma ćim postrojbama... po sistemu trojanskoga konjisanja za ravnatelja CNK i CNK-ovih štovatelja...“! „ Čuh li ja SVE TO“ i razumjeh li što se može pročitati za velikoga lidera N. Kilibardu odnosno sada „samostalnog p(oli)ti čara“?! „Ko će sjutra oprati „crn obraz“ Crnoj Gori, od živog blata u koji tone zbog ponašanja nekih njenih čelnika...“ bilo u vlasti ili opoziciji? Da li što doti če od svega navedenoga u ovome tekstu do nekadašnjega lidera Narodne stranke, a današnjega „samostalnog p(oli)ti čara“ i javne ličnosti N. Kilibarde ili on na sve to ima spreman odgovor da se radi o onima koji mu zajedljivo i zlobno podastiru napise o njemu, a u kojima nema ništa što bi moglo da ga kompromituje ili da se od toga zacrveni iako rije č „stidim se - stid me je“ podrazumijeva i da mu se obrazi zarumene od onoga njegovog politi čkoga djelovanja u „ratu za mir“.

„Svima je poznato da je predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda, nakon sramne odluke Vlade Crne Gore o neutralnosti, saopštio da, ako bude dejstvovala prema NATO paktu, Vojsci Jugoslavije treba ukinuti dotoke sredstava koja su joj potrebna. On je pozvao i članove svoje stranke na dezerterstvo...“. Ništa što nije ve ć viđeno i što nije rečeno i očekivano od nekadašnjega lidera Narodne stranke! I danas N. Kilibarda može da pri ča i pripovjeda, tumači, i „otkriva istinu“ svoju o proteklim ne tako davnim doga đajima barem na prostoru Crne Gore. Da li je svjestan činjenice da ima mnogo svjedoka iz onoga vremena „rata za mir“ i da pamte šta je on kao lider Narodne stranke protežirao, zagovarao, nudio, ubje đivao, okupljao, obećavao i tako dalje? Ne će biti da se on toga svega ne sjeća, jer je tada bio u ozbiljnim šezdesetim godinama, i kako je znao re ći dobro se svega sjeća i „zna“ istoriju dobro, a i „pamtljiv“ je, pamćenje ga dobro služi! A sada, šta je sa njegovim pam ćenjem i mlaćenjem!? Da li su maske pale ili se još radi na daljem zamaskiranju svega onoga što je sa svojim saradnicima i „ekspertima“ iz najužega rukovodstva Narodne stranke osmišljavao i spovodio u djelo? Misli li Kilibarda da je neko zaboravio njegovo kliktanje i ljubav prema NATO-u iskazivano iza govornice crnogorskoga parlamenta? Da li se danas radi o njemu i njegovoj politi čkoj transformaciji sa kojom nastoji pobje ći od prošlosti političke i sa „novom razvojnom filozofijom“ mirotvorstva evropskoga (o)sporiti pravo nekom da ga proziva za ono što je činio? Da li njegovo propagiranje saradnje sa „Svima je poznato da je predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda, nakon sramne odluke Vlade Crne Gore o neutralnosti, saopštio da, ako bude dejstvovala prema NATO paktu, Vojsci Jugoslavije treba ukinuti dotoke sredstava koja su joj potrebna. On je pozvao i članove svoje stranke na dezerterstvo...“. Ništa što nije ve ć viđeno i što nije rečeno i očekivano od nekadašnjega lidera Narodne stranke! I danas N. Kilibarda može da pri ča i pripovjeda, tumači, i „otkriva istinu“ svoju o proteklim ne tako davnim doga đajima barem na prostoru Crne Gore. Da li je svjestan činjenice da ima mnogo svjedoka iz onoga vremena „rata za mir“ i da pamte šta je on kao lider Narodne stranke protežirao, zagovarao, nudio, ubje đivao, okupljao, obećavao i tako dalje? Ne će biti da se on toga svega ne sjeća, jer je tada bio u ozbiljnim šezdesetim godinama, i kako je znao re ći dobro se svega sjeća i „zna“ istoriju dobro, a i „pamtljiv“ je, pamćenje ga dobro služi! A sada, šta je sa njegovim pam ćenjem i mlaćenjem!? Da li su maske pale ili se još radi na daljem zamaskiranju svega onoga što je sa svojim saradnicima i „ekspertima“ iz najužega rukovodstva Narodne stranke osmišljavao i spovodio u djelo? Misli li Kilibarda da je neko zaboravio njegovo kliktanje i ljubav prema NATO-u iskazivano iza govornice crnogorskoga parlamenta? Da li se danas radi o njemu i njegovoj politi čkoj transformaciji sa kojom nastoji pobje ći od prošlosti političke i sa „novom razvojnom filozofijom“ mirotvorstva evropskoga (o)sporiti pravo nekom da ga proziva za ono što je činio? Da li njegovo propagiranje saradnje sa

ć duži niz godina Kilibarda pokušava sebe rehabilitovati kao i one iz vrha vlasti kod Ve crnogorske javnosti za sve ono što je činio i oni sa njim u „ratu za mir“ ili od 1990-1997. godine, svojim djelima i govorima, naredbama i izjavama, pozivima ili ubje đivanjem, obećanjima i sigurnim ostvarenjima. S druge strane podbacuje toj istoj javnosti sebe i druge kao politi čke „ čistunce“ i plasira sopstveno „mirotvorstvo“ i „toleranciju“ za period od kraja XX vijeka pa sve do danas i time (p)otire svoju politi čku prošlost odnosno izjednačava dobro i zlo i na kraju nikome ništa on je slobodan od svega, jer se sada „iskupio“ za svoja politi čka nedjela, on i oni sa njim koji su bili na istome zadatku. Da li će uspjeti u svome naumu koji nije za potcjenjivanje, jer mu stoje na raspolaganju otvoreni mediji, javne „govornice“ i konferencije za novinare.

Smatra li da će stalnim ponavljanjem ispraznih izvinjenja, stida, srama i oprosta, tuma čenjima i (do)kazivanjem njegove istine (ubi)jediti javnost da je samo njegova „istina“ mjerilo svega i jedina zadata i nepromijenjena kao takva? Stalno potenciranje „istina“ N. Kilibarde je degutantno i besmisleno bez ikakvoga zna čaja u cilju saznanja novih činjenica ili detalja iz njegove politi čke biografije. Tačno je da je njegovo političko iskustvo na propagiranju i ratnom huškanju veliko i gotovo nema premca na crnogorskom medijskom prostoru, ali ne će uspjeti da izbriše duboke tragove svoga nacionalisti čkog zanosa sa kojim je širio mržnju među narodima, susjedima bratskih republika na nekadašnjem jedinstvenom jugoslovenskom prostoru, sa činjenog od „monolitnog bratstva i jedinstva“.

O kakvom se politi čkom „čistunstvu“ Kilibarde radi i može li se išta o tome reći, pa makar bio to i djeli ć i da li ga uopšte ima u bilo kom vidu za vrijeme njegovoga djelovanja kao lidera Narodne stranke u „ratu za mir“ i bavljenja politikom kao „hobijem“? Da li je tu prije svega rije č o mnogostrukoj politi čkoj ličnosti koja je svoje maske skidala po potrebi i stavljala ih kad god joj se nova šansa ukazala da može imati od toga koristi za sebe i svoju stranku prije svega i iznad svega u cilju prikazivanja svoje li čnosti kao i veličanja liderske uloge na političkoj pozornici Crne Gore.

Ta čna je činjenica da je znao procijeniti trenutak i pokazivati zavidnu vještinu brzog mijenjanja maske na svome politi čkom licu i tako sloviti za lidera koji masama zna upravljati i kojemu se mora vjerovati na rije č! Šta sve smjera danas i na koji način teži za ostvarenjem svojih ciljeva sa kojima misli oprati svoju prljavu politi čku biografiju, a uz nju i onih koji su bili sa njime i posebno onih koji su u vrhu vlasti a bili su na strani „rata za mir“? Da li će preko onih koji su zajedno bili sa njim u istoj ili sli čnoj ulozi ili čak nadređenoj državničkoj funkciji uspjeti da obrišu ili makar privremeno zatrpaju politi čku prošlost stavljajući debeli prekrivač prašine i na taj na čin staviti tačku na „rat za mir“, pa danas kao politički „čistunci“ zagovarati druge opcije evroatlantske i evropske sa ulaskom u NATO savez-alijansu u cilju da se na drugi teren prebace i time u zaborav pošalju njihovu prljavu politi čku prošlost?!

Upravo ovaj tekst ima za cilj da ih podsjeti odnosno da N. Kilibardi skrene pažnju da ne će uspjeti u svome naumu da izbriše prljavu politi čku biografiju iz vremena „rata za mir“ i da crnogorskoj javnosti pokaže dio dešavanja za koja nijesu znali ili su je privremeno zaboravili, a s druge strane da taj isti Kilibarda ne može i dalje da drži tirade o svome djelovanju i hvalisanju da je tobože bio u velikoj „zabludi“ a imao je blizu šezdeset godina starosti, pa bi sada da djeluje kao „mirotvorac“ i „evropejac“ kojemu Evropa odaje priznanje za takvo djelovanje!

Možda o čekuje da jednoga dana opet bude nagrađen nekom medaljom, ali sada za propagiranje i zagovaranje „mirotvorstva“ i ulaska u NATO savez i bude odlikovan sa mnogo sjajnijom medaljom-ordenom koji nadilazi granice susjedstva a na evropskom je rangu! Ponosan bi bio N. Kilibarda na takvo odli čje i ne bi ga skidao, niti ga odložio, već na junačka prsa stavio i pokazivao „sjaj“ odli čja koje je „zaslužio“! Nije mu za sada uspjelo da se dočepa bilo kakvog visokog evropskog odli čja-medalje pa je mnogo ljubomoran na svoje sadašnje političke „prijatelje ili miljenike“ iz crnogorske „politi čke elite“ koji su, ipak, uspjeli dobiti po nekolika Možda o čekuje da jednoga dana opet bude nagrađen nekom medaljom, ali sada za propagiranje i zagovaranje „mirotvorstva“ i ulaska u NATO savez i bude odlikovan sa mnogo sjajnijom medaljom-ordenom koji nadilazi granice susjedstva a na evropskom je rangu! Ponosan bi bio N. Kilibarda na takvo odli čje i ne bi ga skidao, niti ga odložio, već na junačka prsa stavio i pokazivao „sjaj“ odli čja koje je „zaslužio“! Nije mu za sada uspjelo da se dočepa bilo kakvog visokog evropskog odli čja-medalje pa je mnogo ljubomoran na svoje sadašnje političke „prijatelje ili miljenike“ iz crnogorske „politi čke elite“ koji su, ipak, uspjeli dobiti po nekolika

Svi oni koji su nekad vodili „rat za mir“ sa ovih prostora iz vremena posljednje decenije XX vijeka ne mogu biti mirotvorci pa iako su na visokim politi čkim i državnim funkcijama u Crnoj Gori ili izvan njenih granica u susjedstvu, nijesu i niti mogu biti politi čki čistunci zato što su promijenili nekadašnju politiku i prihvatili je nevoljno, ali isplativo za svoje interese prinu đeni da tako propagiraju nekada rat, sada mir i ulazak u NATO. Šta su to ako ve ć vijesu politički marifetluci sa kojima se crnogorska javnost nastoji prisiliti da zaboravi nekadašnje borce iz „rata za mir“?! Bacanje prašine u o či crnogorskoj javnosti i onemogućavanje da se prozovu krivci toga ratnohuška čkog vremena nije ništa drugo nego politički kriminal i marketing protiv zdravoga razuma, bježanje od istine i suo čavanja sa istinom. Zločini, počinjeni na prostorima nekadašnje Jugoslavije i brojne žrtve na tom prostoru, moraju na ći krivce i pozvati ih na odgovornost makar radi onih koji su živi i onih generacija koje dolaze!

Politi čka moralisanja N. Kilibarde danas su njegova pravdanja i minimiziranje uloge koju je imao kao lider Narodne stranke u vremenu „rata za mir“. Upravo pozivi na sje ćanje i podsjećanje onoga šta su pojedinci radili u tom ratu u svojstvu stranke kojoj su pripadali ima za cilj da se javno prizna krivica onih koji su bili „psi rata“, u interesu onih koji su izgubli svoje najbliže, kao i nevine živote, stradali, raseljeni, izgubljeni ili nestali, zbog onih koji su svjedoci i koji traže pravdu i istinu o svojim najbližim i radi generacija koje dolaze. To je bio naš osnovni motiv, ne zaboraviti prošlost radi sadašnjosti i budu ćnosti. Pozvati na odgovornost sve koji su bili odlu čujući faktor da se učestvuje u tom besmislenom, suludom građanskom ratu zadojenom nacionalisti čkom mržnjom i slijepom željom za osvetom, a propagatori takve politike su još uvijek na slobodi i djeluju danas kao „mirotvorci“. Pozvati ih sve na odgovornost moralnu, politi čku, službenu, sudsku i ličnu političku i materijalnu shodno položaju i funkciji koju su imali u državi ili stranci kojoj su pripadali. Bez donošenja i primjene Zakona o lustraciji u Crnoj Gori sve će biti jalova priča, kao što su Novaka Kilibarde „ispovijesti“ i hronike koje nam podastire zarad pranja politi čkih biografija, lične i svih onih koji su vodili i rukovodili „ratom za mir“ u Crnoj Gori!

Dovijao se Kilibarda na razne na čine i tumačio svoju politiku srpstva na svim prostorima za koje je on bio zainteresovan, pa će reći da nema ništa protiv ni da Crna Gora bude suverena „ali pod uslovom da se zna da je to država srpskoga naroda“. Kakvo je bilo uopšte stanje u privredi politici ili kulturi Crne Gore na po četku njenog parlamentarnog života? „Ništa nijesmo bolji na politi čkom, ekonomskom, kulturnom planu danas, nego prije tri godine. Ne, no gori! Prema tome, zamjeram ovoj vlasti sto ne raspiše izbore, pod hitno, pa da se jos jednom vidi, kao u Srbiji, da narod dobrovoljno ide u žalosnu budu ćnost... Kada bi crnogorska svijest bila ona iz vremena knjaza Danila i kralja Nikole ja ne bih imao ništa protiv toga da i Crna Gora bude suverena, pa da se onda ujedinjuje sa Srbijom koja se njoj dopada! Me đutim, u Crnoj Gori su se nasložili afiniteti prema nekoj drugoj njenoj poziciji, onoj koju su slijedili guvernaduri Radonji ći.