BEZ OKVIRA POLITICKI PORTRET PROF. DR
DR MOM ČILO D. PEJOVIĆ BEZ OKVIRA - POLITI ČKI PORTRET PROF. DR NOVAKA KILIBARDE
P O D G O R I C A, 2014.
Dr Mom čilo D. Pejović
ORIGINAL ALTER EGO
Prof. dr Novak Kilibarda Foto-maska (IV-V vijek, Arheol. muzej, Kerlira-Krf)
BEZ OKVIRA - POLITI ČKI PORTRET PROF. DR NOVAKA KILIBARDE
P O D G O R I C A, 2014.
„...Ako nijesi u čoporu, loše ti se piše, ne znam kako da pišeš, moj dragi prijatelju... Možeš da pišeš, možeš čak i dobro da pišeš, moj prijatelju, ali nemoj se iznenaditi ako se oni iz čopora pobrinu da se o tom ništa ne čuje. Njihov tajni posao namjerno zaboravljanje, tj. ubijanje pisaca pojedinaca. Kod njih u prvom planu nijesu pisci, nego organizovanje
čopora, njegovo elementarno samoodržanje“.
ćović) (Milutin Mi
Velika „srbenda“ Novak Kilibarda od rata do NATA! Novak Kilibarda u „ratu za mir” protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom „hodu vremena i promjena” - Nekad u „ratu za mir“ danas za NATO. Od istine do zablude i natrag do snova. Zagovornik opšte mobilizacije i poziva Narodne stranke u „ratu za mir“. „Iz hobija“ u politiku!? Snovi ili zablude o ideji „vaspostavljanja slavne Dubrova čke republike... slobodne, bescarinske zone“! Kako je N. Kilibarda sebe pripremao da bude politi čar? Od političara na „usluzi“ do političara skutonoše. Renovator srpske svijesti ili „srpskih Spartanaca“ u Crnoj Gori. Put njegove „katarze još traje“ i u fazi je aktivnog „ čučanja“. Revanšista i pacifista. Silni mrzitelj komunista i režima Josipa Broza. Ratnik ili osvetnik. Preko snova i zabluda do podmetanja i pranja politi čkih biografija. Od Novaka Arlekina do Kilibarde „pragmati čnog“ političkog kameleona. „Žrtva“ sopstvenog romantičarskog zanosa ili dobrovoljac na usluzi SDB-a, KOS-a!
Od zagovara ča za „harmoničnu federaciju“ do borca za samostalnu Crnu Goru. Seoski mudrijaš ili politi čki murijaš. Od prvoborca u „ratu za mir“ do (prvo)borca u pokretu za crnogorsku nezavisnost. Od „zarade“ u Americi kupio „MICUBIŠI“ ili od „švajcarskog“ penzionera, naše gore list, dobio na poklon „TOJOTU“! Nekadašnji veliki 200 odsto Srbin, mali Dukljanin i danas najcrnogorskiji Crnogorac. Od promiloševi ćevca do antimiloševićevca. Obožavalac pa nipodaštavalac V. Koštunice. Uvijek sa Srbijom, nikad pod Srbijom! Strah od Haga otjerao Kilibardu u zagovornike crnogorstva! Sve Novakove životne zablude ili evolucija snova i zabluda. „Ako bog da i sre ća junačka, srpsku novu godinu ćemo dočekati na Stradunu“!
Od čuvara srpske svijesti i pravoslavne duhovne tradicije do pripadnika najcrnogorskije svijesti i Crnogorske pravoslavne crkve. Od protivnika inovjerstva do njihovog najve ćeg protagoniste. Kilibardin „antiislamizam, antiturski naboj, genocid na vjerskoj osnovi“ u Njegoševim djelima i njegova apologetika Osmanskome carstvu. Svi su krivi samo je Kilibarda nevin!?
Seanse i tretmani za bu đenje i (o)triježnjenje uz pomoć ambasadora. Novakova „sistem politika“ - „sad me vidiš sad me ne vidiš“ ili danas jedno sjutra drugo. Grijeh je uvijek u čitaocima, nikad u tekstu! Od unikatnog i evolutivno - eruptivnog političara do evolutivno - integrativne razvojne politi čke ličnosti. Klik - klak predsjednik stranke. Kako je N. Kilibarda rješavao finansijske i kadrovske probleme u Narodnoj stranci? Procesi Novaka Kilibarde i njegove projekcije u daleku prošlost. Mijenjanje tokova istorije, cenzura književnih i istorijskih djela i pranje politi čkih biografija. Od riječi „Gazi stazom stida mrtvi Kilibarda“ do stiha „Smrt je lakša no grdna sramota“.
Od velike Srbende do najcrnogorskije be(n)de. Od „skromnog“ p(oli)ti čara do samostalnog politi čkog (o)ptičara. Lažno skroman čovjek, darovit pisac ili darovit pričalac. Potirač ili politički otira č? Od urednika „Ogledala“ i pisca kolumne „politički trenutak“ preko pisca feljtona, hronika, dnevnika, mozaika, ispovijesti do „samostalnog politi čara“ i javne ličnosti. Mudrijaš, lakardijaš ili staro politi čko klepetalo. Profesor književnosti, daroviti pisac, stranački tribun, obi čan penzioner, nacionalni heroj Srba i vaskolikoga SRPSTVA, kao „zaslužni“ građanin transformisao se u „nacionalnog heroja Crnogoraca“ da prima nacionalnu penziju u politi čki nezasitoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori. Novakova Narodna, Crna Kilibardina, Gora Sloga
stremi ka NATO savezu i evropskim integracijama! Danas kao „samostalni politi čar“, pisac i književnik, samo ne poeta niti vladar, na nezavisnoj televiziji „TV Vijesti“ ima(o) svoju satnicu i na njoj nam tuma či(o) evropske integracije, mir, tolerantnost, suživot na brdovitom Balkanu, istoriju Crne Gore, ujedno sa svojom politi čkom biografijom pere, spira, kreči, farba političke biografije svojih saboraca i onih iz „politi čke elite“ nastale u „ratu za mir“ u posljednjoj decenije XX vijeka.
Po njegovom sopstvenom kazivanju i priznanju, kao „dobar“ poznavalac istorije Crne Gore, on ima pravo da donosi „pravilne“ zaklju čke i kritičke „osvrte“ o davnim i pradavnim doga đajima, kao i onima u kojima je bio učesnik i svjedok po zadatku SDB-a ili KOS-a i ostalih državnih tajnih službi, pa je valjda zato i zaslužio nacionalnu penziju, koju mu po zakonu dodijeliše baš oni sa kojima je sijao nacionalnu mržnju me đu jugoslovenskim narodima, ratnim pokli čima i govorima pozivao omladinu i sve sposobne ljude u rat. Za sva „herojstva“ u „ratu za mir“ iz vremena posljednje decenije XX vijeka, danas za nagradu (pr)ima nacionalnu penziju, uživa u njoj, a za fizi čku sigurnost i lakša malo dalja putovanja ima tjelohranitelje i samo jedan komotniji automobil, naravno i prostraniji stan u elitnoj „Vektri“ u Podgorici.
Sve na jednom mjestu o nekadašnjem, današnjem i svakidašnjem Novaku Kilibardi, politi čkom „čistuncu“ i „naivcu“ iz pragmatičnih razloga! Izjave, govori, intervjui, pripovijedanja, objašnjenja, pojašnjenja, tuma čenja, propovijedanja, oprosti, izvinjenja, stid i sram, li čni i politički ponos i trijumf ideja koje je zastupao. Sanjar ili za(b)luđeli političar, kritičar ili udvorica, politi čar, lider, diplomata, politički kameleon, samo ne pjesnik i državnik. Od nekadašnje „uslužne“ politi čke djelatnosti do današnje političke bebisiterke za „ljuljanje odoj četa“ crnogorskoga. Dva puta na političkom startu, a stalno u političkom blatu.
„Gdje su pare, gospodo moja“, zborio je N. Kilibarda, orilo se skupštinom crnogorskom sa njegovim ekspertima? A danas, ti isti „nacionalni eksperti“ primaju „nacionalne penzije“, upravo baš od onih politi čkih ličnosti za koje su govorili da pripadaju DPS = DRP sistemu, pa su bili ministri, direktori i glavni izvo đači tranzicionog procesa, koji je Crnu Goru i njene građane doveo do pukoga siromaštva! Navodno jedan od njegovih eksperta član je masonske lože – slobodnih zidara u Crnoj Gori, tzv. „Velike regularne masonske lože Crne Gore!? Danas njegovim ekpsertima ne smeta (DPS) DRP sistem niti politi čke ličnosti sa kojima sarađuju, advokatišu, upravljaju bankama, jedan isti milion po jedanast puta upla ćuju i tako dalje. Danas žive politički povu čeno i samo se bave ekonomskom analitikom, advokaturom i „po malo“ biznisom! Odakle pare, nikako da se (za)pitaju danas? Pa, valjda, toliko su zaslužili za onu deceniju politi čke borbe
i poziva na „rat za mir“!? Prodajte kravice pa kupujte puškice, govorio je i nagovarao svoje i druge seljane velika Srbenda Novak Kilibarda, sve u cilju agitacije i priprema „rata za mir“. Padobranac bez padobrana i osvetnik „sa kamom“ ili olovkom u rukama! Politi čke maske su njegovo nadahnu će i životni moto. Novak Kilibarda kao nekad svjestan i savjestan intelektualac protiv Novaka Kilibarde kao sanjalice, zablu đenog političara i uslužne ličnosti, a danas na mjestu „samostalnog p(oli)ti čara“ i javne ličnosti! Maske iz političkog rukava Novaka Kilibarde nijesu sve nestale iako su mnoge sa njegovoga lica pale, one su samo stale, ali ne i prestale. Sigurno, još nije rekao punu istinu o svojim politi čkim snovima, zabludama i lažima. Dvogodišnji serijal emisija ne može mu biti dovoljan da razjasni sve svoje zablude, igre, kameleonstvo i isprazne i poziva na „rat za mir“!? Prodajte kravice pa kupujte puškice, govorio je i nagovarao svoje i druge seljane velika Srbenda Novak Kilibarda, sve u cilju agitacije i priprema „rata za mir“. Padobranac bez padobrana i osvetnik „sa kamom“ ili olovkom u rukama! Politi čke maske su njegovo nadahnu će i životni moto. Novak Kilibarda kao nekad svjestan i savjestan intelektualac protiv Novaka Kilibarde kao sanjalice, zablu đenog političara i uslužne ličnosti, a danas na mjestu „samostalnog p(oli)ti čara“ i javne ličnosti! Maske iz političkog rukava Novaka Kilibarde nijesu sve nestale iako su mnoge sa njegovoga lica pale, one su samo stale, ali ne i prestale. Sigurno, još nije rekao punu istinu o svojim politi čkim snovima, zabludama i lažima. Dvogodišnji serijal emisija ne može mu biti dovoljan da razjasni sve svoje zablude, igre, kameleonstvo i isprazne
Da li će (pro)govoriti, odgovoriti i negirati ili će kao i do sada politički i pragmatički (pr)ocijeniti da mu je samo potrebno ćutati i mrmljati ili ovlaš odgovoriti, zamazati, premazati, optužiti, (pre)baciti krivicu i odgovornost na drugoga i aktivno čučati, a mudro, ipak, za svagda za ćutati, barem dok nacionalna penzija traje!
NAPOMENA: Za izradu navedene studije koristili smo obimnu dnevnu i periodi čnu štampu, izme đu ostalih, navodimo kompletnu štampu dnevnih ili periodičnih listova i časopisa: Pobjeda (Podgorica, 1990-2011), Vijesti (Podgorica, 2000-2011), Dan (Podgorica, 1999-2011), Monitor (Podgorica 1997-2011); i djelimi čno: Liberal - Cetinje; Onogošt - Nikšić; Crnogorski književni list (CKL) - Podgorica, Narodno OGLEDALO (List Narodne stranke) - OGLEDALO (List Narodne stranke Crne Gore) - (Podgorica - 1991-1995), Glas Crnogoraca - (Podgorica, 1999-2001), Politika - Beograd, Blic - Beograd, Trend - Beograd, Svedok - Beograd, Pe čat - Beograd; Oslobo đenje - Sarajevo, Publika (Republika) - Podgorica, DANI - Sarajevo, i tako dalje, naravno samo ono što se odnosilo na imenovanu li čnost.
Podrazumijeva se da smo koristili veliki broj izjava, intervjua, članaka ili priloga, koje je prof. dr Novak Kilibarda davao novinarima ili objavljivao u vidu feljtona u dnevnoj štampi a objavljeno je u Crnoj Gori, tu prije svega mislimo na nezavisni dnevni list „Vijesti“, kao i na ostale dnevne listove, časopise i tako dalje, a koje smo naveli na kraju teksta kao korišćene izvore ili literaturu. Gotovo da smo pregledali ili is čitavali nekoliko stotina stranica tekstova koji su se mogli pretraživati na internetu pod imenom dr Novaka Kilibarde, izjave, intervjue i tekstove u kojima je „suptilno“ pri čao i tražio novo čitanje književnih i istorijskih djela u kojima se po njegovom nau čnom gledanju i tumačenju nalaze „antiturska” i „antiislamistička” djela, stihovi, rije či, rečenice i tako dalje.
Nijesmo pregledali, niti su nam bili dostupni, a interesovali smo se na razne na čine, da pregledamo stenogramske bilješke sa crnogorske skupštine-parlamenta, gdje bi tek tada mogli na ći obilje materijala posebno iz vremena „rata za mir”. Takođe, nijesmo u potpunosti pregledali glasilo Ogledalo (Narodno ogledalo) Narodne stranke kao i još po neka glasila u kojima se tadašnji lider Narodne stranke po malo javljao - oglašavao. E, u svemu tome bi tek imali da izgubimo polijepo vremena, ali s druge strane bi to bilo isplativo, jer bi se onda kompletirala potpuna politi čka biografija o N. Kilibardi. Ipak, neke smo izvode ili bilješke sa Skupštine Crne Gore koristili, jer su dati-objavljeni u nekim dnevnim listovima kao izvodi iz skupštinskih zasijedanja, ali samo ono što se odnosilo na N. Kilibardu, kao govornika ili kao izvode iz njegovih replika sa kolegama poslanicima.
Smatramo da smo gotovo 90 odsto materijala pregledali i na osnovu toga napisali navedeni tekst koji je dat integralno za objavljivanje po prvi put. Znamo da je to ogromno izgubljeno vrijeme, ali je ipak vrijedno da se na jednom mjestu na đe mnogo toga što je zapisano o N. Kilibardi i brojna reagovanja na njegovu politi čku djelatnost u protekle dvije decenije. Bez ikakvih zadnjih namjera ili bilo kakvog minimiziranja njegove profesionalne ili politi čke ličnosti, tekst je napisan na osnovu dokaza- činjenica dat je objektivno i na stručno i naučno prihvatljiv metodološki na čin i pristup sagledavanja jedne ličnosti koja se pojavila na političkoj sceni Crne Gore, analizom i sintezom svega onoga što je re čeno o njemu ili je on govorio, tumačio, izjavljivao i tako dalje. Sve je podastrto njegovim citatima ili onih koji su o njemu pisali i dokazima-argumentima utemeljeno. Pisano je u formi kriti čkog i naučnog sagledavanja i upore đivanjem svega onoga što se na njega odnosilo. Dato je objektivno i bezpristrasno, bez namjere da se njegova li čnost umanji ili uveliča, već da se prikaže u totalu onako kako je N. Kilibarda uistinu bio i činio to što je činio, bolje reći N. Kilibarda iz vremena posljednje decenije
20. vijeka protiv N. Kilibarde iz prve decenije 21. vijeka; i ujedno N. Kilibarda iz vremena „snova i zabluda“ protiv „osviješ ćenog“ N. Kilibarde, kao i brojnih reagovanja na njegovo politi čko djelovanje od strane brojnih pisaca i književnika ili pojedinih novinara sa nekadašnjeg prostora državne zajednice SFR Jugoslavije.
Naravno da nijesmo mogli sve obuhvatiti. Bez obzira koliko je ostalo toga što nije koriš ćeno ubije đeni smo da se suština onoga što smo u datom tekstu rekli o političaru N. Kilibardi ne može izmijeniti, ve ć samo dopuniti i možda još jače naglasiti. Naravno, može se u detalje o pojedinim pitanjima i politi čkim problemima govoriti i dopunjavati ali se osnova niukom pogledu ne može promijeniti, jer je data objektivno i podastrta dokumentacijom objavljenom u štampanim i elektronskim medijima.
Vjerujemo da je tokom svoga dvodecenijskog politi čkoga rada N. Kilibarda igrao mnogostruku igru svjesno, bez ikakvih svojih „snova i zabluda“ i da je kako i sam kaže iz „pragmati čkih” razloga „evoluirao” u hodu vremena i promjena na crnogorskoj političkoj sceni, pa je na taj na čin stvorio nepobitno ubjeđenje kod ukupne javnosti da se radi o njanedosljednijoj politi čkoj ličnosti na koju se ne može ozbiljan političar osloniti. Toliko o tome segmentu kao bibliografskom a potrebnom radi čitalaca, koji će prepoznati tekstove u kojima se citiraju ona mjesta gdje se (s)pominje Novak Kilibarda ili kriti čki prikazuje njegova ličnost i politička djelatnost. Dakle, da završimo sa tim, jer je ovdje rije č o sagledavanju političke ličnosti i djelovanju N. Kilibarde od 1990. godine pa sve do 2011. godine. U navedenom radu nijesmo imali pretenzije da budemo neko ko daje samo jedno neprikosnoveno mišljenje ve ć naše lično, stru čno i naučno viđenje njegove političke ličnosti i ubjeđenje na osnovu ukupnog materijala sagledano kroz njegove poruke, izjave, djelovanja politi čka i sučeljavanje onoga što je nekada pri čao i zagovarao, kao i onoga što danas zagovara i objašnjava ili tumači na njemu svojstven na čin kao „samostalni p(oli)tičar i javna ličnost“ kako bi on rekao i objasnio.
Za koriš ćeni materijal i literaturu posebnu zahvalnost dugujemo autorima tekstova, priloga, članaka, izjava, intervjua i tako dalje, gospodi: dr Marku Vešoviću, književniku, (Sarajevo); dr.
Radenku Š ćekiću, (Podgorica); Slavoljubu Šćekiću, (Podgorica); Branku Vojičiću, (Podgorica); Slavku Perovi ću, (Prag); Šemsudinu Radončiću, (Sarajevo) Senadu Pećaninu, (Sarajevo); Tamari Nik čević, (Podgorica-Beograd); Želidragu Nikčeviću, (Podgorica-Beograd), kao i brojnim autorima - novinarima čija imena nijesmo spomenuli, a čije smo fragmente tekstova koristili tokom rada za navedenu studiju.
Iz tehni čkih razloga u vidu napomena - fus nota ispod teksta nijesmo unijeli ili navodili koriš ćenu literaturu, brojnu dnevnu i periodičnu štampu ili dokumentaciju, kao i preuzete djelove tekstova izjava, intervjua, članaka, priloga, notica, blogova, sa web stranica pojedinih ličnosti i tako dalje sa pojedinih portala - elektronskih novina, koje smo našli na „GOOUGLE“-u, a odnosili su se na imenovanog politi čara, već smo sve to dali na kraju knjige u vidu zbirnog koriš ćenja ukupne literature, izvora i ostaloga dokumentacionog materijala, kao što su video zapisi. S obzirom da koriš ćeni materijal za navedenu studiju iznosi preko 5000 stranica, a preuzeti citati, koji se nalaze pod znacima navoda i izvoda u tekstu obima su više od 30 stranica ili oko 150 bibliografskih jedinica, iz tehni čkih razloga i čitaoca radi nijesmo navodili stranice koriš ćenih izvora i literature ili video zapisa. Iz tih razloga izvinjavamo se onima koji „prepoznaju“ izvode, fragmente, djelove koriš ćenog materijala, mada su stavljeni u zagradama - pod znacima navoda i izvoda kao tekst drugih autora. Na kraju navedene kriti čke studije naveli smo najvažnije naslove koje smo koristili u datom radu. Tako đe, iz tehničkih razloga u daljem tekstu izvoda - odlomaka često smo umjesto punog imena i prezimena Novaka Kilibarde koristili smo skra ćenice: N. K., Kilibarda ili N. Kilibarda.
Iz nepobitnih razloga, na osnovu kojih ćete se uvjeriti tokom čitanja i navedenih primjera datih u kriti čkoj studiji, smatrali smo da je nepotrebno stavljati naslove ili podnaslove u tekstu, jer se radi o jednoj li čnosti, političkom portretu Novaka Kilibarde, koja je tokom svoje političke karijere bila krajnje nedosljedna, nekozinstentna, prevrtljiva, nestalna, letargi čna, zamagljenja, kameleonska, samoreklamerska i samohvalisava, pa smo se odlu čili da takvu njegovu „sistem politiku“ damo od slu čaja do slučaja na brojnim primjerima, i naravno u cjelini sa samo dva podnaslova koja karakterišu cjelokupnu njegovu politi čku ličnost u posljednje dvije decenije, po čevši od lidera Narodne stranke do danas „samostalnog p(oli)tičara“ i javne ličnosti, kako se on sam o sebi rado izjašnjava ili samoreklamira.
Vama koji budete čitali kritički tekst navedene studije preporučujem oprez, strpljenje i pažljivo čitanje brojnih primjera i citata datih u vidu kratkih izvoda, koji su od strane političara Novaka Kilibarde dati i objavljeni, jer se možete „iznenaditi“ njegovim prvim mišljenjem ili objašnjenjem, upadicom, zabludom, zaboravom, potiranjem, „suptilnijim“ čitanjem, pa kasnije o svemu tome nai ći na sasvim drugačiju izjavu, način razmišljanja, objašnjenja, tumačenja, a sve iz njegovih „pragmati čkih“ razloga i „evolucije“ u „hodu vremena i promjena“!
Njegovu dvodecenijsku politi čku karijeru gotovo bez vremenske pauze pratili su „snovi i zablude“, iako se kasnije uz „seansu - tretman“ jednog ambasadora (o)trijeznio i (od)bacio sve ono što je nekada zagovarao, da bi danas postao politi čki „čistunac“ sa nacionalnom penzijom, koji „svjesno i savjesno“ zagovara i širi miroljubivu regionalnu politiku, evropske integracije na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru, daje punu podršku NATO savezu i „mirotvorstvo“ u interesu onih protiv kojih je nekada bio u „ratu za mir“! Tako đe, iz „pragmatičnih“ razloga N. Kilibarda je „zaboravio“ na srpstvo, nacionalni srpski ponos, dobrovolja čke odrede, „planove“ o „Dubrova čkoj republici“, ujedinjenju srpskih zemalja - teritorija, „srpsku Spart(ansk)u“ Crnu Goru, i sve to pokrio svojom „evolucijom“, politi čkim licemjerjem i kameleonstvom, „velikim“ crnogorstvom i na kraju najcrnogorskijim stopostotnim Crnogorcem!
Naravno, N. Kilibarda je zaboravio na ne tako daleku sopstvenu prošlost i procentualnu nacionalnu pripadnost od 200 odsto da je Srbin i kako je nekad govorio i tvrdio da je sve u Crnoj Gori srpsko i srpstvom zadojeno!? Uspio je da za kratko vrijeme zbog „pragmati čkih“ razloga i samo sa par seansi sa stranim ambasadorom od najve ćeg 200 odsto Srbina postane najveći Crnogorac, ali samo sa 100 odsto! Svjestan je on i te činjenice, mada je još sebi nije u potpunosti objasnio i razjasnio!? Ne samo što je od Srbina postao veliki Crnogorac ve ć se transformisao u misle ćeg profesora crnogorske književnosti koji je decenijama govorio srpski, srpsko-hrvatski, a danas isklju čivo govori crnogorskim jezikom i naravno na njemu stvara, piše i objavljuje svoja književna djela. I to je njegovo „pragmati čno“ pravo sa kojim hoće objasniti sve svoje predrasude, snove i zablude, i kao takav želi se pokazati pred brojnim generacijama njegovih studenata koji su ga, kako se često volio izraziti „rado slušali“. Sve bez stida i zastiđa političkog i bogme i li čnoga!?
Nije nam bila namjera da Novaka Kilibardu (pod)sje ćamo na sve ono što je radio u politici, kao „vještini mogu ćeg“, jer je on „pamtljiv čovjek“, kako zna za sebe reći i čitaoca „obavijestiti“, koji samo iz „pragmati čnih“ razloga svoju političku prošlost „zaboravlja“ i nastoji tumačiti protekle doga đaje sopstvenim zabludama, suptilnijim, lijepim i „mekšim“ riječima i drugačijim tuma čenjima shodno evropskim zahtjevima! Samo smo htjeli čitaocima iznijeti makar dio primjera sa kojima je N. Kilibarda tokom dvije decenije manipulisao, zamajavao pismene, nepismene i sve one koji su mu vjerovali tokom njegove politi čke karijere i staviti ga pred „ogledalo(m)“- njegovi(m) tekstovi(ma), da bi (nje)mu danas omogu ćili da kaže ono što je propustio, odbacio ili namjerno „zaboravio“, a (š)to su „krupna pitanja u politici“ i zato (što) ih je ostavio za neku drugu priliku!
Da li će navedeni tekst (na)tjerati N. Kilibardu da (na)piše novu „ispovijest“ i konačno postane „pravi pisac-beletrista“, ono što nikad nije pomišljao kada je napunio „trideset godina“, a sada ima šansu sa duboko zagaženom osmom decenijom, ili će svestan činjenice da je „darovit Da li će navedeni tekst (na)tjerati N. Kilibardu da (na)piše novu „ispovijest“ i konačno postane „pravi pisac-beletrista“, ono što nikad nije pomišljao kada je napunio „trideset godina“, a sada ima šansu sa duboko zagaženom osmom decenijom, ili će svestan činjenice da je „darovit
Neka barem pokuša da (na)piše odgovor makar iz razloga „ne da bi se družio“ - drugovao „s narodnim pri čaocem“ već da bi „njime vladao“, „jer najbolje se vlada kada im znaš ama baš sve mane i vrline“!? Da li N. Kilibarda poznaje autora navedene studije ili zna „ama baš sve mane i vrline“ njegove? Eto prilike da N. Kilibarda iskaže svoje poznavanje i dobro „znanje“ istorije i doga đaja njemu bliskih iz vremena aktivnog učešća u političkom i društvenom životu Crne Gore u posljednje dvije decenije, a posebno njegovo vrijeme „rata za mir“, pa neka uporedi svoj politi čki lik iz „ogledala“ - tekstova, koji su na ovome mjestu fragmentarno dati i tumačeni onako kako to odgovara objektivnom stanju stvari.
Da li su gra đani „Dubrovačke Republike“, kao „latini“, uspjeli „tokom pregovora“ da nadmudre lukavu lisicu iz Banjana Novaka Kilibardu tako što od „dogovora“ nije bilo ništa, pa je on bio „primoran“, vidjevši da je „ulovljen“, brže bolje prihvatiti se „dubrova čkoga fronta“ da se sa svojim dobrovolja čkim odredima pridruži regularnoj vojci JNA, misleći da će ih svojom opsadom primorati na poštovanje „dogovora“? Da li je „argumentacija“ Novaka Kilibarde u vremenu „rata za mir“ od njega davana „besplatno i rodoljubivo“ iz „ideoloških“ potreba ili je i tada, kao danas, imala samo „pragmati čne“ razloge? Mnogo je pitanja koja čekaju na odgovore Novaka Kilibardu!
Bio je Novak Kilibarda „moralna vertikala” i paradigma politi čkoga miljea današnje Crne Gore, nezavisne, demokratske, „prosperitetne“, potpuno privatizovane, uveliko kapitalisti čke, „transparentno“ tranzicione i, naravno, da se ne zaboravi ekološke, prve u svijetu nezag(r)a đene države!?
U ovome kriti čkom radu podsjetićemo se i ne tako davnih dana i vremena kada se pjevalo „Uskoro će Kilibarda Crnom Gorom da zavlada”, preko „Oj drugovi, jel’ vam žao“, do „Za kim zvone zvona“! Iako (ni)je sve baš tako bilo, ipak, može se re ći da je on bio narodni tribun koji je žario i palio u Crnoj Gori i izvan njenih prostora, tu do Dubrovnika i Bosne i Hercegovine, naravno više verbalno i zapjenušano nacionalisti čki nego hladnim ili vatrenim oružjem sa „kamom u rukama“ ili vatrenim oružjem za „darovanje“ a sve „za krst časni i slobodu zlatnu“, sa devizom „Vi naprijed, a ja ću za vama”, jer je lidera trebalo (sa)čuvati od ne daj bože teškoga fizi čkog ranjavanja ili tragedije. Ne bi trebalo da se zaboravi vrijeme „rata za mir“, iako to Novaku Kilibardi ne odgovara pa sve (na)mjerno „zaboravlja“ ili odbacuje zajedno sa ostalim politi čarima njegovoga političkoga kalibra i karaktera sa upornim ponavljanjem izgovora „bilo je što je bilo“! Bi će za njega, ipak, poželjno da napiše drugi i mnogo istinitiji i potpuniji dio „ispovijesti“, a svakako da će honorar uslijediti iz „pragmatičnih“ njemu razloga.
Bio je lider Narodne stranke onoga ne tako davnoga vremena crnogorskoga pluralizma - višestrana čja, kada se u Crnoj Gori društvo počelo „demokratizovati“ po nacionalnom ključu i raslojavati po li čnim primanjima, bankovnom kontu, imovini - nekretninama, po nacionalnim penzijama i uopšte po životnom standardu gra đana, ostavljajući komunizam i napuštajući ga ili bolje re ći (o)stavljajući - odlažući ga na ostrvo đubrišta.
Jedan je iz plejade odlikovanih za svoje ratne zasluge i to Njegoševim ordenom, mada je u crnogorskoj javnosti takvu činjenicu negirao! Da li mu se može i treba vjerovati kada je od drugoga zahtijevao ili ga prozivao govore ći: „Gospodine..., prije izbora bićete dužni da orden koji ste dobili od Karadži ća izvadite iz fijoke, pa ili ga stavite na prsi ili ga vratite Karadžiću, a ja orden ne ću vratiti koji sam dobio od Radovana Karadžića”, kliktao je starina Novak u jednoj od predizbornih kampanja. Danas, Novak Kilibarda ni rije či da prozbori za Radovana Karadžića koji je u Hagu, a znao je primiti odli čje i staviti ga na junačke prsi! Da li je do dana današnjega nekoga od gra đana Crne Gore ili građana u Federaciji BiH uspio (ubi)jediti da nema toga ordenja Jedan je iz plejade odlikovanih za svoje ratne zasluge i to Njegoševim ordenom, mada je u crnogorskoj javnosti takvu činjenicu negirao! Da li mu se može i treba vjerovati kada je od drugoga zahtijevao ili ga prozivao govore ći: „Gospodine..., prije izbora bićete dužni da orden koji ste dobili od Karadži ća izvadite iz fijoke, pa ili ga stavite na prsi ili ga vratite Karadžiću, a ja orden ne ću vratiti koji sam dobio od Radovana Karadžića”, kliktao je starina Novak u jednoj od predizbornih kampanja. Danas, Novak Kilibarda ni rije či da prozbori za Radovana Karadžića koji je u Hagu, a znao je primiti odli čje i staviti ga na junačke prsi! Da li je do dana današnjega nekoga od gra đana Crne Gore ili građana u Federaciji BiH uspio (ubi)jediti da nema toga ordenja
A šta bi drugo činio Kilibarda Novak, profesor koga studenti „najviše vole“, ili su „voljeli“, a možda ga još uvijek vole, kao i oni na privatnom fakultetu - univerzitetu, čija su predavanja bila „najposje ćenija“, nego da samoga sebe poslije nešto manje od decenije negira svojim zabludama i besvjesnim stanjima, naravno, sve uz stru čnu pomoć i „osviješćenje“ tokom jednoga „kratkoga“ susreta sa ambasadorom jedne strane države, koja je bogme dosta mo ćna i koja mu je „otvorila“ o či uprkos naučnom pozivu i ozbiljnim godinama života, a koje je uspio da nakupi sa samo šest decenija života i predanoga rada, od kojih tada u visokoškolskoj nastavi gotovo pune četiri decenije i po slovu zakona ve ć tada je mogao otići u starosnu i zasluženu penziju.
Na samom po četku da se izjasnimo i naglasimo, jasno i potpuno, da ovdje neće biti riječi o Novaku Kilibardi kao nau čnom radniku, profesoru književnosti i proznom piscu na Filozofskom fakultetu u Nikši ću ili na nekom privatnom univerzitetu, već samo o njemu kao političaru, zagovara ču i tumaču istorijskih procesa, događaja, književnih i istorijskih djela i stranačkom lideru jedne od tada najja čih stranaka i najbrojnije opozicione stranke u Crnoj Gori iz vremena posljednje decenije XX vijeka koja je imala svoj „zenit“ upravo u tom periodu. A bio je njen idol
i vo đa, neprikosnoveni lider i političar, alfa i omega u stranci kojoj je pripadao sve do njegovog smjenjivanja od njemu najbližih i posebno velikih „eksperata“, koje je on takvima (samo)proglasio.
Nekoliko je faza u njegovoj politi čkoj biografiji koje karakterišu njegovu ličnost i habitus, karakter same li čnosti, počev od pojave na političkoj sceni ili pozorištu crnogorskog višestranačja pa sve do „samostalnog politi čara“ i dnevnopolitičkog dežurnog advokata njegove nove stranke odnosno njegovih novih vlastodržaca, koji su mu znali zahvaliti za njegovo reagovanje, a on to, ipak, lijepo naplatio, makar samo medijskim svakodnevnim eksponiranjem i dežurnim kritizerstvom.
Treba ista ći da su mu se u vremenu njegovog političkog „zenita“ udvarali svi mediji i pojedinci, pa i kasnije kada je, naravno, promijenio svoju opozicionu ulogu - poziciju sa novom u trgovinskoj misiji - diplomatskoj karijeri u Sarajevu. On će i tada biti „medijska“ ličnost Crne Gore, a pisci, književnici, nau čni radnici, političari svi će hvaliti njegovo književno djelo i naravno zaboravljati ili stavljati u zaborav - potiskivati njegovu politi čku prošlost, jer je i to Crna Gora dvoli čna i prepoznatljiva, posebno u periodu od kraja posljednje decenije XX vijeka pa sve do dana današnjega.
Danas su Kilibardina brojna „nova“ književna djela od posebnoga zna čaja za crnogorsku kulturu i nova proevropska politi čka stremljenja, a biće prevedena na crnogorski jezik što će potvrditi sve njegove politi čke i naučne zablude u cilju ostvarenje njegovih mladalačkih snova!? Danas su Kilibardina „nova“ književna djela veoma aktuelna a posebno su zna čajna za crnogorsku kulturnu baštinu i naro čito za novouvedeni crnogorski novogovor - jezik. Očekuje N. Kilibarda da mu se „nova“ ili obnovljena Crna Gora zahvali tako što će mu sva djela, pa i ona nastala u „ratu za mir“ posebno govore, prevesti na crnogorski jezik i tako kona čno zapečatiti njegovo književno stvaralaštvo. Zaslužio je to N. Kilibarda, profesor, književnik, bivši politi čki lider Narodne sloge, a sada penzioner sa nacionalnom penzijom, honorarni profesor na privatnom fakultetu i (samo)stalni politi čar, kako najrađe sebe želi predstaviti.
Nastoja ćemo da sa njegovim i drugim argumentima pokažemo njegovu ulogu kao političara, lidera, sanjara, opozicionara, zablu đelog političara, diplomate, pa sve do dežurnog i slobodnog „samostalnog p(oli)ti čara“, koji sebe samoreklamira, medijski protežira i lično nastoji opravdati svoja činjenja i nečinjenja pa sve do svakodnevnog pranja svoje političke ličnosti iz vremena opozicione uloge u članstvu i liderstvu Narodne stranke. Kao politički potirač ili otirač on će vršiti spiranje politi čkog blata sa lične političke karijere, koje se taložilo nekoliko godina u vremenu nacionalisti čke propagande posljednje decenije XX vijeka, srpstva i srpskoga zanosa, nastoja će da se opravda i opere ali bezuspješno.
Veliki nanos blata uspio je na sebe nanijeti - staviti u vremenu „rata za mir” i odbrane srpstva
i srpskih zemalja na bivšim jugoslovenskim prostorima, pa sada nema mnogo vremena da se od svega ratosilja iako bio to najviše želio, jer svakodnevno u raznim medijima „suptilno“ i na „druga čiji“ način tumači svoju ne tako daleku političku prošlost i vrijeme u kojem je bio veoma aktivan sudjeluju ći u „ratu za mir“. Da li Novak Kilibarda danas, prilikom intoniranja crnogorske državne himna još uvijek stavlja desnu ruku na lijevu stranu i kao glasnogovornik diže tri prsta te iste desne ruke visoko u vis i još dva prsta lijeve ruke prilikom obra ćanja i pozdravljanja? Jednom rije ču, šta u stvari od svega toga diže u vis i sluša od državnih himni starina N. Kilibarda a da je u sve to duboko uvjeren kao nekadašnji veliki Srbin, koji je ne tako davno znao negirati svoje današnje politi čko opredjeljenje i pripadnost nacionalnu i državnu?
Da li se može re ći da danas, kao „samostalni političar“ svojim javnim djelovanjem, ipak, daje dobar doprinos i „podupire prazninu“, koju je nekada odbio daju ći ostavku „na članstvo u Republi čkom savjetu za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa“? Da li danas priče koje piše objavljuje kao nekad pod drugim imenom ili mu se omakne da neki tu đi tekst potpiše kao svoj, jer „...Pri ča me je natjerala da pišem“!? Koji su razlozi što se danas hvališe svojim znanjem iz istorije, najboljim poznavaocem Njegoševog književnoga djela pa i ukupnoga stvaralaštva i, naravno, narodne književnosti „...umjesto da upoznavamo sebe...“, mi se hvalimo?
Da li je iz razo čarenja u „srpsku svijest u Crnoj Gori“ otišao upravo u drugi tabor dijametralno suprotan njegovoj državnoj i nacionalnoj ideji i to kod onih njegovih politi čkih protivnika koji su negirali njegovu „srpsku svijest“, a izvjesno su vrijeme najlju će lomili politička koplja u crnogorskome parlamentu? Da li im je na kraju odao priznanje poklonivši im se i priklonivši priznaju ći svoj poraz iz „pragmatičnih“ razloga!? „Prosto da čovjek ne vjeruje u Kilibardinu titulu doktora književnosti. A to su mu komunisti dali, režim Josipa Broza, na koga on baca drvlje i kamenje... Kako ga je zaslijepila silna mržnja prema Josipu Brozu... Sje ćam se kad je doktor Kilibarda u Skupštini pokazao da ne zna ko je Bodin... Zna či, nije mu jasno ili neće da zna da je na podru čju današnje Crne Gore bila kraljevina Duklja, kasnije nazvana Zeta. Zašto ne će da znaju ovi „spartanski Srbi...“? Danas je N. Kilibarda, svakako, imao razloga da više sazna, nau či i obogati svoje znanje iz istorije ranoga perioda srednjovjekovne Duklje i kasnije Zete!?
O njegovoj nau čnoj karijeri nećemo, niti je želimo čak ni dotaći, a kamoli govoriti ili prepri čavati ono što su drugi o njemu rekli. To ostavljamo onima koji su stručni i kompetentni da kažu svoju rije č o njemu kao naučniku i profesoru, proznom piscu i književnom djelatniku. Ipak, možemo re ći da ima onih koji su mnogo stručnije sagledali njegovu ulogu književnika i naučnog radnika, a politi čku djelatnost „malo“ zapostavili ili bolje reći nastojali samo površno da je prikažu (u) javnosti. Naravno da nije lako dati potpunu sliku njegove politi čke karijere, jer treba pregledati obimnu gra đu - dokumentaciju počev od njegovih prvih medijskih govora, izjava, tuma čenja, obećanja, prijetnji, propagiranja, intervjua, audio i video zapise i sve do neprimijetnog, vještog ili jasnog udvorništva, dodvoravanja vlastima i onima koji će mu omogu ćiti da se dočepa vlasti i zasjedne u fotelju državnu, i da participira u vlasti zarad pranja svoje politi čke biografije iz ne tako davne prošlosti posljednje decenije XX vijeka, a naravno i onih sa kojima je bio u vlasti na po četku prve decenije XXI vijeka, od kojih je danas dobio ili iznudio nacionalnu penziju kao zaslužni gra đanin ili borac učesnik „rata za mir“.
Da li je N. Kilibarda tokom svoje politi čke karijere bio bez kriterija u ulozi kao „DPS i njezin režim...“ koji je birao „partnera uz čija se pleća mogu nasloniti da održe vlast“? Može li se tvrditi
i jasno re ći da je i N. Kilibarda cijelo vrijeme političke karijere u posljednje dvije decenije imao „ime jedne nacionalne orijentacije a prezime druge“, pa mu se upravo svidjelo baš ono što je kritikovao kod DPS-a i režima, čas naginjući bjelašima a čas naginjući zelenašima, koliko mu je i kad ustrebalo! A šta ako je N. Kilibarda svakim svojim politi čkim gestom, izjavom, koalicijom, dogovorom ili pregovorom obezbje đivao sebi održanje u vlasti, bilo kao opozicija ili kao pozicija kada je izvjesno vrijeme participirao u parlamentu i vlasti?!
Znao se Kilibarda kao opozicionar sjetiti jedne narodne mudrosti i prigovoriti tadašnjoj vlasti,
a koja kaže: „prevari me jednom ubio ga Bog, prevari me drugom ubio ga Bog, prevari me tre ćom - ubio me Bog“! „...Postoje u životu i politici neke granice preko kojih se ne smije ići.
Nema tog cilja koji bi opravdao neljudski odnos čovjeka prema majci koja ga je rodila“!
„...Ne treba zaboraviti da su nam obili ćevski zažetnici i zatočenici očuvali nadu i slobodu, a politika Marka Kraljevi ća očuvala je našu biološku supstancu... Mi se držimo one vukovske misli
da se onaj koji upravlja narodom ne može osramotiti ako to šta radi ide u korist tog naroda...“. Nije valjda (u)mislio Kilibarda da upravlja narodom i da mu se zbog toga sve oprašta! Šta li je to Kilibarda u činio za dobro naroda da bi mu se bilo što moglo oprostiti vidjećemo u narednim primjerima, podsje ćajući ga na ono što je nekad pričao i što danas priča i utvrđuje? A tek na čin na koji pronalazi i što sve „vidi“ u „politici“ Marka Kraljevića naš „istoričar“ N. Kilibarda, posebna je pri ča o kojoj ćemo nešto više reći ujedno kada se budemo kritički osvrnuli na „ideološko-politi čku“ matricu koju nalazi u Njegoševim djelima, zajedno sa „antiislamizmom, antiturskim nabojem i genocidom na vjerskoj osnovi“.
Zapanjuju ća je činjenica koju nam Kilibarda podastire sa „politikom“ Kraljevića Marka tuma čeći je kao spas za „očuvanja biološke supstance“! Moćne su to „istorijske“ misli N. Kilibarde u kojoj je istina duboko povrije đena, a činjenice istorijske nedostaju za kreiranje „politike“ Kraljevi ća Marka. Samo Kilibardino „poznavanje“ istorije može „potvrditi“ postojanje
i poimanje duboke „politike“ jednoga narodnoga junaka, pa makar to bio i Marko Kraljevi ć, unazad nešto više od šest vjekova! Danas, ni manje ni više, N. Kilibarda projektuje nekadašnje svoje vi đenje, „znanje“ i politiku iz „rata za mir“ u daleko neko istorijsko vrijeme tamo unazad šest cijelih vjekova!? A tek šta bi pronašao kada bi sproveo arheloška iskopavanja na lokalitetima poznatim ili onih koje bi „otkrio“?
Mora se priznati da je bio neumoran borac za postizanje sopstvenih ciljeva i odbacivanje svoje nacionalisti čke prošlosti samo da ostane i opstane što duže u vlasti sa onima protiv kojih je bio oštar, uvredljiv, cini čan, zlonamjeran, proračunat, prevrtljiv, kameleonski spretan da se odmah uklopi u novu politi čku situaciju i bogme sebe uzdigne. Nekada je bio kadar „stići i uteći“,
a danas nešto muca, štuca, zijeva, uzdiše a ne diše da valja, škripa plu ća mu se čuje kad hoće malo da vrisne, čini se kao da ga je spopala neka golema nevolja! Od nekada velikog i mo ćnog političkog lidera, galamdžije i bundžije, kako u parlamentu crnogorskom tako i u javnosti, na skupovima strana čkim ili na političkim mitinzima, sada je mnogo staloženiji, mirniji ili „umjereniji“ u izjavama da ne bi koga povrijedio ili uvrijedio, mekši na izrazima, suptilniji i ljubazniji sa politi čkim protivnicima sve do prve prilike dok dobije kakvo novo „radno“ mjesto - politi čki angažman i zasjedne opet u nekoj od fotelja „diplomate“, podpredsjednika ili ministra! Me đutim, njegovo je politikantstvo, pragmatičnost i „visoka politika“ prohujalo sa vihorom i sada se samo pazi da koga ne nagazi pa mu taj vrne sa kamatom sve ono što je čekalo pune dvije decenije.
Iako je bio nekoliko puta u teškim politi čkim nokdaunima i ležao na patosu ili češće na koljenima, klecao i teturao, lagano se podizao, iako sa izvjesnim zakašnjenjima, uspijevao se održati u politici i vlasti sve do trenutka kada su ga kona čno odbacili oni kojima je dobro zamiritao i koje je doveo do položaja i funkcija nezasluženo je uživaju ći i na kraju od njih istih bio odba čen kao islužena krpa, marginalna politička ličnost. Prvom dobrom zgodom odbacili su
ga njegovi najbliži saradnici, veliki „eksperti“ - njegova lijeva i desna ruka i ministri kao da nikada nije ni postojao, a koje je on sam proizveo i visoko ih uzdizao posebno u crnogorskoj skupštini. Znao je N. Kilibarda svoje tada još nevješte „eksperte“ podu čiti pismenosti i vještini lijepoga govora. Njihovo oskudno znanje iz istorije Crne Gore upotpunjavao im je dugim pri čama dok su u kafanama svojih jataka, daleko od o čiju, odmarali uz dobar mezetluk, jagnjetinu sve zalijevaju ći dobrim crnim vinom, da bi pred zoru odlazili na „počinak“ zavaljeni u toplu i ne rijetko „punu“ postelju!
Njegov politi čki život završen je na onakav način kakav je primjenjivao prema svojim oponentima, neistomišljenicima ili oštrim politi čkim suparnicima u Narodnoj stranci. Neki ga Njegov politi čki život završen je na onakav način kakav je primjenjivao prema svojim oponentima, neistomišljenicima ili oštrim politi čkim suparnicima u Narodnoj stranci. Neki ga
( Prvi dio )
- Novak Kilibarda u „ratu za mir” protiv Novaka Kilibarde u „evolutivnom hodu vremena i promjena” -
„... Ja Kilibardu podsje ćam da je prekjuče u Crnoj Gori, njegovo ime služilo za uklin, da je bio šef stranke plja čkaša, palikuća i ubojica koji su uzeli obraz Crnogorcima, da je bratski složno sa Šešeljem osnivao Dubrova čku republiku, da je bio serijski četnik iz Slobove tvornice (koji je pozivao na rušenje džamija), a...“.
„Davna ideja Narodne stranke da se vaspostavi slavna Dubrova čka Republika i tako na miran
i demokratski na čin riješi pitanje granica između Crne Gore i Hrvatske dobila je ovih dana na aktuelnosti i zna čaju. Zapravo, ideja je počela da se pretvara u stvarnost! Predstavnici Narodne stranke i slobodoljubivih Dubrov čana sastali su se prije nekoliko dana u Cavtatu i dogovorili se o daljim aktivnostima na realizaciji te ideje... Dubrova čka regija bi, prema ovoj zamisli, bila proglašena za slobodnu, bescarinsku zonu Južne Evrope, u kojoj bi vladali zakoni preduzetništva
i slobodnog tržišta. Vrlo brzo žitelji ovog kraja imali bi dohodak ve ći od 12.000 dolara po glavi stanovnika. Narodna stranka odavno je lansirala ideju da se Dubrovniku vrati vjekovna samostalnost i nezavisnost - izjavio nam je tim povodom dr Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke... Narodna stranka, rekao je na kraju Kilibarda, u svakom slu čaju, smatra pogibljenom i pomisao da se vojska povu če sa dubrovačkog fronta dok se prostor Dubrovnika potpuno ne demilitarizuje...“. Kad je ovo pisao i objavio u „Narodnom Ogledalu“ Novak Kilibarda ni slutio nije da će ga danas ono demantovati za sve ono što priča i pripovijeda u „ispovijesti(ma)“ ili na javnim istupima, po kuloarima i tako dalje, bježe ći od vremena „rata za mir“, a pripisuju ći radnju i krivicu na svoje istaknute članove iz tadašnje Narodne stranke. On danas na „miru“ čita i isčitava svoje govore i kolumne isčuđavajući se da mu je sve to prošlo bez i
da mu je dlaka sa glave falila i još pride nacionalnu penziju „zaradio“ i dobio zbog pranja politi čkih biografija čelnika iz crnogorske političke elite nastale u vremenu „rata za mir“. „Botani čar, etnolog, baštovan...” u isti mah i (o)ptičar znao je da osjeti talas i najmanjeg povjetarca i razazna miris cvjetova koji nadolazi, pa ga je vješto za sebe prilago đavao i njemu se podvrgavao. Politi čki vjetrovi, koji su u nacionalističkim vremenima posljednje decenije 20. vijeka olujno duvali, na njega su samo pozitivno djelovali i „pragmati čno“ bili usmjeravani u pravcu njegovih politi čkih zanosa i vizija kao i osvajačkih namjera prema „srpskom Dubrovniku“
i svim srpskim zemljama na prostoru nekadašnje velike i jedinstvene bratstvom i jedinstvom opto čene „monolitne Jugoslavije“. „...Razumije se, treba priupitati vladajuću partiju šta je predvidjela kao protiv mjeru naftnom embargu... Da li Dubrovnik treba da proglasi svoju autonomiju zavisi od žitelja s teritorije stare Dubrova čke republike... Ja želim da vidim lijepe Konavljanke kako opet u miru prodaju svoje grož đe na našim pijacama. Ako stara Dubrovačka republika ostane kao što je bila teritorija s koje Hrvati pucaju na Crnu Goru, ne će biti smirenja ni Hrvatima ni Crnogorcima, niti će konavljanske ljepotice u miru prodavati svoje grožđe“!
O njemu su izvjesni pisali veoma oštro i negativno, uvredljivo ili realno daju ći političke ocjene, kao na primjer: Kilibardine nau čne „magareštine i nepodopštine“... „on bubne sličnu, ali gromadniju budaleštinu“... rije č „kilibarda“ mogli bismo uzeti kao jedinicu za banalnost... dosta je re ći: Kilibarda je specijalist za pravljenje jezičkih bogalja. I nakaza“... „poznao bih tvoju re čenicu u koju je kuga udarila, pomorila što bješe pismeno i što mrvu pameti imaše...“... a pošto mu je sluh za jezik uzet svaki čas upada u komične, nekad groteskne nesporazume... Ja Kilibardu zovem Slobov Hrt Karaman, kako ga titulira i Jevrem Brkovi ć u romanu „Monigreni“... Eto taj u čenjak koji veli „samouvjerena u tursku pobjedu“ i „smisaono značenje“ - dobitnik je Trinaestojulske nagrade!... Kilibarda je majstor autoparodije...“. „Grom zagrmi na svetoga Savu usred zime, kad mu vrijeme nije, sinu munja na časne verige, potrese se zemlja sa istoka“.... „Ali
da Kilibarda po stoti put kr čmi maglu i besmislice, to stoji“. A možda je i drugačije, kako neko da Kilibarda po stoti put kr čmi maglu i besmislice, to stoji“. A možda je i drugačije, kako neko
U dosadašnjim rje čnicima nema riječi - termina „kilibardizam“, ako se već ne priprema dopuna toga rje čnika! Nije naše da ulazimo u motive, razloge i ocjene iznijete u navedenim primjerima, ve ć samo navodimo neke od brojnih primjera u kojima ga tako napadaju pojedinci, istaknute li čnosti politike i kulture ili ga opisuju i politički portretišu. Rekao bi N. Kilibarda „Rade đeca što vide od oca“. Da li će konačno podnijeti svoj izvještaj o političkom „radu“ pa makar to bio drugi dio njegovih „ispovijesti“? Na osnovu brojnih napisa, kritika, izjava, reagovanja, intervjua i tako dalje objavljenih u štampanim i elektronskim medijima, kao i izvjesne dokumentacije o Novaku Kilibardi kao politi čaru dali smo njegov politički lik onako kako je on uistinu izgledao i djelovao za protekle dvije decenije, nastoje ći da budemo objektivni u prikazivanju i argumentaciji, bez pristrasnosti i bilo kakve pomisli da uvrijedimo njegovu politi čku ličnost. Kritici smo podvrgli sve ono do čega smo mogli doći i što je bilo za kritiku, a bilo nam dostupno analiziraju ći i upoređujući sve njegove izjave, intervjue i tako dalje. Nijesmo sakrili ništa što je bilo pozitivno u njegovoj dvadesetogodišnjoj politi čkoj djelatnosti.
„Da zlo bude ve će danas je također uz Brkovića i najveći crnogorski veliko-Srbin iz ’90-tih dr. Novak Kilibarda, koji se uz višegodišnje šurovanje sa Karadži ćem, Miloševićem & chetniks company, glasno zalagao za „veliku Srbiju”. Ovaj pa čarist je „Šešeljevski” sijao govore mržnje prema „Turcima”, misle ći na Bošnjake u Crnoj Gori, kojima je pokazivao put za Tursku i da nikada ne će imati mira u CG. Tako je ovaj vrsni i rasni današnji Crnogorac sa Zurotićem, Buhom, Maksimovi ćem & comp., uz Momovo i Milovo aminovanje proganjao bošnjačke intelektualce sa posla! Ni to nije sve, jer vjerujem da Jevremu nije promaklo da su rezervisti iz Kilibardine stranke išli po Fo či da šire „čojstvo i junaštvo“. Naširoko je poznato da je u Foči na Željeznom mostu na Drini poklano nekoliko hiljada Bošnjaka. To je i sam Kilibarda javno priznao u jednom intervjuu da su članovi njegove stranke učestvovali u klanju i progonu Bošnjaka Foče. Ali na Kilibardinom obraz-opanaku sve može stati, pa čak do njegovog trgovinskog misionarstva na kojem ga Milo ustoli čio usred Sarajeva da mu prenosi mišljenja i stavove Bošnjaka koji su mu hrlili u pohode, da ih Kilibarda oduševljava o Njegoševom pjesništvu kako ga Bošnjaci baš najbolje ne razumiju. Doduše Kilibarda je čak dvije godine prije pacifiste Vlahovića bio u Srebrenici i to na jednoj dženazi identificiranih Srebreni čana kada se krio iza tamnih naočala. Tada se u Kilibardi guslarski „tumbalo i valjalo” da li da klekne pred žrtvama genocida i da postane srpski a možda i crnogorski Willy Brandt, ali mu se nije padalo na koljena da ne isprlja „trgovinsko-misionarski” frak. Posao je to golem, pa je mogao hla če isprljati a mogao bi mu i Rašo zahatariti, onda za šta su se skupa udarni čki borili“?!
„A da li ste razmišljali o savezu SUVERENIH država Srbije i Crne Gore, tim prije, što bi, čini se, i partije crnogorskog bloka, mogle pristati na tu varijantu? KILIBARDA: Kada bi crnogorska svijest bila ona iz vremena knjaza Danila i kralja Nikole ja ne bih imao ništa protiv toga da i Crna Gora bude suverena, pa da se onda ujedinjuje sa Srbijom koja se njoj dopada! Me đutim, u Crnoj Gori su se nasložili afiniteti prema nekoj drugoj njenoj poziciji, onoj koju su slijedili guvernaduri Radonji ći. Možemo da kažemo i ovako - neka oni koji zagovaraju
suverenu Crnu Goru priznaju da je ona država srpskog naroda, pa onda, hajde da
razgovaramo i o suverenosti“! „... Narodna stranka kao svoj politi čki program temelji na uvjerenju da Crna Gora i Srbija treba stalno da ostanu u harmoni čnoj federaciji... Narodna stranka zauzima se za ravnopravnu Crnu Goru, za harmoni čnu federaciju, Srbiju i Crnu Goru i za zacrtavanje prostora za ujedinjenje srpskih zemalja...“.
Kao nekadašnji veliki Srbin on danas sebe ne napada kao „velikoga“ Crnogorca niti mu što ima zamjeriti, jer je to, ipak, njegova „evolucija“ iz „pragmati čnih“ razloga! Međutim, on nekadašnjem velikom Srbinu uveliko zamjera samo zbog „snova“ i velikih „zabluda“ u kojima je tada ili bolje re ći sve do tada bio!? Teško je velikom Srbinu nekadašnjem i sadašnjem „velikom“ Crnogorcu od „pragmati čnog“ i „evolutivnog“ Novaka Kilibarde, koji će ih napadnuti samo kad Kao nekadašnji veliki Srbin on danas sebe ne napada kao „velikoga“ Crnogorca niti mu što ima zamjeriti, jer je to, ipak, njegova „evolucija“ iz „pragmati čnih“ razloga! Međutim, on nekadašnjem velikom Srbinu uveliko zamjera samo zbog „snova“ i velikih „zabluda“ u kojima je tada ili bolje re ći sve do tada bio!? Teško je velikom Srbinu nekadašnjem i sadašnjem „velikom“ Crnogorcu od „pragmati čnog“ i „evolutivnog“ Novaka Kilibarde, koji će ih napadnuti samo kad