Rezultati istraživanja s obzirom na generacijsku pripadnost kazivača
3.3.2. Rezultati istraživanja s obzirom na generacijsku pripadnost kazivača
Generacijska je pripadnost također bila faktor prvog reda u sagledavanju narativa običnih ljudi o Domovinskom ratu. Nakon analize deset intervjua koji su izvedeni s kazivačima i
kazivačicama rođenima prije 1935. god., dobivene su naznake da kod te populacije, a koja je proživjela već dva rata prije Domovinskog rata, Domovinski rat dolazi kao ˝samo još jedan u nizu˝, a da u njihovu kolektivnom sjećanju puno jače ostaju usječeni oni događaji, a stoga i ratovi, koje su doživjeli u svojim formativnim godinama, odnosno u razdoblju života između
17. i 30. god. S obzirom da je velika većina intervjua s osobama starijim od 75 godina davala vrlo malo informacija i zapažanja o Domovinskom ratu, ti su intervjui izostavljeni iz konačne
analize. Izuzetak su intervjui sa starijim osobama koji su bili vojna lica te izravno uključeni u Domovinski rat. Na taj način, ovo istraživanje ide u prilog teoriji manhajmovskih generacija,
odnosno njegove generacijske paradigme u sociologiji (Mannheim, 1952). Za Karla Mannheima, društvena bit generacije (Mannheim 1978: 41) je u tome da generacije nisu određene tek starosnom strukturom, već pripadništvom specifičnoj iskustvenopovijesnoj i kulturnoj zajednici koju vežu zajednička uvjerenja, vrijednosti i proživljena životna iskustva
(Kuljić, 2006). Generacijski položaji izlažu individue istom društvenom iskustvu u sličnim vremenskim presjecima njihovih života, pa oni stvaraju specifičnu generacijsku kulturu ili svijest (Mannheim, 1952). Studije kolektivnih sjećanja ponovno su probudile interes za istraživanje manhajmovskih generacija kao važnog faktora koji utječe na sjećanja. Izvedeno je više istraživanja o znanju i prizivanju u sjećanje različitih političkih događaja kod podijeljenih generacija. Ta istraživanja ukazuju na važnost generacijskog pripadanja, ali i na postojanost drugih važnih faktora koji mogu fragmentirati generacijsko iskustvo, a to su rasa i etnicitet, regionalna pripadnost, rod i političko opredjeljenje (Schuman, Belli i Bischoping, 1997, Schuman i Corning, 2000; Schuman i Rodgers, 2004; Schwartz i Schuman, 2005).
Ovo istraživanje sugerira da je samo sociokulturna karakteristika izravne profesionalne pripadnosti Domovinskom ratu (jedan vojnik SAO Krajine) u interakciji s generacijskim
položajem i iskustvom te utječe na pamćenje. Kazivač čija starost prelazi sedamdesetu godinu, a bio je pripadnik vojske SAO Krajine tijekom Domovinskog rata, jedini je stariji
kazivač u uzorku koji se opsežno osvrće na Domovinski rat. U drugim slučajevima, pojedinačni akteri, a koji najbliže pripadaju generaciji ´33. 86 , uspostavljaju odnos između
86 Aleida Assman, referirajući se dijelom i na manhajmovske generacije kao zajednice sjećanja, govori o različitim generacijama sjećanja, koje se potom na različite načine odnose naspram prošlosti. Aleida Assman na
primjeru poslijeratne Njemačke opisuje kako se od generacije do generacije mijenjao stupanj spremnosti da se primjeru poslijeratne Njemačke opisuje kako se od generacije do generacije mijenjao stupanj spremnosti da se
rijetko uopće osvrću na Domovinski rat, a naširoko iznose svoja sjećanja na Drugi svjetski rat te razdoblje života u Jugoslaviji tijekom 1950-ih i 1960-ih godina.
pripovijeda o prošlosti. Assman razlikuje pripadnike tzv. generacije ´33., osoba rođenih između 1900. i 1920., koji su proživjeli Prvi svjetski rat, a Drugi svjetski rat im je obilježio mladost. Druga generacija je tzv. generacija ´68. , osobe rođene između 1940. i 1950., a odrasli su tijekom Drugog svjetskog rata ili poslije njega. Posljednja je generacija ´85. (rođeni između ´65. i ´80.), prva generacija odrasla bez globalnih ratnih razaranja, koja se stoga mogla lakše i objektivnije obračunati s prošlošću (Assman, 2007:60-65).