Uloga međunarodne zajednice u Domovinskom ratu

3.2.6. Uloga međunarodne zajednice u Domovinskom ratu

Subkategorija ˝Uloga međunarodne zajednice u ratu u Hrvatskoj˝ sastoji se od seta sljedećih dvaju teorijskih kodova:

Uloga UNPROFOR-a u ratu u Hrvatskoj Percepc ije o ponašanju međunarodne zajednice prema ratu u Hrvatskoj

Prilikom konceptualizacije subkategorije ˝Uloga međunarodne zajednice u ratu u Hrvatskoj˝ analizirane su narativne cjeline, odnosno odgovori kazivačica i kazivača koji se

odnose na ulogu UNPROFOR-a, stav i djelovanje Europe i Svijeta prema ratu, te prisustvo raznih komisija na području hrvatske: tzv. bijeli promatrači, UNPROFOR, Međunarodni crveni križ, organizacija Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières), itd.

Upitnik ne postavlja izravna pitanja o ulozi UNPROFOR- a i međunarodne zajednice u ratu, zbog čega odgovori dobiveni o njihovoj ulozi i djelovanju postaju još važniji. Kazivači su osjećali potrebu o tome govoriti, te su te teme ˝iskrsle˝ u tijeku intervjua što naznačava da kazivači te teme sami smatraju vrlo važnima.

Uloga UNPROFOR-a u ratu u Hrvatskoj

Kazivači iznose različita mišljenja o ulozi UNPROFOR-a u ratu u Hrvatskoj, te govore o pozitivnim i o negativnim ulogama UNPROFOR-a tijekom rata. Iako je UNPROFOR osnovan 21. veljače 1992. god. Rezolucijom 743 Vijeća sigurnosti u svrhu rješavanja krize u Jugoslaviji, iz izjava kazivača moguće je zaključiti da UNPROFOR često nije mogao procijeniti situaciju na terenu. Kazivači UNPROFOR-u najviše zamjeraju napuštanje područja za vrijeme najžešćih ratnih djelovanja. UNPROFOR se tada povlačio, i civili su ostajali nezaštićeni.

˝U Drnišu je bilo područje razgraničenja i radio je što je 'ko 'tio. I to je bilo tako. Drniš nije nikad imao svoju vlast. Ni civilnu ni ovu. Tu su bile stacionirane vojne njihove, punktovi okolo. Ne znam, UNPROFOR je bio tu raspoređen, ali svaki prvi pucanj ili nešto, oni se pokupe i odu u Knin. Mi ostanemo prepušteni sami sebi civili. I to je to. Sve 4 godine je tako to funkcioniralo. Kakve koristi od UNPROFOR-a kad oni dolaze ujutro redovno na posao u 8? Oprosti, molim te, 'ko nas preko noći štiti? Ni'ko! Ja zamjeram zaista UNPROFOR-u na takvim aktivnostima.˝

Kazivači ističu pozitivnu ulogu UNPROFOR-a u prijenosu informacija i pisama među rodbinom i prijateljima u udaljenim i presječenim dijelovima Hrvatske, no isto tako kazivači

ističu da je u održavanju veza te kontroli prelaska ljudi i robe iz Srbije u Krajinu UNPROFOR igrao ključnu ulogu u održavanju koridora koji, osim što je bio humanitaran, služio je i za pr ijevoz oružja iz Srbije u Krajinu.

( Ispitivač; Jeste li imali ikakav kontakt s UNPROFOR-cima? Kakav je bio odnos s njima?) ˝Jesmo. Mi smo imali s njima kontakte. Bila je i ta kanadska civilna policija

UNPROFOR-a, pa ne znam... Oni su nama pomagali utoli ko što su odvijali kontakte nas sa rodbinom na hrvatskoj strani. Prenosili su nam pakete, lijekove, onu poštu preko Crvenog križa, one papiriće što smo slali...˝

˝Ali ovaj puta kod Đakova. Okolicu Orašja. Tu isto, svakodnevno je bilo bombardiranja. Jer je tu bio koridor. Taj famozni koridor. Koji je bio poveznica srpskoj vojsci za komunikaciju Srbija - Krajina. I to smo trebali držati pod nadzorom. Tu je isto bio dogovor. Jer UNPROFOR se držao jedne maksime da je to humanitarni koridor. Mislim, je bio human itarni možda 50%. Ali 50% je išlo vojne oprema i goriva i tako dalje. Koliko je bio širok taj koridor? Taj koridor je bio širok negdje oko 3 kilometra. Ali komunikacija samo jedna. Samo jedna cesta je vodila kroz taj koridor. Taj koridor, taj prolaz je bio vrlo bitan. I nikad nije bio presječen. Vojnički gledano, ja bih ga presjekao sutra. Ali politički je bila odluka da se to, zbog humanitarnih razloga, propušta.˝

UNPROFOR je, prema izjavama kazivača, bio stalni posrednik u političkim pregovorima između Hrvatske i Srbije.

˝Stali smo na ovim sastancima s predstavnicima pobunjenih Srba. Sastajali ste se i na okupiranom teritoriju i na slobodnom teritoriju. Kako je obično dolazilo do tih sastanaka? Tko bi ih inicirao? - Uvijek je to radio UNPROFOR. I uvijek sam ja diktirao da se utvrdi dnevni red o čemu će se razgovarati. I na temelju toga dnevnog reda onda se odredilo mjesto, sjedište. Dogovaralo se s nama, sa Srbima. A uvijek je odredio UNPROFOR gdje ćemo napraviti sastanak. I mi nismo nikad razgovarali tête-à-tête. Nego preko njih. Mi sjedimo za istim stolom. A na čelu stola sjedi predstavnik međunarodne. Da li Cyrus Vance, da li

Tonberry? ili netko drugi. I onda mi ne govorimo njima, oni nama. Nego mi govorimo predsjedavajućem. On njih obavještava što ja govorim. Haha. On preuzima od njih, ja čujem to sve njihovo, meni saopćava. Dakle, uvijek smo komunicirali preko predstavnika

međunarodne. A bilo je i zajedničkih (...) Tako je bilo i vani. Mi nismo imali kontakte direktne jedni s drugima. Recimo, u New Yorku, mi smo bili na 80. katu, a Srbi na 170. Haha. Ali, međunarodne. A bilo je i zajedničkih (...) Tako je bilo i vani. Mi nismo imali kontakte direktne jedni s drugima. Recimo, u New Yorku, mi smo bili na 80. katu, a Srbi na 170. Haha. Ali,

Kazivači govore da je UNPROFOR bio informiran o akciji Oluja, te da je znao da se akcija provodi s ciljem oslobađanja teritorija, kao i da će u toj akciji Srbi napustiti Hrvatsku. No isto tako, kazivači iznose da se nije znalo kako će se UNPROFOR postaviti i ponašati tijekom Oluje. Bilo je pitanje kako zaobići UNPROFOR u Oluji. Kazivači ističu da je UNPROFOR bio između hrvatske i srpske vojske te da je određen broj vojnika stradao radi UNPROFOR-a, koji se onda vojno htio zaob ići s hrvatske strane kako bi se smanjili gubici.

˝ V ećini upitnik je bio što će biti s UNPROFOR-om. Jer on je realno bio između. Ispod Karlovca su bili naši tresnuli u neko poljsko gnijezdo, koje je bilo pucalo, koje se bilo branilo. Sigurno je da postoji određeni broj vojnika koji je stradao zbog UNPROFOR-a. Jer je radio ono što UNPROFOR nikad nije radio, pogotovo ne u Srebrenici. Ne ulazim iz kojih motiva. Tako da ono što se definitivno bilo analiziralo, kako će se ponašati UNPROFOR, kako zaobići UNPROFOR, kako smanjiti gubitke.˝

Percepcije o ponašanju međunarodne zajednice prema ratu u Hrvatskoj

Većina kazivača izražava razočaranje radi nedjelovanja Europe, SAD-a i ostatka svijeta u sprječavanju rata u Hrvatskoj, navodeći da je u tom smislu međunarodna zajednica zaista dijelom kriva za rat, jer ga nije spriječila.

˝Ja njih nisam toliko osuđivala. Ali znate kako sam bila razočarana s takozvanim demokratskom zajednicom, Europom, Amerikom, svijetom. Jer oni su to dopustili. Da su htjeli, mogli su sve to zau staviti. Tako je bilo jednostavno sve to zaustaviti na samom početku. Samo da je bilo volje. To je uvijek tako. Ali nije bilo političke volje. Ja sam strašno bila ogorčena na njih. I kad sam bila u Njemačkoj, na bilo kojem skupu, uvijek bih to otvoreno rekla. Da su zaista krivi za taj rat. Uvijek gledaju nekakve sitne političke interese. Vjerojatno je bilo bolje da Balkan ostane takav. I da imaju jednog balkanskog diktatora. Pa je lakše s njima onda raditi, nego da ima nekoliko zemalja, pa što će se onda tu dogoditi. Tako su mislili. Mi smo razmišljali, nema ovdje nafte, pa nije im stalo. Što je njima stalo. Govore da su oni demokratski svijet, da su kulturni, ali za kulturnu baštinu, za svjetsku baštinu UNESCO- vu, nije im stalo. Uopće im nije stalo. Jer da im je bilo stalo, mogli su to zaustaviti. Ako im nije bilo stalo do svetinje života, ali mogli su zaustaviti, recimo, da se Dubrovnik ne ˝Ja njih nisam toliko osuđivala. Ali znate kako sam bila razočarana s takozvanim demokratskom zajednicom, Europom, Amerikom, svijetom. Jer oni su to dopustili. Da su htjeli, mogli su sve to zau staviti. Tako je bilo jednostavno sve to zaustaviti na samom početku. Samo da je bilo volje. To je uvijek tako. Ali nije bilo političke volje. Ja sam strašno bila ogorčena na njih. I kad sam bila u Njemačkoj, na bilo kojem skupu, uvijek bih to otvoreno rekla. Da su zaista krivi za taj rat. Uvijek gledaju nekakve sitne političke interese. Vjerojatno je bilo bolje da Balkan ostane takav. I da imaju jednog balkanskog diktatora. Pa je lakše s njima onda raditi, nego da ima nekoliko zemalja, pa što će se onda tu dogoditi. Tako su mislili. Mi smo razmišljali, nema ovdje nafte, pa nije im stalo. Što je njima stalo. Govore da su oni demokratski svijet, da su kulturni, ali za kulturnu baštinu, za svjetsku baštinu UNESCO- vu, nije im stalo. Uopće im nije stalo. Jer da im je bilo stalo, mogli su to zaustaviti. Ako im nije bilo stalo do svetinje života, ali mogli su zaustaviti, recimo, da se Dubrovnik ne

Kazivači smatraju da oni koji su mogli, većinom nisu djelovali. U ratu u Mostaru Crveni križ je izlazio iz grada u vrijeme najžešćih napada. Neki kazivači izražavaju i stanovito razumijevanje prema vanjskim promatračima koji su boravili u Hrvatskoj u vremenu rata, a nisu dj elovali dovoljno u zaustavljanju rata. Kazivači govore da im je to razumljivo i da bi se vjerojatno tako i sami ponašali da su promatrači u nekoj stranoj zemlji gdje je rat. Uzeli bi dobru plaću, pazili da ne izgube glavu. Kazivači govore da je u tome smislu svaki rat jedan drugom nalik. Ciničan i nepravedan.

( Ispitivač; Gdje ste sve odlazili na snimanje? Jeste li snimali unutar grada? Ili ste odlazili na prve crte?) ˝Dijelom. Najviše smo se usmjerili - još uvijek smo mislili da će reagirati ova međunarodna zajednica - pa smo se najviše usmjerili na prikazivanje stradanja grada. Koji jest stradao. Najviše smo izvještavali o stradanjima, o rušenjima. To nam je bilo najvažnije

da snimimo. Bio je problem i poslati to. Pa smo slali Ilirijom. Davali smo pa bi ovi sakrili u strojarnicu. U strojarnicu bi sakrili kad slete. Samo što se onda dogodilo: najprije, nestale su

neke kazete koje nikad nisam otkrio da li su prodavane. Ili nisu. I vidio sam da uvijek ponavljaju iste kadrove. Mi smo neprekidno slali. (...) ˝

(I spitivač; Jel postoji neki određeni trenutak kad ste shvatili da neće doći pomoć od nje?) ˝Postoji trenutak. Zapravo... Evo ovako: 11. do 14.11. je bio najteži zato... Zapravo, 6.12.

se uvijek za Dubrovnik spominje. To je najteže bilo. Tad je i moja kuća roditelja izgorila u tim napadima. Od 11. do 14. studenog '91. Tad su bijeli promatrači pošli iz Dubrovnika. I onda sam shvatio da oni čuvaju svoju glavu. I da im nije baš preveliki... Poslije sam malo razmišljao o tome. Pa onda bi i ja, vjerojatno bi se i ja... Nalazio neka opravdanja. Vjerojatno bi se i ja tako ponašao da dođem u Afriku kao promatrač. Pazio bi da uzmem dobro plaćenu plaću. I da ne izgubim glavu. Ciničan postaneš u ratu. Onda povremeno bili su i ti strani novinari. Povremeno sam završavao. Onda su mi postali jasni svi filmovi o Vijetnamu. Iz Vijetnama. Oni su tamo imali i šnicele. Oni su imali hranu. Imali su vino, piće. Neki domoroci su ginuli. Rat k'o i svaki drugi. Ciničan, nepravedan. Rat jednostavno.˝

Neki kazivači također navode da je bilo naivno očekivati da nešto mogu napraviti institucije poput UNESCO-a, a radi žestine napada i količine oružja koju je JNA dovukla. ˝I reći tom nesretnom Miloševiću. Pa su onda i iz Hrvatske pisali. Onda je bio Federico Mayor ili već tko predsjednik UNESCO-a. Nemojte gađati Dubrovnik koji je pod zaštitom. Ili ovako nešto. Mislim, neke naivne stvari su bile. U smislu, nismo mogli znati kolika je žestina toga. Kolika je količina toga oružja. Koliko dok se to ludilo ne ispuca. (...)˝

Kazivači iznose i konkretne primjere u kojima su se obraćali međunarodnim institucijama. Iako ističu da većina nije odgovarala niti pružala pomoć, neke su međunarodne institucije u određenim razdobljima rata djelovale i pomagale.

Na području Cavtata i Dubrovnika, Međunarodni crveni križ posredovao je u prijenosu informacija i pisama koja su stizala od hrvatskih zarobljenika u logorima u Crnoj Gori.

Kazivači ističu i da su dobiveni odgovori u Vukovaru od UNICEF-a i Liječnici bez granica (M édecins Sans Frontières) koji su htjeli pomoći.

Radi prisisutva Međunarodnog Crvenog križa, Borsingera i Vancea, neki su ranjenici i civili uspjeli izaći iz Vukovara, no većina je nestala. Kazivačica iz Vukovara navodi da je bilo više od 700 ljudi, od kojih je samo 174 uspjelo izaći. Svjedoči tome kako su Šljivančanin i JNA prevarili pripadnike međunarodne komisije - Međunarodni Crveni križ, te Borsingera i Cyrusa Vancea, tako da su ih propustili na ugroženo područje i područje bolnice tek kada su ranjenici i civili bili odvedeni na Ovčaru, a liječnici bili odvedeni u zatvor.