Poimanje identiteta i poimanje zajedništva u vremenu Jugoslavije

3.2.1. Poimanje identiteta i poimanje zajedništva u vremenu Jugoslavije

Sub kategorija ˝ Poimanje identiteta i poimanje zajedništva u vremenu Jugoslavije˝ sastoji se od seta sljedeća tri teorijska koda:

Odnos prema nacionalnom identitetu u vremenu Jugoslavije Odnos prema religijskom identitetu u vremenu Jugoslavije Doživljaj prijašnjeg života i međuljudskih odnosa u Jugoslaviji

Prilikom konceptualizacije sub kategorije ˝ Identiteti i poimanje zajedništva u vremenu Jugoslavije ˝ analizirana su sljedeća pitanja iz upitnika:

65 Međuodnos kolektivnih sjećanja i zajednice; kolektivnih sjećanja i nacije; kolektivnih sjećanja i odnosa moći u društvu; kolektivnih sjećanja i identitetea; kolektivnih sjećanja i metode oralne historije.

8. 66 T ko je najviše utjecao na formiranje Vaših stavova i na koji način?

9. Kakav ste odnos imali prema nacionalnom identitetu u obitelji i Vi osobno? (Možete li nešto reći o Vašem osobnom nacionalnom identitetu? Koliko vam je bio važan

nacionalni identitet? Je li se Vaš odnos prema nacionalnom identitetu mijenjao?)

10. Kakav je Vaša obitelj imala odnos prema vjeri i religiji? (Ukoliko je Vaša obitelj bila religiozna, na koji način su se upražnjavali vjerski običaji?

Ukoliko je Vaša obitelj bila religiozna kako ste se osjećali u odnosu na službeno prihvaćeni ateizam u bivšoj Jugoslaviji? Je li se Vaš osjećaj religijske pripadnosti mijenjao i na koji način?)

11. Jesu li se u okviru Vaše obitelji pratili politički događaji?

12. Jeste li Vi pratili političke događaje? (U kojoj mjeri ste bili zainteresirani za političke događaje? Jeste li smatrali da postoji

nesuglasje između službene interpretacije političkih događaja i njihovog stvarnog značenja?)

13. Kakav ste stav imali prema "bratstvu i jedinstvu"? (Jeste li vjerovali u "bratstvo i jedinstvo"? Smatrate li da su narodi i narodnosti biv še

Jugoslavije bili ravnopravni?)

Odnos prema nacionalnom identitetu u vremenu Jugoslavije

U odgovorima na pitanja o doživljavanju svojih nacionalnih identiteta u Jugoslaviji 1960- ih i 1970-ih godina , naši kazivači većinom izražavaju i ističu uključiv odnos prema pripadnicima suprotnih nacionalnosti 67 . Iako ta većina kazivača svoj nacionalni identitet jasno izražava kao hrvatski ili srpski 68 , svi kazivači ističu vrlo uključiv odnos naspram drugih nacionalnosti. Stoga kazivači navode kako diljem bivše Jugoslavije, unatoč jasnoj svijesti stanovnika o hrvatskoj ili srpskoj nacionalnoj pripadnosti, podjele na nacionalnoj osnovi nisu

bile izražavane. Kazivači iznose: ˝vladali su dobri međususjedski odnosi˝; ˝ljudi su bili izmiješani˝; te ˝razlike se nisu pravile˝.

66 8. je redni broj pitanja iz Upitnika originalnog istraživanja Documente. Cjelokupni Upitnik nalazi se u prilogu disertacije.

67 Važno je istaknuti da se pretežito uključiv odnos prema drugim nacionalnostima odnosi na vrijeme prije podizanja nacionalnih tenzija uoči rata, odnosno do 1987. god. prije početka tzv. Mitinga istine te postavljanja

prvih barikada 1990. god. koje su bile prijelomnica podizanja nacionalnih tenzija. Kao prva veća neslaganja na međunacionalnoj osnovi koja se mogu vezivati za početke raspada Jugoslavije, kazivači ističu štrajk kosovskih rudara početkom 1980-ih god. Zaoštravanje nacionalnih odnosa osjetilo se i za vrijeme ranih 1970-ih uslijed MASPOK- a i Hrvatskog proljeća, no ta su međunacionalna neslaganja bila drugačije naravi od onih predratnih. Događaji za vrijeme MASPOK-a bit će zasebno analizirani u setu kodova ˝Kako prošlost određuje i utječe na Domovinski rat˝.

68 Svi kazivači su ili hrvatske ili srpske nacionalnosti, N=42 Hrvati, N=7 građani Hrvatske srpske nacionalnosti, N=1 kazivač iz miješane hrvatsko-srpske obitelji.

Značajan je i broj kazivača koji ističu gotovo ˝nesvjesnost˝ o nacionalno-identitetskoj pripadnosti u vremenu 1960-ih i 1970-ih god. Kazivači se izražavaju na sljedeći način:

( Ispitivač; Kad govorimo o nacionalnom identitetu, jeste li tu primjećivali razliku između sebe i Vaših vršnjaka? Je li tu postojalo nekih možda sukoba ili nesuglasica?)

˝Do 1970. godine ne. To jednostavno nije bila tema. I unatrag to onda kad sam se dosjećao... U osnovnoj školi, recimo, di sam bio do '68. godine, neka imena i prezimena bismo poslije jasno prepoznali kao srpska. Ili kao Bošnjačka. Par Makedonaca, itd. Al' to ono kad se sjetim. A pa da, vidiš, to ime i prezime, to zapravo je vezano uz to. Tada naprosto nije bila tema. Nije bilo niti onog stava kao: "Meni je svejedno 'ko je odakle". Ne, nego ja nisam uopće znao da postoji takvo nešto biti odavde, a ne odande. Ili tome slično.˝

Dok pojedini kazivači tek ističu svijest o hrvatstvu kao nacionalnom identitetu, a pritom ostaju bez ograda prema drugim nacionalnostima i narodima u Jugoslaviji, stanovit je broj i

onih kazivača koji ističu međunacionalne napetosti u vremenu Jugoslavije. Ističu da te napetosti nisu eskalirale radi pri rode komunističkog režima koji nije dopuštao da napetosti javno postoje, no na razini socijetalnih zajednica i sociokulturnog načina življenja te su razlike i napetosti bile prisutne, te ponekad vrlo izražene. Neki kazivači, a osobito pripadnici muškog spola koji potječu iz obitelji čiji očevi nisu bili dijelom partizanskog pokreta, a bili su dijelom us taškog ili domobranskog pokreta tijekom Drugog svjetskog rata, ističu negativna iskustva vezana za pokušaje izražavanja njihovog hrvatskog identiteta u jugoslavenskom režimu. Jedan kazivač navodi:

˝(...) Evo, mi ovdje na neki način, izolirani smo. Iako pripadamo Kijevu, ovaj zaseok, 7 kilometara od Kijeva, ali oko nas su sve pravoslavna sela. Cetina, tu gore Uništa, koja su bila

70 % Srbi. Moja sestra, 2 brata, njih ovdje 30 išli su pješice odovuda u Cetinu u školu. Znači, u Cetinu, mjesto gdje nije bilo Hrvata. Jasno da su se te razlike uvijek... Dolazilo je do sukoba. Tukli su se između. Odmah se znalo. Provociralo se.(...)˝

Odnos prema religijskom identitetu u vremenu Jugoslavije

U odgovorima na pitanja o doživljavanju svojih individualnih i kolektivnih religijskih identiteta u Jugoslaviji, a prije porasta ratne napetosti sredinom 1980-ih god., u odgovorima

naših kazivača mogu se iščitati stajališta o različitom odnosu jugoslavenskog režima prema religijskom identitetu u SR Hrvatskoj. Kazivači ističu zaoštren odnos režima prema katoličkom religijskom identitetu.

Stoga v ećina kazivača hrvatske nacionalnosti koja ističe njegovanje svog katoličkog religijskog identiteta, istovremeno ističe negativan odnos komunističkog režima prema tome. S obzirom da je Hrvatska regionalno podjeljenja zemlja, te postoje velike razlike u odnosu na sastav stanovn ištva te na religijske i tradicijske običaje u različitim krajevima Hrvatske, religijski identitet biva više ili manje izražen s obzirom na regiju Hrvatske. Tako se t radicija katoličanstva u Hrvatskoj više uočava od strane kazivača koji su i u vremenu Jugoslavije živjeli u regiji SR Hrvatske povijesno obilježenoj životom stanovništva hrvatske nacionalne pripadnosti , te stoga i katoličkog opredjeljenja. Ti su kazivači imali različita iskustva s jugoslavenskim režimom u svom prakticiranju katoličanstva tijekom života u Jugoslaviji, a neki su zbog toga nailazili na zaoštreni antagonizam komunističkog režima.

˝Ovako... Dubrovnik je ipak bio malo specifičan. Tako da, u crkvu se možda lakše odlazilo nego u nekim drugim mjestima. Međutim, bilo je ipak nekih malih represija. Dok sam ja bila u srednjoj školi, znam za Božić, polnoćku, da bi neki išli Stradunom i gledali tko ide u crkvu. Pa bi to onda... Neki! Samo neki profesori. Ne bi svi. Sutra odmah na prvom satu bi te ispitivali, jer su znali da si bio na misi. Nije nitko rekao: "Ne smiješ ići u crkvu!" Ali si imao neke sitne neugodnosti, što nije bilo lijepo.˝

V 69 ećina kazivača iznosi mišljenje da je katolički religijski identitet za vrijeme komunističkog režima u Jugoslaviji smio biti istican, ali je to od strane komunističkog režima

bilo na latentan ili otvoren način osuđivano. Kazivači govore: ˝Na katolički Božić bilo je jako neodgovorno izostat iz škole˝;

˝Nisi mogao biti direktor neke radne organizacije, na određenom položaju i ići u crkvu. Što su ljudi u tajnosti radili, ne znam, ali javno su trebali biti ateisti.˝

Značajan je broj kazivača koji ističu da su nailazili na vidno zaoštreni antagonizam od strane komunističkog režima.

69 Većina kazivača je hrvatske nacionalnosti, N=41 od ukupno N=50

˝Stanovnici ovoga mjesta su išli, recimo, u Crkvu. To nam je bilo pod normalno. Ideš u crkvu, ideš na vjeronauk. Ovdje je u to vrijeme bila stanica policije. Milicije u to vrijeme. (...) Tu su bili manje- više učitelji koji su bili srpske nacionalnosti. I nama, na neki način, u školi je bilo već dano do znanja da taj vjeronauk, ta Crkva, nisu nešto dobro. Ali, ipak smo mi, bez

obzira na njihove upite i na to... Naravno sa svojim roditeljima odlazili u tu crkvu. Mada smo imali i prigovore poslije.˝

Doživljaj prijašnjeg života i međuljudski odnosi u Jugoslaviji

U prethodnim smo kodovima naznačili postojanje povremenih trzavica u svakodnevnom životu u vremenu mirnih razdobalja u SFR Jugoslaviji vezanih za nacionalni i religijski identitet. Ipak, većina naših kazivača izražava pozitivan odnos naspram uvjeta života u Jugoslaviji. I oni kazivači koji ističu tenzije spram nacionalnog ili religijskog identiteta, iznose mišljenja o svom dobrom ekonomskom statusu u Jugoslaviji. Stajališta i perspektive većine naših kazivača pokazuju da je njihov doživljaj života u Jugoslaviji u smislu životnog

standarda i kvalitete života, te materijalnog blagostanja, bio na jednom visokom nivou. Većina kazivača također izražava mišljenje da je životni standard u Jugoslaviji bio bolji u usporedbi sa životom danas u Hrvatskoj. Kazivači ističu pristojan život osobito kod obitelji srednjeg staleža te gospodarski uzlet u raznim gradovima SR Hrvatske u tadašnjoj SFR Jugoslaviji. Kazivači govore o ˝vrlo dobrom životu˝ u Vukovaru, Drnišu, Kijevu, Cavtatu, Kutini. Također ističu zadovoljstvo međuljudskim odnosima u tom vremenu. Izražavaju se riječima: ˝imali smo vrlo pristojno materijalno djetinjstvo˝, ˝moja mladost bila je zlatno doba˝, ˝u to vrijeme svi su radili, činilo se da sve napreduje, da se razvija, ... ˝

Za razliku od percepcije o vrlo zadovoljavajućem životnom standardu, kazivači izražavaju podvojene stavove naspram ideje ˝bratstva i jedinstva˝, jugoslavenstva i komunizma kao političkih projekata.

S obzirom da neki kazivači svjedoče da je postojao stanovit antagonizam komunističkog režima prema njima radi isticanja hrvatskog identiteta ili katoličkog identiteta, isto tako, postojao je i antagonizam tih kazivača prema Jugoslaviji i njenom političkom i društvenom uređenju. Ti kazivači govore:

˝Znate što ću vam reći, bratstvo i jedinstvo nije postojalo! Ono je postojalo na papiru. I u glavama ljudi koji su vladali državom.˝ S druge strane, neki kazivači izražavaju posve drugačije stavove i vjeru u jugoslavensku ideju ˝bratstva i jedinstva˝. ˝Bratstvo i jedinstvo za mene je bilo nešto puno više od parole. Ja jednostavno, za mene to nije bila parola. Za mene je to bio život. Ja nisam vidio nikakav niti problem, niti potrebu o tome diskutirat da li je netko nešto drugo. Ja se nisam u tom trenutku, kao građanin Jugoslavije i socijalističke Hrvatske, ja nisam mogao uopće shvatiti što bi to značilo da netko je sad Srbin, a netko Hrvat. Ili Slovenac. Srbi u Hrvatskoj su govorili hrvatskije od mene. I

čistom ijekavicom, štokavskim narječjem. Oni nisu govorili drugačije. Nisu pisali drugačije. Nisu izgledali drugačije. Nisu se ponašali drugačije. Ja sam imao prijatelje Srbe. Zaljubljivao sam se u cure koje su bile Srpkinje. Meni to nikad ni u jednom trenutku nije bilo da bi mi netko rekao: "Nemoj, ona je ovakva". Ili: "Nemoj s njim. On je ovakav". Za mene je to bilo apsolutno... Plus što sam se ja potpuno normalno osjećao, bez ikakvih igdje zadršci, bilo da sam se nalazio u Makedoniji, u Bosni, u Srbiji. Ja se nisam osjećao kao pripadnik nečeg drugog.˝