Kvalitativna istraživanja, metoda oralne povijesti i dubinski intervjui

3.1.1. Kvalitativna istraživanja, metoda oralne povijesti i dubinski intervjui

Kvalitativna istraživanja općenito možemo definirati kao ˝multimetodska s angažiranim interpretativnim pristupom prema temama koje se istražuju˝ (Denzin i Lincoln, 1998). Jedna od osnovnih značajki kvalitativnih istraživanja koju ovdje valja istaknuti jest da se kvalitativnim istraživanjem sagledava kako pojedinci i grupe u svojim specifičnim društvenim

i kulturnim okolnostima konstruiraju značenja o događajima i društvenim procesima. Kvalitativno istraživanje želi doprijeti do dubinske analize konstrukcije značenja, te se istraživani društveni problemi i procesi interpretiraju u okvirima značenja koje im ljudi pridaju ˝ (Denzin i Lincoln, 1998:3). Cilj je kvalitativnog istraživanja ˝doprijeti do proživljenih iskustava društvene stvarnosti te do značenja koja ljudi pridaju tim iskustvima iz vlastitih perspektiva ˝ (Corti i Thompson, 2007:297). Pored tog općeg usmjerenja, kvalitativna istraživanja ne uključuju a priori zbir istraživačkih metoda i tehnika koje istraživači potom koriste. Izbor kvalitativnih tehnika ili metoda ovisi o istraživačkim pitanjima koja se postavljaju te su kvalitativna istraživanja vođena i izvedena iz postavljenog istraživačkog problema više negoli su vođena uporabom točno određene metode.

Oralna povijest odnosi se na proces prikupljanja te na interpretaciju oralnih svjedočanstava koji su sakupljeni u procesu intervjuiranja, a s ciljem razumijevanja u društvenom kontekstu mijenjajućih iskustava i perspektiva ljudi u njihovim dnevnim

životima. Kako ističe Roberts, ˝važno je prepoznati što kazivači vide kao važno, i iznijeti interpretacije o njihovim uvidima o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti˝ (Roberts 2002: 1). Treba upozoriti da mnogi društveni istraživači oralnu povijest često i opravdano promatraju kao istraživačku praksu koja je onda nužno više od metode 54 . Oralna povijest i kvalitativna istraživanja susreću se i isprepliću na mnogim zajedničkim poljima. Oralna povijest kao metodologija postaje posebno korisna u kvalitativni m istraživanjima jer pruža mogućnost višestrukog dokumentiranja povijesti ispitujući različite aktere, a da bi se što bolje razumjeli povijesni događaji. Ljudska iskustva i smisao tih iskustava do kojih istraživači trebaju dop rijeti kritična su točka dosega i oralne povijesti i kvalitativnih istraživanja. Nadalje, osnovne tehnike oralne povijesti su i osnovne tehni ke kvalitativnih istraživanja, oboje rabe intervjue, promatranje i dokumente kao izvore podataka . Kako se istraživanja oralne povijesti razlikuju od ostalih kvalitativnih istraživanja, ovisi o konkretnoj svrsi istraživanja, teoriji koja vodi istraživanje te o ulozi istraživača u konkretnom istraživanju 55 .

Metoda oralne povijesti omogućuje ispitivanje cijelog niza dubinskih i opširnih značenja koja obični ljudi pripisuju onome što su proživjeli. Stoga jest prednost metode oralne povijesti u tome što može pružiti uvide u živote ljudi koji možda nikada ne bi pomislili zapisati ili iznijeti svoja iskustva, a koja mogu davati važne informacije o povijesnim događajima ili mogu ˝progovoriti˝ o tome što je određeno povijesno vrijeme grupama ljudi značilo, a što je već samo po sebi vrijedno povijesnog i sociološkog proučavanja (Portelli, 1997). Na taj način oralna povijest kao met oda (no i kao istraživački pristup u širem smislu) može biti protuteža tendenciji pisanih dokumenata da izražavaju samo perspektive onih koji imaju moć. Odnosno, metoda oralne povijesti može pružiti uvid u alternativne povijesne narative i značenja koja mo gu biti drugačija od onih značenja proklamiranih od strane političkih elita.

Naposljetku, metoda oralne povijesti korisna je za povezivanje makro i mikro društvenih procesa. Osim što intervjui oralne povijesti omogućuju individuama da izraze stavove i

mišljenja o sebi i svojim životima, oni omogućuju i izražavanje stavove i mišljenja pojedinaca o društvenim, ekonomskim i političkim procesima i odnosima unutar kojih se nalaze. Zbog

54 Detaljan pregled oralne povijesti dan je u prethodnom teorijskom dijelu ovog rada (str. 81-92.). Iako smatramo da oralna povijest jest više od metode, ona se u ovom istraživanju koristi kao metoda koja može omogućuti šira i

dublja razumijevanja nekog događaja, a kroz ispitivanja sjećanja ljudi koji su u tom događaju sudjelovali. Zbog toga se u daljnjem radu na oralnu povijest referiramo kao na metodu.

55 Osim u po jedinim točkama koje obilježavaju oralnu povijest kao specifičnu metodu usmjerenu na proučavanje života ljudi, oralna povijest dijeli sve iste značajke s kvalitativnim istraživanjem. U sociološkom smislu,

društveni istraživači prigovorili su metodi oralne povijesti preveliku usredotočenost na pojedinačnost životne priče, s čime se mi ne slažemo. Smatramo da je svaka oralna povijest istraživački projekt za sebe, te da je, sakupljajući veći broj intervjua o određenom društvenom problemu ili temi, metodološki lako izbjeći zamku ekskluzivnosti jedne životne priče.

toga metoda oralne povijesti može pružiti uvid u intersekciju makro društvenih struktura i individualnih života, odnosno oralna povijest može pokazati kako makro društvene strukture utječu i djeluju, te koje posljedice ostavljaju na naše osobne živote.