OSVRT NA PROBLEME U ISTRAŽIVANJU KOLEKTIVNIH SJEĆANJA
1.6. OSVRT NA PROBLEME U ISTRAŽIVANJU KOLEKTIVNIH SJEĆANJA
U radu pokušavamo ukazati na određene teorijske slabosti u teoriji identiteta i teoriji kolektivnih sjećanja te postavljamo obuhvatniji, a ujedno i analitički precizniji teorijski model za višestruko, ali i simultano sagledavanje povijesnih, historiografskih, službenih (˝javnih˝) sjećanja, te kolektivnih, obiteljskih, osobnih (˝vernakularnih˝) sjećanja. Takav teorijski model primijenjen je na istraživanje Domovinskog rata.
Kao što smo već naznačili, istraživanja su pokazala da upravo ratovi imaju dominantnu poziciju u sjećanju svih društvenih grupa te da kolektivna sjećanja na ratove čine najveći dio kolektivnog sjećanja među ljudima diljem svijeta. Stoga pretpostavljamo da je Domovinski rat kao kolektivni događaj te kao iskustvo proživljene kolektivne traume bitno obilježio suvremene hrvatske osobne i kolektivne identitete te je nastavio imati vrlo snažan utjecaj na naše živote danas.
Na temelju dubinskog sagledavanja i analiziranja narativa koji predstavljaju perspektive i sjećanja običnih ljudi, koji nisu bili nosioci političke moći, zalažemo se za cjelovitiju teoriju
procesa konstrukcije identiteta te osobito za cjelovitiju teoriju kolektivnih sjećanja, u kojima trebamo kombinirati, te unutar toga precizirati, razn e uvide i koncepte razjašnjavajući ih i dajući im smisao. Na taj način pokušavamo dati izravni znanstveni doprinos teoriji kolektivnih sjećanja, odnosno njenoj konceptualnoj jasnoći – koja čini jedan od osnovnih problema eklektičnosti, evazivnosti, a zatim i nemogućnosti znanstvenog kanonskog uspostavljanja ukupnog disciplinarnog polja, discipline ili studija kolektivnih sjećanja. Zalažemo se za isticanje važnosti interpretacije i recepcije povijesti i kolektivnih sjećanja od strane običnih ljudi, ili šire društvene publike, u odnosu na sadašnju predominantnu važnost političke povijesti i sjećanja obilježenih dominacijom političkih elita.
Nadalje, osim što će rad pokušati odgovoriti na izazove u općoj sociološkoj znanstvenoj literaturi koja poziva na više empirijskih istraživanja o ulozi osobnih narativa u formiranju kolektivnih sjećanja (a radi izrazite podzastupljenosti uporabe kvalitativnih metoda u is traživanju kolektivnih sjećanja), rad će također nadopuniti i istraživačku prazninu u domaćoj
i stranoj literaturi koja povijesti Domovinskog rata uglavnom pristupa iz perspektive politike ˝odozgo˝, pretežito s ideologijskih polazišta, ne prateći tako novije trendove sagledavanja interpretacije i recepcije povijesnih događaja. Najvažniji znanstveni doprinos očekujemo da će proizaći iz razmatranja konstruiranja narativa o Domovinskom ratu iz perspektiva ˝običnih˝ i stranoj literaturi koja povijesti Domovinskog rata uglavnom pristupa iz perspektive politike ˝odozgo˝, pretežito s ideologijskih polazišta, ne prateći tako novije trendove sagledavanja interpretacije i recepcije povijesnih događaja. Najvažniji znanstveni doprinos očekujemo da će proizaći iz razmatranja konstruiranja narativa o Domovinskom ratu iz perspektiva ˝običnih˝
1.6.1. Osnovni cilj rada
Iščitati i razumjeti značenja kolektivnih sjećanja kao osobnih narativa pojedinaca koji su bili pogođeni prošlošću i traumom Domovinskog rata. Interpretirati značenja kolektivnih sjećanja kao osobnih narativa pojedinaca koji su bili pog ođeni prošlošću i traumom Domovinskog rata. Utvrditi vezu tih sjećanja s historiografskim institucionaliziranim javnim sjećanjima na
Domovinski rat. Razmotriti dinamiku i međuodnošenje kolektivnih i historiografskih sjećanja na Domovinski rat s ciljem di jalektičkog sagledavanja reprezentacije, interpretacije i recepcije povijesti u odnosu na specifični ratni sukob snažno ugrađen u kolektivno sjećanje.
1.6.2. Glavna istraživačka pitanja
1. Koja značenja ˝obični˝ ljudi, neposredni sudionici rata, kao nosioci kolektivnih
sjećanja, pripisuju Domovinskom ratu?
2. U kakvom su odnosu njihova kolektivna sjećanja s historiografskim i institucionaliziranim sjećanjima na Domovinski rat?
Pomoćna istraživačka pitanja
3. Postoji li razlika između historiografskih i kolektivnih sjećanja na Domovinski rat?
4. Kako su formirana kolektivna sjećanja na Domovinski rat? Kako se ona održavaju u društvu? Manipulira li se njima i kako? (Kako i gdje možemo pratiti moguće zlouporabe sjećanja za ideološke ciljeve i svrhe?)
5. Kako kazivači integriraju sjećanja na traumatične događaje iz prošlosti u svoje društvene okvire?
6. Koja je uloga kolektivnih sjećanja na rat u formiranju identiteta grupe?
7. Koji se elementi pokazuju najvažnijima za proces sjećanja u našem lokalnom kontekstu?