POStmOdERNiStiČKi ROmAN u OKViRimA južNOSLAVENSKE iNtERLitERARNE zAjEdNiCE

u podrobnijoj se analizi uočavaju bitne razlike bosanskohercegovačkog post mo der nizma u odnosu na onaj američki i zapadnoevropski. Međutim, isto tako postoji zajednički nazivnik za njih koji se najprije očituje na nivou realizacije poetičkih načela post mo der nizma. Dakle, možemo odrediti koja su to poetička svojstva post mo der nističkog romana u bosanskoherce- govačkoj književnosti, ali i šire.

Postmodernistički se pisci više nego ikada u povijesti književnosti okreću čitaocu. Mogli bismo reći, analogno tome, da se okreću tržištu. okrenutost čitaocu rezultirala je da pisci svoj govor prilagode publici, odnosno

da taj dijalog prilagode široj javnosti. takav diskurs stilistički je trebao biti jednostavan, prihvatljiv, nehermetičan i “lahko probavljiv”. Postmo- dernistička književnost jednostavna je i razlikuje se od kompliciranih for- mi modernističke književnosti. formom nije komplicirana (čak se lahko mogu uočiti igrarije s tekstom), razumljiva je, a nije rijetkost da su romani umjesto prema poglavljima koncipirani prema pasusima koji su numerič- ki označeni kao 1, 2, 3... (goran samardžić: Šumski duh, sead Mahmute- fendić: Zezanje Salke Pirije, Nedžad ibrišimović: Vječnik). okrenutost čitaocu rezultirala je epskim sindromom pričanja priče. “čitalac nalazi da je post mo der nistička književnost teška ne toliko zbog njezine nerazumlji- vosti (nju je moguće razjasniti), nego zato što odaje nesigurnost koja joj je svojstvena, i koja se ispoljava više u naraciji nego u stilu” (lodge 1988: 269). 25 No, ova teškoća u naraciji nije svojstvena bosanskohercegovačkim post mo der nističkim pripovjedačima.

Postmodernistički je roman i ahistoričan jer uvodi diskurs historiografske me- tafikcije. No, tu je uvijek riječ o tekstualnom ustrojstvu romana. ili, ako razmo- trimo historiju romana u južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici, to je put od prosvjetiteljskog preko artističkog do semiotičkog modela (kazaz 2004).

Što se tiče bosanskohercegovačke romaneskne produkcije, ne postoji sis tematičan opis romaneskne građe post mo der nizma. uglavnom se teoretičari zadržavaju u svojim analizama nad opusom jednog od post mo der nističkih pisaca.

25 o teškoći i lahkoći post mo der nističke književnosti pisao je Milivoj solar u knjizi Laka i teška književnost (1995).

bosaNskoHeRcegovačka MetaPRoZa

slika bosanskohercegovačkog post mo der nizma prilično je razuđena. Naime, javlja se niz autora koji na različite načine realiziraju ovu vrstu poetike.

kao prva generacija post mo der nista obično se u književnoj kritici navode tri imena: tvrtko kulenović, irfan Horozović i Dževad karahasan. oni u svojim putopisima, romanima i pričama uvode bosanskohercegovačku književnost u svijet post mo der ne. Pri tome oni realiziraju prvu fazu post mo der ne, lahku, zaigranu post mo der nu, koja skeptično pristupa modernističkim idejama. također, oni uvode poetiku intertekstualnosti kao sastavni dio svoje poetike. oni ukazuju na svijet plurala, na problematiziranje historijskog znanja, propituju tekstualnost, ali i ukidaju granice između visoke i niske umjet- nosti. Nažalost, još uvijek ne progovaraju kritički protiv ideološke prakse socijalizma. umjesto toga oni propituju historijski diskurs, ili filozofski, ili književno-teorijski. bitno je, međutim, da se u njihovim proznim djelima desio zaokret od modernizma ka post mo der nizmu, i od tog će trenutka u bosanskohercegovačkoj književnosti još neko vrijeme paralelno postojati visoki modernizam i mladi post mo der nizam, da bi se osamdesetih, a naročito devedesetih bosanskohercegovačka književnost uvela u tokove post mo der- ne misli. Dževad karahasan je u Istočnom diwanu pokazao kritiku i krizu zapadne racionalnosti, ali je i formom detektivskog romana pokazao kako se stvarnost može konstruirati na drugi način. irfan Horozović u Kalfi kritizira jednoobraznost i centriranost te poetikom intertekstualnosti otvara svjetove plurala. kulenović razmatra metafikcijske strategije koje nudi tekst

i propituje historiju iz niza vizura, uvodeći modele historiografske meta- fikcije u svoje romane. također on, doista rano, na idejnom planu realizira shvatanja kulturnih materijalista i novih historicista.

Dakle, prva generacija post mo der nista, koju čine tvrtko kulenović, Dže- vad karahasan i irfan Horozović, poetički prihvata koncepcije post moder nizma. Politički, oni ne razaraju socijalističku ideologiju. u drugi val post mo der nističkog romana možemo svrstati vitomira lukića s romanom Hodnici svijetloga praha , u kojem se tačno naznačava prijelaz iz modernizma u post mo der nizam, te Darija lukića s post mo der nističkom kon- cepcijom u romanu Noći punog mjeseca. ovoj početnoj fazi post mo der ne možemo dodati i Mirka kovača.

sve do rata devedesetih pisci kombiniraju modernizam s post mo der nizmom, ili je to početna, lahka, zaigrana faza post mo der nizma. tek s raspadom jugo- slavije i ratom u bosni i Hercegovinom dolazi do potpune promjene para- digme i do pojave treće generacije post mo der nista, koju možemo označiti kao post mo der niste druge, teške, političke, simulakralne post mo der ne. oni sve do rata devedesetih pisci kombiniraju modernizam s post mo der nizmom, ili je to početna, lahka, zaigrana faza post mo der nizma. tek s raspadom jugo- slavije i ratom u bosni i Hercegovinom dolazi do potpune promjene para- digme i do pojave treće generacije post mo der nista, koju možemo označiti kao post mo der niste druge, teške, političke, simulakralne post mo der ne. oni

uglavnom realiziraju poetiku post mo der nizma u kombinaciji s ratnim pismom. u ovu fazu možemo uvrstiti almu lazarevsku, asmira kujovića, Zilhada ključanina, Dževada karahasana, tvrtka kulenovića, Nenada veličkovića, gorana samardžića, Milenka stojičića, izeta Perviza i druge.

Danas je slika post mo der nističkog romana prilično razuđena. Zapravo, postoje tri osnovne poetičke linije: prva, čisto post mo der nistička (kultu- ralna, semiotička, novohistorijska, inter/meta/tekstualna, s pojavom pisa ma i izama); druga, koju specificira pojava ratnog pisma, i treća, koja se okreće od post mo der nizma ka novom tipu pripovijedanja i posmatranja stvarnosti, koju je kritika označila kao novu osjećajnost.

Naravno, ove granice prilično su porozne i prilično propusne, tako da se dešava da pisci poput irfana Horozovića, tvrtka kulenovića, Zilhada klju- čanina ili Dževada karahasana u jednom romanu zauzimaju prvu, a kasnije drugu ili treću poziciju, što se u poetici post mo der nizma može smatrati sasvim normalnim, čak i poželjnim.

Dok je zapadnoevropska književnost ulazila u post mo der nizam zajedno s razvojem novih tehnologija koje su omogućavale dekonstruiranje zbilje i kritiku društvenih praksi, bosanskohercegovački pisci više su se iskazivali na nivou stila, barem sedamdesetih i osamdesetih, ne želeći ulaziti u “obra- čun” s državnim aparatom koji je već ugušio jedan pokušaj da se ostvari veći stupanj slobode iskazan u idejama hrvatskog proljeća. Hrvatski pisci biraju eskapizam i nastavljaju svoju borbu u virtualnom svijetu teksta,

a bosanskohercegovački se još uvijek ponašaju pasivno. No, ako se po- vlađivalo državnom aparatu, tek ponegdje sporadično kritizirajući njegova djelovanja (irfan Horozović u Rei kritizira eksproprijaciju zemlje, vitomir lukić u Hodnicima svijetloga praha isto kritizira ideološki aparat koji ne nudi nikakve oblike slobode kroz stanje duha i duhovnosti; s druge stra- ne, tvrtko kulenović u Čovekovoj porodici djeluje suprotno tome), ipak se počinje s promicanjem ideja poststrukturalizma, naravno prvenstveno mislim na ideju dekonstrukcije, kojom će se u tekstovima služiti noviji autori, kao alma lazarevska, bisera alikadić, asmir kujović, Nenad ve- ličković, Muharem bazdulj i drugi.

također, ovi romani poetički se razlikuju. u svojim koncepcijama i načel- nim podjelama kreću se od novohistorijskih, teorijskih, pa sve do pojave tranzicijskih romana.

S dslančknil

Metafikcija

POStmOdERNiStiČKi ROmAN u OKViRimA južNOSLAVENSKE iNtERLitERARNE zAjEdNiCE